Prijatelj mi je s 18. god. bio domobranski dočasnik a nakon izobrazbe u Austriji postao je časnikom i službovao u Istočnoj Bosni. Prošao je i povlačenje hrvatske vojske i Križni put, vukli su ga nekoliko godina po zatvorima a danas živi ovdje u Melbourne-u. Obzirom da je, tijekom rata, po službi često putovao vlakom preko Maribora njemu je jako dobro poznato da su mnogi Slovenci iz toga sjevero-istočnog dijela Slovenije, njih preko 10.000, pobjegli u Nezavisnu Državu Hrvatsku, dobili su i posao i mirovine a mnogi od njih su bili primljeni u hrvatsku vojsku, i kao domobrani ali i kao ustaše. A pobjeglo je i mnogo slovenskih svećenika koje je od njemačkog progona zaštitio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Bježali su oni iz slovenskog, okupiranog na slobodni, hrvatski teritorij jer je sjeverni dio Slovenije bio uključen u njemački 'Reich' jednako kao i Austrija(a do rujna 1943.g., Koper je bio Capodistria, Postojna je bila Postumia a Ljubljana je bila Lubiana…Maribor je cijelo vrijeme rata bio Marburg). Slovenci, iz po Nijemcima okupiranog dijela Slovenije, su morali služiti njemačku vojsku, mnogi od njih su bili u elitnim SS-trupama a bilo ih je priličan broj koji su stražarili po Hitlerovim koncentracionim logorima.(D.Kalafatić)

 

 

Čudna neka zemlja, naša Hrvatska: Neki prolijevaju suze za najdražima, drugi vinom trsje polijevaju; potrefilo se …'Vincekovo' i 'Maslenica' baš isti dan, 22. siječnja, koja pegula? Središnji dnevnik svake pa i ove, uvjetno rečeno hrvatske dalekovidnice(koju po 'zakonu' i plaćamo), trebao bi biti sastavljen u smislu izvještavanja o najvažnijim događajima proteklog dana poredanim po nekakvom slijedu važnosti, prioriteta, interesa gledateljstva….. Svugdje je to tako, vjerojatno i u Burkini Faso, samo kod nas nije. Pa, evo kako to kod nas izgleda: Prije tri dana, točno 22.siječnja, jedna od udarnih vijesti na Dnevniku bila je zgodna reportaža o tomu kako Vrhovnik prigodom blagdana svetog Vinka znalački zalijeva Zelinsku lozu a 'njegova vojska' (uz majke poginulih branitelja, suborce i poštovatelje.) u isto vrijeme skromno obilježava šesnaestu godišnjicu akcije 'Maslenica'. Tom uspješnom i napadačkom bitkom označen je početak konačnog oslobađanja okupiranih područja, spajanje Sjevera i Juga dotad rascijepljene zemlje; bio je to početak kraja tzv. SAO-Krajine. Sutlićeva je dalekovidnica obilježavanju 'Maslenice' posvetila maksimalno dvadeset sekundi središnjeg dnevnika, i to negdje prije športa i vremenske prognoze, a 'Vincekovu' i Vrhovnikovu prigodnom šegačenju barem tri minute.(D.Kalafatić)

 

 

Za razliku od Knina srbo-četnički agresori su čak i pticama u Vukovaru uništili infrastrukturu spalivši im prirodna staništa a svi ne-Srbi (njih više od 30.000) dijelom su odvedeni u srpske kazamate-njih desetak tisuća-a ostali oružjem istjerani iz hrvatske Hiroshime - oput stoke! Sama metafora «prekomjerno granatiranje» podsjeća nas na tromjesečno, namjerno i neselektivno razaranje stambenih i dr. objekata kakvo smo mi, Hrvati, dobro zapamtili u do temelja razorenom Vukovaru, ali drugdje po Lijepoj našoj... Unatoč tomu, još jedan iz opskurne plejade haških TOP-svjedoka, mizernog kredibiliteta i nikakvog topničkog iskustva, potpukovnik Harry Konings, izjavio je na suđenju trojici hrvatskih generala kako smatra da se Knin 4. kolovoza 1995. godine mogao osvojiti i bez granatiranja. Svjedok-stručnjak Harry Konings se vjerojatno kod kuće igra s olovnim vojnicima, pa na taj način studira vojnu taktiku! Nizozemska vojska i njeni visoki časnici poznati su po pasivnom učešću u zločinu prigodom klanja osam tisuća Muslimana u Srebrenici, srpanj 1995.g.! Iako su tada imali i UN-ov mandat zaštite i bojevo oružje u rukama, istina je, nisu ni metka ispalili; ali iz straha! Harry Konings svjedoči o tim događanjima za vrijeme 'Oluje' a sam nikad nije ni bio u Kninu niti je vidio kolateralne posljedice tog 'prekomjernog granatiranja'.(D.Kalafatić)

