Otvoreno pismo Mire Ivanišević predsjedniku Josipoviću

 

Moji razlozi za ponovno obraćanje (ranije dostavljena pisma 9. veljače i 2. ožujka 2010.) su:

Ivo Josipović- Informacija na linku http://predsjednik.hr

- Članak objavljen u Novom listu 9. travnja 2010., str.14.

- Obavijest na portalu Pollitika.com od 10. travnja 2010.

- Inicijativa predsjednika Josipovića i Saveza udruga stanara Hrvatske – Vratiti stanarsko pravo i pravo na otkup.

- Dosadašnja obraćanja na koja nisam dobila odgovor, premda me je gospodin Pilsel, dok je još bio u vašoj službi, jednom nazvao telefonom i obećao da će moje dopise proslijediti mjerodavnoj službi i da ću dobiti odgovor.

- Vaš predizborni slogan „Pravda za sve“.

- Neshvaćanje načina prema kojem mislite ili predlažete otkup privatnih stanova ukoliko vlasnik ne pristaje na prodaju.

- Negiranje zakona Republike Hrvatske pa i samog Ustava RH-e.

- Nepridržavanje zaključaka navedenih u Aneksu G Ugovora o sukcesiji.

- Nedonošenje zakonskog propisa ili pravilnika o stambenom zbrinjavanju srpskih povratnika, izbjeglica, ekonomskih imigranata u gradove izvan područja posebne državne skrbi.

- Rezolucija 1708 Odbora za migracije Vijeća Europe, siječanj 2010.

- Pinheirova načela o stambenom smještaju i povratu imovine izbjeglicama i raseljenim osobama.

- Nepoznavanje važnosti rezolucija koje donose razni odbori Vijeća Europe. Jesu li rezolucije iznad Ustava Republike Hrvatske i Odluka Ustavnog suda RH-e? Po ne znam koji put navodim zakonske odredbe koje se tumače na različite načine:

- Stanarsko pravo postojalo je samo u komunističkom režimu. U demokratskom svijetu postoje samo najmoprimci s ugovorom o najmu stana na određeno ili neodređeno vrijeme.

- Stanarsko pravo nije pravo vlasništva, već samo pravo služnosti. Stanari su plaćali najamninu vlasniku pravnoj ili fizičkoj osobi, a ako je u zgradi bilo privatnih i društvenih stanova onda se najamnina dijelila.

- U komunizmu su se stanovi gradili izdvajanjem svih zaposlenih, na oduzetom zemljištu privatnih vlasnika. Često bez naknade ili minimalnoj. Stanove je dobilo manje od 20% uplatitelja.

- Vojni stanovi su se gradili izdvajanjem svih tadašnjih republika u savezni fond.Prema tome je RH suvlasnik na vojnim stanovima u svim državama nastalim nakon raspada SFRJ. U njima su stanovali vojni djelatnici svih nacionalnosti.

- Ustavom RH-e ukinuto je društveno vlasništvo. Neka poduzeća su svoje vlasništvo nad stanovima, bez naknade, prenosila u vlasništvo gradova ili JLS-e. Stanovi su iz razloga ukidanja društvenog vlasništva, a ne zbog toga jer je netko imao stanarsko pravo, dani u prodaju. Da je stanarsko pravo bilo i vlasništvo, kako tvrde stanari – zaštićeni najmoprimci u stanovima u privatnom vlasništvu, udruge koje se brinu o stambenom zbrinjavanju srpskih povratnika, a valjda i Vi, onda su se stanari sa stanarskim pravom automatizmom mogli uknjižiti kao vlasnici i nisu trebali otkupljivati stanove, koji su prema njihovoj tvrdnji njihovo vlasništvo. To je dovoljan razlog da se konačno u raznim pregovorima isključi naziv „stanarsko pravo“. Raznim svjetskim emisarima se dozvoljava nasilno krojenje stambene politike u RH-oj.

- U Odluci Ustavnog suda NN 48/98 je između ostalog navedeno: - Prvo treba ponoviti da stanarsko pravo, prema Ustavu RH-e, ne samo da nije ustavno pravo, već takvo pravo u našem novom ustavnopravnom sustavu više uopće ne postoji, zbog čega se ono moralo ukloniti iz stambenog zakonodavstva. – Ukinuta je st. 2. članka 21. i st.2. članka 40. Zakona o najmu stanova NN 91/96. jer je njome vlasnik došao u lošiji položaj nego što ga je imao prema Zakonu o stambenim odnosima iz 1985.

