Netom smo pristupili moćnom NATO-savezu, postadosmo ponosni i puni očekivanja kako će nam i taj važan korak pristupu euroatlantskim asocijacijama osigurati ne samo 'kišobransku zaštitu' od mogućih neprijatelja nego i pomoć 'Saveznika' u rješavanju gospodarskih problema izazvanih aktualnom recesijom. Za protekle Uskršnje blagdane skoro svi hoteli na Kvarnerskoj i Istarskoj rivijeri bili su otvoreni a s ponosom smo dočekali i, nekad tradicionalni «Majestic-Imperator Train», na relaciji Beč-Opatija (Matulji). Turistička predsezona svojim pokazateljima daje realnu nadu da će i ova godina donijeti turističku 'žetvu' ravnu barem prošlogodišnjoj. Svi strani gosti izrazili su zadovoljstvo našom tradicionalnom gostoljubivošću, a pri tome su se osjećali potpuno sigurnim u našoj zemlji.(D.Kalafatić)

 

 

Riječ korupcija vjerojatno je izvedenica iz riječi «skorup» odnosno za sve one koji se 'bave tim zanatom' narod će figurativno reći: pobrali su skorup (ili vrhnje!). Prije par dana dobili smo još jednog ozbiljnog kandidata za Zg-gradonačelnika, dekana pravnog fakulteta, Josipa Kregara. Nema tome davno kako je 'pukla' afera 'Indeks' zbog koje je naš Predsjednik izrazio duboko žaljenje što je od te operacije napravljen maestralni spektakl za 'široke narodne mase', sasvim bespotrebno! Zamjerio on pisanim medijima što su iznijeli imena i prezimena umjesto inicijala uhićenih i uz to još priložili i njihove slike. Stoga ću se i ja u ovom napisu, a da mi netko ne bi zamjerio, služiti samo inicijalima. Čudom se čudio naš pametni Stipe premda je od 'neovisnih novinara' jedinu, ekskluzivnu akreditaciju imao upravo pouzdani mu 'EPH-Jutarnji'…..i nitko drugi.(D.Kalafatić)

 

 

Andrija Hebrang uhićen je u Beogradu 18. svibnja 1948. godine, protiv njega je vođena istraga u zatvoru UDBE-e (Glavnjača) za Jugoslaviju, u Beogradu zbog kaznenog djela protiv naroda i države. Prema službenoj verziji počinio je samoubojstvo u istražnom zatvoru 11. lipnja 1949. godine (vješanjem o nisko-podni radijator, nap. a.) i pokopan na nepoznatom mjestu i od strane nepoznatih osoba bez sudjelovanja članova obitelji. Andrija Hebrang bio je žrtva ('antifašističkog', nap. a.) progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga-navodi se, uz ostalo, u Rješenju beogradskog Okružnog suda. Beogradski sud je prosuđivao o zahtjevu za rehabilitacijom na temelju spisa tajnog Dosjea Andrije Hebranga, ali uza sve to, vjerodostojna interpretacija sudbine hrvatskoga domoljuba i antifašiste još uvijek ostaje nepoznata. Dakle, hrvatski domoljub-nacionalista, bliski Titov suradnik a uz to još i deklarirani antifašista ubijen je u ime tog istog antifašizma; uistinu bizarno!(D.Kalafatić)

 

 

Baš desetog travnja, u pismu predsjedniku Europske komisije Joseu Manuelu Barrosu, bivši udbaš Zmago pl. Jelinčič predložio je da se u EU prime samo Istra i Dalmacija. Obje regije, po tvrdnjama ovog slovenskog političara, nikada u povijesti nisu bile dio države Hrvatske i postale su to tek dolaskom Titovih komunista na vlast, nakon Drugog svjetskog rata. U bizarnoj, ali i potpuno službenoj poslanici Europskoj uniji, rugajući se Hrvatima predlaže se da Istra i Dalmacija prime u Europsku uniju, jer su kao važni gospodarski i politički subjekti od velikog poslovnog interesa za EU. Navodi se i gospodarska djelatnost, kupnja i preprodaja nekretnina i ulaganje u razvoj turističke infrastrukture.

 

 

«Pustimo da Drugi svjetski rat rješavaju povjesničari ('žutokljuni' Tvrtko Jakovina, Slavko&Ivo Goldstein, ili možda univerzalni stručnjak za sve i svašta, Žarko Puhovski?, nap.a.), a u slučaju da se pronađu grobišta, neka se o tome brinu pravi forenzičari a ne nekakav amater, Ivan Zvonimir Čičak iz HHO-a», ne bez uobičajenog podrugivanja, kazao to naš vrli Predsjednik. Pri tome se je jako zabrinuo i za svoje pulene, još uvijek živuće partizane pa je dodao kako bi bilo katastrofalno (valjda za potpuni debakl 'njegova antifašizma', nap. a.) da sada počnu masovna ispitivanja baš svih boraca koji su bili u pojedinim jedinicama; jer, «antifašizma se nitko ne treba stidjeti» (cit.: Stjepan Mesić)! Pa, da vidimo koliko ih je još živućih, cit.: «Prema podacima za rujan 2006. na hrvatskoj mirovini bilo je 55.708 partizana, dakle vojnika totalitarne komunističke partije. Njima treba pribrojiti i pripadnike milicije totalitarnog režima sa 16.490 mirovina, te oficire i podoficire totalitarne komunističko-agresorske JNA s 13.160 mirovina. Ukupno 85.358 mirovina pripada umirovljenim pripadnicima različitih sustava totalitarnog komunističkog režima» (Nenad Piskač: 'Besramlje', HKV, 29.studeni 2007,g.). (D.Kalafatić)