 

 

Slovenija je konačno otkrila svoje karte, danas je sasvim jasno tko to - ali ne prejudicira - nego tko to poseže za tuđim, za onim što nikad nije bilo njegovo. Takvo ponašanje se može zvati jedino čistim imperijalizmom a nikakvim možebitnim prejudiciranjem. Službenoj Ljubljani sporna je danas čitava granica s Hrvatskom, a tzv. Piranski zaljev je već i u slovenskim kartama ucrtan kao slovenski teritorij - ne samo more nego i 'pripadajući' komad hrvatskoga kopna (vidjeti kartu uz članak izrađenoj po Udruzi 'Zavod 25. lipnja'). Sjećamo li se još dobro Janšinog zahtjeva krajem 1993. godine (ili početkom 1994.) za oružanim obračunima Slovenije prema Hrvatskoj u tzv. Piranskom zaljevu? Ista stvar učinjena je i 1991. g. na Svetoj Geri. A sjećamo li se još dobro Janšinih i Rupelovih veoma opasnih oružanih provokacija prije dvije godine na Muri? Korijeni tih, po Slovencima, izmišljenih sporova sežu daleko u povijest, još od Vukove doktrine 'Srbi svi i svuda' i Garašaninovih 'Načertanija', teza koje je objeručke prihvatio Vukov veliki prijatelj Jernej Kopitar, 1825. g u Beču, a isto tako i Karadžićev dugogodišnji mlađi prijatelj Franc Miklošić, također u Beču (ali jednako i u Trstu). A što se tiče «Piranskog zaliva» kako tu Savudrijsku valu zovu Slovenci, to nikada prije nije bio slovenski zaljev. Na brdima blizu tog zaljeva Slovenaca je do 1945. godine bilo svega pet posto!(D.Kalafatić)

 

 

Kao da se vraćamo u neka, ne tako stara vremena, kad je KP bila avangardom cijelog društva diktirajući većini svoj neprikosnoveni stav, licemjerno se stavljajući na čelo ugnjetene radničke klase: Tražimo hitno ukidanje zabrane rada trgovina nedjeljom i poštivanje radničkih prava. Vlada je zabranom rada nedjeljom kapitulirala pred lobijima i vlastitim stranačkim interesima, poručili su esdepeovci Josip Leko i Milanka Opačić na konferenciji za novinare održanoj u središnjici SDP-a. Svjesni SDP-ovci Josip i Milanka od Vlade traže hitne izmjene Zakona o trgovini, odnosno promptno stavljanje van snage odredbe koja se odnosi na zabranu rada nedjeljom. Nedavno je HTV-ov disident, nadobudni novinar Mislav Bago, ovaj put u ulozi, odnosno službi 'dežurnog komentatora' Nove-TV, najavio svekoliku tragediju hrvatskih potrošača zbog zatvaranja dućana nedjeljom; jednom riječju smak svijeta. Između ostalog, kazao je umni Bago, od sada ćemo biti prisiljeni piti kavu na crpkama s okusom benzina, a pritom je, zabrinut za liberalne slobode potrošača, najavio moguće shopping-izlete preko Vinjana donjih u Hercegovinu ili u mađarski Szeged jer će, eto, nerazumno biti zatvorene hrvatske 'shopping-katedrale'. Ovo 'katedrale' nije bez vraga rečeno. Tijekom svog iscrpnog izvještavanja Bago je naznačio čak i moguće pravce kretanja u susjedne države (osim Slovenije koja ima jednaku zabranu kao i Hrvatska).(D.Kalafatić)

 

 