– Naime, točno je da su nositelji stanarskog prava na stanovima u vlasništvu građana imali prava i dužnosti nositelja stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, ali to na način da su stan mogli nesmetano i trajno koristiti i održavati, sudjelovati u upravljanju zgradom, no njihova se pravna pozicija od početka stjecanja prava razlikovala od pravne pozicije drugih nositelja stanarskog prava, upravo zbog činjenice što je to pravo postojalo na stanovima koji su bili u vlasništvu građana. Tko ima pravo ne poštivati Ustav RH-e i njegove odluke? - Zakon o POS izgradnji stanova je također omogućio uključivanje u kupnju stanova po POS programu privatnim vlasnicima kao i zaštićenim najmoprimcima u njihovim stanovima. Kako se nastojanje vraćanja „stanarskih prava“ odnosi pretežito na srpske povratnike/izbjeglice (nazivaju se različito) tako se i zaštićeni najmoprimci koji stanuju u stanovima u vlasništvu građana pridružuju toj skupini, moram navesti još i slijedeće: www. novosti.com donose 17.04.2010. osvrt „Europa traži da se stanarsko pravo prizna kao vlasništvo“ – Rezolucija 1708.

Krajem siječnja Odbor za migracije i populacije Vijeća Europe usvojio je rezoluciju koja bi izbjeglicama i prognanicima ( Vlade RH-e nazivaju ih u svim svojim odlukama povratnicima) u zemljama Vijeća Europe, uključujući i bivše nositelje stanarskog prava, trebala olakšati povrat imovine koju su izgubili u kontekstu ratnih sukoba. Dakle Odbor smatra stanarsko pravo pravom vlasništva. Stoga predlaže usvajanje takozvanih Pinheirovih načela o stambenom smještaju i povratu imovine izbjeglicama i raseljenim osobama, koja je 2005. sastavio Centar za stambena prava i deložacije (COHRE), savjetnička agencija UN-a,na čije sastanke Hrvatska ne šalje svoje predstavnike. Što su radili stalni hrvatski predstavnici u diplomatskim službama? Na Rezoluciju 1708 uložila je amandmane jedino delegacija hrvatske vlade i to na iznenađenje predsjednika Srpskog narodnog vijeća Milorada Pupovca, koji je i član tog Odbora, a koji nije bio obaviješten o namjeri hrvatske delegacije. Amandmani naravno nisu prošli jer je mišljenje g.Pupovca bilo mjerodavnije. Postupci hrvatske delegacije su nazvani sramotnim jer su se usudili tražiti mogućnost pozivanja na relevantne slučajeve iz prakse Europskog suda za ljudska prava pa i samog Suda EU-je.

Gospodin Pupovac je objasnio da su svi ti amandmani imali za cilj devalviranje osnovne intencije rezolucije, a to je priznavanje instituta stanarskog prava. Na sjednici Odbora Pupovac je rekao i da ova rezolucija, osim što ima humanitarni karakter, istovremeno ima i karakter osude politika koje dovode do masovnog raseljavanja stanovništva, ali i služi njihovoj prevenciji, budući da se postavlja pitanje bi li ratni vođe takve politike uopće provodili da su bili svjesni kako će morati omogućiti povrat imovine uz goleme financijske troškove. U svjetlu ovakve interpretacije, postupci delegacije Hrvatske, čiji su građani i sami bili žrtve progona, ispostavljaju se još sramotnijima. Stranka Pupovca vlada Hrvatskom u koaliciji sa strankom HDZ. Nastup hrvatske delegacije smatra se sramotnim i bez konzultacije s njom usvajaju se argumenti Pupovca. Zastupljena je teza svi smo jednako krivi, na način da se Hrvatska kažnjava za želju za samostalnošću i isprike predsjednika Mesića i Josipovića njima ne znače ništa, a te isprike samo ponižavaju građane Hrvatske. Nije mi poznato odnosi li se Rezolucija 1708 i na SR i na cijelu BiH. Gospodin Pupovac se zalaže za povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid i ratnu štetu u Haagu.

Radi li on razliku između ratnih vođa ili smatra krivcem samo predsjednika Tuđmana i Hrvate, a Srbe smatra dobročiniteljima koje je potrebno nagraditi jer oni nisu agresori i nisu krivi za rušenje stambenih, industrijskih,kulturnih i ostalih objekata kao i za kulturo- i ekocid. Njegovi stavovi se podudaraju s vašim izjavama u našim medijima pa i u Sarajevu. Tko uopće štiti prava ostalih građana pa i većinskog naroda? Državna komisija za ratne i zločine genocida je pod brojem 32/94 od 09.lipnja 1994.uputila dopis Vladi Republike Srpske Krajine Knin u kojem navodi da već od 1992.upućuje prijedloge u svezi zaštite i sprječavanja uništavanja objekata, inventara, knjiga, muzejske i arhivske građe velike kulturno-historijske i materijalne vrijednosti. Valjda su i taj vandalizam napravili Hrvati. Radi boljeg razumijevanja stavova gosp. Pupovca potrebno je pročitati njegovo izlaganje iz 1995. „Krajina na kraju historije“. U poglavlju „Knin kao centar srpstva“ navodi da je Krajina, osobito kninska Krajina i sam Knin postali simbolom srpskog nacionalnog jedinstva. To osobito vrijedi za 1990. i 1991. godinu kada je Knin djelovao kao glavni grad svih Srba, a ljudi su bili spremni da vjeruju u to i u njega se je slijevala sva srpska inteligencija. Gdje se tu nalaze Hrvati i je li baš takav stav Srba u hrvatskoj inicirao sve ono što se je dogodilo i čije posljedice moraju sada neopravdano plaćati generacije Hrvata.