 

 

Simbol Uskrsa nisu samo pisanice i blagoslov hrane, to je toplina i dobrota iznutra, u našim srcima, to je buđenje nade i ljubavi ali i traženje oprosta za grijehe. A da bi mogli na Uskrs obasipati druge dobrim djelima, u sebi moramo imati toplinu sunca i čistoću duše. Uskrs je svakako i vrijeme oprosta, ali, kako oprostiti onima koji oprost nikad nisu ni zatražili, onima koji svoje grijehe nisu priznali i pokoru izmolili? Sveti Pavao je davno rekao: «Da Isus nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera…» Za one koji su se vjere u Boga davno odrekli, 'čudnovato uskrsnuće' ipak se dogodilo: Upravo u ovo vrijeme odricanja-Korizme, pred sam blagdan Uskrsa, mnoštvo golih kostiju po partizanskim zlikovcima pobijenih nesretnika, simbolički 'uskrsnuše' iz dobro skrivenih jama, od Rova sv. Barbare kod Hude Jame do seoskih njiva oko Zaprešića. Prođoše 64 Uskrsa a da se nitko od rodbine mučki pobijenih na njihovim neobilježenim humcima ni pomolio nije a nitko se od neznanih(?) 'antifašističkih' razbojnika niti pokajao nije….za razliku čak i od jednog Sime Dubajića-'pokajnika', po zlu slavnog Titova majora!(D.Kalafatić)

 

 

Možda je malo pretenciozno uspoređivati se s jednom od najbogatijih zemalja Europe i svijeta, Švicarskom, koja ni do danas nije pristupila Europskoj Uniji; a ta virtualna E-Unija će se vjerojatno prije i raspasti nego će Švicarska u nju i ući. Dugih dvadeset godina surađivao sam s jednim velikim švicarskim koncernom pa sam imao priliku upoznati i mentalitet tog naroda, ustvari mješavine triju naroda (Talijana, Nijemaca, Francuza), ali i ponosnih Švicaraca kad je u pitanju njihova zajednička domovina. Nema te obiteljske kuće na selu koja nema visoki jarbol na kojem vihori poznata švicarska zastava. Od malih nogu, od osnovne škole, dakle maloj djeci se tumači kako je Švicarska sve donedavna bila veoma siromašna, isključivo agrarna zemlja, bez ikakve vlastite sirovine a sve što je ostvarila, ostvarila je vlastitom pameću, radinošću i respektabilnim nacionalnim ponosom.(D.Kalafatić)

 

 

Iako na ulicama nije bilo oduševljenog i razdraganog puka, ovaj dan bi trebao biti, eto, za povijesno pamćenje: Hrvatska je pristupila moćnom NATO savezu, uz 'prijateljsku' nam Sloveniju, kao još jedna zemlja bivše Jugoslavije. Pljušte čestitke svjetskih moćnika, Amerika je ponosna zbog pristupa Hrvatske, odjekuju hvalospjevi naših zaslužnih političara, šepure se oni poput paunova; samo što sami sebi ne govore u trećem licu: oni! «Sloboda, mir, demokracija, vladavina prava, ljudska prava, prava nacionalnih manjina, slobodno i odgovorno tržišno gospodarstvo, to su vrijednosti za koje su se naši građani opredijelili još od osamostaljenja», ističe samodopadni premijer pro-europske orijentacije, Ivo Sanader. I nastavlja: «Hrvatska se u Domovinskom ratu uzdala u samu sebe», ali, dodaje uz to jednu notornu laž…..«i u svoje saveznike»!? Ma, koji su nam to saveznici bili «kad je sivalo, kad je grmilo», jesu li to oni farizejski delegati zapadne demokracije koji su 1991.g. došavši u Beograd dali zeleno svijetlo-odriješene ruke balkanskom žandaru Slobodanu Miloševiću da učini «to što treba», čim prije….«a mi ćemo zatvoriti oči», ili je to možda bio tadašnji ministar VP-Jugoslavije, Budimir Lončar koji je, kako njegov današnji gazda kaže: «UN-embargom na uvoz oružja moj Budo je spasio Hrvatsku od još većeg razaranja!?» (D.Kalafatić)