Nije prošlo ni šest dana otkako je ruski Medvjedev zatvorio plinsku pipu a u Hrvatskoj nastupio industrijski kolaps. Rezervi navodno imamo za puna tri tjedna ako nam se još i dragi Bog smiluje. Slušajući i gledajući onog pametnog direktora polu-prodane INA-e, Tomislava Dragičevića na hrvatskoj dalekovidnici, dojmili su nas se njegovi mudri savjeti kako uvijek trebamo imati, čak i u našim kućama-stanovima alternativne izvore energije u svezi grijanja. Otkrio nam Tomislav toplu vodu! Pročitali smo isto tako kako (naš) plin s platformi Sjevernog Jadrana prodajemo-darujemo dragim susjedima Talijanima za trećinu cijene, jer tako stoji u međudržavnom ugovoru( vidi napis dr. Branimira Molaka). Imali smo mi i čvrsti ugovor s Rusima, uredno plaćali….i evo što nam rade! Pa, glede Dragičevićevih toplotnih alternacija naveo bih kako sam po izgradnji vlastite stambene kuće, 1982.g., u jednom našem lijepom gradiću nedaleko Zagreba instalirao grijanje s CTC-kombi agregatom(alternativno na lož-ulje i drva/brikete) kapaciteta kotla 30.000 kcal i u zemlju ukopao impozantan rezervoar za 5.000 litara lož-ulja. Tada je lož-ulje bilo 'bagatelno' jeftino.(D.Kalafatić)

 

 

Istina je, slovo 'U' komunisti svojedobno izbaciše iz latinične abecede; doduše, samo privremeno i prigodno da nam svijet ne bi zamjerio. Bilo je to za vrijeme održavanja velike športske manifestacije, Univerzijade 1987.g. u Zagrebu. Umjesto tog slova lijepo je stilizirano ćirilično slovo 'Y' koje se u prijevodu na hrvatski jezik opet i čita kao 'u'; komunistički vuk ostade sit a hrvatska koza cijela! Eto, tako su naši svjesni drugovi-komunisti veoma mudro i pragmatično izbjegli veliku opasnost da nam netko iz vlastite zemlje ili svijeta ne bi prigovorio za urođeni hrvatski ustašluk. Pa, jeli ostalo još nešto od ustaških relikvija? I kuna je bila valuta 'zločinačke NDH' a u to «mračno doba naše povijesti» i današnja 'Lijepa naša' bila je ustaška himna; ako si slučajno zapjevao 'Oj ti vilo, vilo Velebita…' išao si u zatvor i narodnom palicom dobio po bubrezima….i opet zbog ustaškog revizionizma; bez ikakvog pretjerivanja i imenica 'Hrvat' bila je sinonim za 'Ustašu'. Pa, kao da se historija ponavlja! Pročitajmo službeni proglas hrvatske policije: «S obzirom na dosadašnje nastupe i koncerte M.P. Thompsona na kojima su se pojavljivala fašistička i druga zakonom zabranjena obilježja, koja su nosili neodgovorni pojedinci, obavještavamo javnost da će se sukladno članku 53. st. 2. Zakona o policiji za vrijeme održavanja koncerta pjevača M.P. Thompsona od strane policije poduzeti zakonom propisane mjere snimanja koncerta, tj. video-nadzora nazočnih posjetitelja, te ukoliko se neodgovorni pojedinci na samom koncertu zateknu s fašističkim i drugim zakonom zabranjenim obilježjima, bit će evidentirani te će protiv njih biti pokrenute zakonom propisane sankcije»; 'antifašistički' lijepo.(D.Kalafatić)

 

 

Nakon što mu je poništeno rješenje Uprave za zatvorski sustav o netom dobivenom dopustu, osuđenik Mirko Norac se u nedjelju, sutradan po vjenčanju, vratio u glinski zatvor. Dakle, 'pričuvni general' se dragovoljno predao organima pravosuđa kako bi nastavio redovno izdržavanje kazne za ratne zločine nakon što mu je Uprava za zatvorski sustav poništila odobreno rješenje o korištenju dopusta. Tako stoji u priopćenju Ministarstva pravosuđa. Propust je bez sumnje na svoju ruku napravila Norcu, valjda, sklona glinska Kaznionica a po zapovjednoj odgovornosti krivicu snosi svakako i Ministarstvo pravosuđa koje očito dovoljno ne poznaje ili namjerno krši pozitivne hrvatske zakone! E, da nije bilo beskompromisnog državnog odvjetnika Mladena Bajića Norac bi sigurno uživao barem par dana svog medenog mjeseca, ovako će Mjesec gledati iza rešetaka u Glini. Evo o čemu se radi. «Nakon pismene korespondencije Ministarstva pravosuđa s Vrhovnim sudom glede prakse Vrhovnog suda u odgovarajućim slučajevima, Uprava za zatvorski sustav je 2. siječnja, post festum-retroaktivno, donijela rješenje kojim se ranije (lakomisleno?) rješenje Kaznionice u Glini o Norčevom dopustu stavlja izvan snage», stoji u priopćenju Ministarstva pravosuđa; ili: «mi rekosmo, mi i porekosmo». (D.Kalafatić)