Žalosno je da hrvatska Vlada i razne političke stranke o svemu tome šute i nisu svjesni da ucjenama nema kraja pa niti na vidiku ulazak Hrvatske u EU. Broj žrtava u Jasenovcu se povećava bez službenog stava tj. definiranja broja jadnih žrtava Židova, Roma Srba i Hrvata, premda o tome postoje mnoge analize, koje su daleko ispod 700 000. Je li to novi vid pritisaka ? Državne institucije se ne javljaju, toleriraju sve pa i izjave Tadića o 300 000 ukradenih srpskih stanova, tužba Srbije protiv Hrvatske im je važnija od naše tužbe pa bi bilo dobro da se nagodimo. Svi se pozivaju na Aneks G Ugovora o sukcesiji,prema kojem bi se morale vratiti nekretnine i omogućiti nad njima posjed svim vlasnicima kojima su u ratu ili poslije bile otuđene. Ali točka 6. Aneksa G određuje : „Domaće zakonodavstvo svake države slijednice glede stanarskog prava primjenjivat će se podjednako na osobe koje su bile državljani SFRJ i koje su imale to pravo, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože,jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinsko stanje, rođenje ili drugi položaj.“ Potrebno je samo primjenjivati Zakon o stambenim odnosima SFRJ koji je bio na snazi do1996. i od tada Zakon o najmu stanova. Ne može se toč. 6. Aneksa G tumačiti kako se kome sviđa. Baš zbog toga je potrebno točno definirati tko ima pravo na stambeno zbrinjavanje u gradovima izvan područja posebne državne skrbi i jasno reći da su stanarska prava ukinuta 1996. Ne želim se više ponavljati, upućujem na svoje pismo od 02.03.2010. koje sam dostavila Vama kao i predsjednici Vlade.

Molim angažirajte svoj tim savjetnika – trust mozgova, neka definiraju do kojeg roka se moraju vratiti sve oduzete nekretnine nakon 1945. i 1990. stvarnim vlasnicima, bez obzira na njihovu nacionalnost, - da se izjasne o ukinutom „stanarskom pravu“ i da taj stav potkrijepe postojećim zakonima ili predlože na njih amandmane u duhu komunističke prakse, - da definiraju i predlože Vladi pravilnik o stambenom zbrinjavanju srpskih prognanika/povratnika/izbjeglica u gradove izvan područja posebne državne skrbi, - da izrade prijedlog stambene izgradnje za stambeno zbrinjavanje nezbrinutih građana po realnoj najamnini (ne 2,35kn/m2) jer ljudi ne mogu više ulaziti u kupnju po POS programu, - da prepustite vremenu tužbu u Haagu, jer povlačenje tužbe ne pridonosi stvaranju boljeg suživota već suprotno, jer se građani RH-e ne smatraju agresorima, - da prepuste povijesnim stručnjacima analizu stanja u SFRJ prije 1990.i što je bio uzrok krvavog rata ili da ju izrade sami, - da naprave izračun troškova za stambeno zbrinjavanje izbjeglica/prognanika/povratnika na teret proračuna, do grla zadužene države i osiromašenog nezaposlenog stambeno nezbrinutog stanovništva, - da objasne tko ima pravo osporavati odluke Suda za ljudska prava u Strasbourgu i nametati stav da sud ne može donositi odluke na osnovi postojećih zakona jedne države već na osnovi što je tužitelj/stranka mislila u nekim životnim situacijama, - da naprave prijedlog i dostave ga zakonodavnoj vlasti na koji način bi se to moglo primijeniti i u domaćem sudovanju, - kao i da sve objavite u svim dnevnim novinama i na TV – kako bi građani bili točno i bolje informirani o svemu, što bi smanjilo nesporazume i ogorčenje većine građana. To bi bilo ozbiljno djelovanje za početak vašeg predsjednikovanja i možda bi na idućim predsjedničkim izborima dobili stvarnu većinu glasova. Za slab odaziv na izbore je između ostalog kriva i stalno ponavljana ciljana parola „svi su isti, nema se za koga glasovati“. Ali se je znalo koji članovi, naučeni na disciplinu u komunističkom režimu, će izići na izbore.

Mira Ivanišević i prijatelji

Sub, 27-11-2021, 09:01:54

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.