Kome još uvijek smeta Marko Perković Thompson?

 

U austrijskom listu «Die Presse» se 6.veljače ponovno oglasio komentator prof.dr.sc. Alojzij Ivanišević, u rubrici «Zeichen der Welt» (U znaku vremena), naslova « Mit Rosenkranz und MP» ( S krunicom i automatom) i slikom Thompsona s jednog koncerta uz podnaslov «Krv i zemlja, militarizam i katolički fundamentalizam».

Marko Perković ThompsonČlanak je započet s analizom rada Slavena Bilića izbornika hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu, održanom u lipnju 2008. u Austriji. Naime S. Bilić je dobio oštru opomenu ministra unutarnjih poslova Njemačke Wolfganga Schaeuble, u kojoj mu poručuje da se može sramiti, jer je prije utakmice s Austrijom, svojim igračima kao ohrabrenje pustio patriotsku pjesmu izvjesnog Marka Perkovića. Dalje navodi da ga je britanski novinar Steven Well u jednom komentaru u «Guardian-u» nazvao «nogometnim fašistom».

Tko je taj Marko Perković, u Hrvatskoj obožavan, međunarodno osporavan, u nekim europskim državama sa zabranjenim koncertnim nastupima i 2009. s trogodišnjom zabranom ulaska u Švicarsku? I konačno što nam govori enormna popularnost Marka Perkovića o društvenom stanju u Hrvatskoj? Marko Perković (samo)nazvani Thompson po automatu koji je nosio u «hrvatskom ratu (1991. do 1995.)» rodom je iz sela Čavoglave kod Drniša u dalmatinskom zaleđu (Zagori), u trokutu Split-Knin-Šibenik, koji je u ratu bio žestoko napadan. Veći dio te regije kontrolirala je od listopada 1991. do kolovoza 1995. «regularna» srpska vojska i razne dobrovoljačke grupe u okviru «Republike srpske krajine» s glavnim gradom Kninom, iz kojeg je nakon ulaska srpske vojske hrvatsko stanovništvo izbjeglo ili bilo potjerano.

Thompsonovo rodno mjesto Čavoglave cijelo vrijeme kontrolirala je Hrvatska garda, kasnije Hrvatska vojska i bilo je utvrda u borbi protiv četnika. Tjednik Globus je 13. ožujka 1992. objavio pjesmu «Bojna Čavoglave», s kojom je Thompson ovjekovječio hrabrost svoje vojne postrojbe, popraćenu sa slikom pjevača-borca u odori Hrvatske nacionalne garde s ispruženom desnom rukom. U kasnije nastalim slikama Thompson je oko vrata imao krunicu i u ruci automat. Sadržaj pjesme je obogatio ubilačkim poklikom «za dom spremni». Dalje navodi sadržaj pjesme o četničkoj bandi itd. Ova pjesma se za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH emitirala na lokalnim radio postajama i po par puta na dan, kao motivacija borcima. Ova pjesma je i kasnije oduševljavale mnoge borce, kasnije veterane.

Između ostalog se u komentaru navodi da su ga državne radio postaje, uz cijelu njegovu popularnost, skoro ignorirale, na što se je i sam 2005. potužio. Usprkos tome imao je simpatije bulevarskog tiska kao i mnogih političara vladajuće partije HDZ, kao i ostalih desničarskih i nacionalističkih grupacija. Najprominentniji obožavatelj bio je ministar u Sanderovoj vladi Dragan Primorac, koji je posjećivao njegove koncerte, a njegov nasljednik Radovan Fuchs dao je sadržaje pjesama, u dokazivanju da nisu fašističke, prevesti na strane jezike. U zadnje vrijeme je i ministar Jandroković stao u obranu hrvatskog građanina Perkovića, te je od švicarskog veleposlanstva u Zagrebu zatražio ukidanje zabrane pjevačevog ulaska u Švicarsku. Krugu njegovih obožavatelja pripadaju i mnogobrojni nacionalistički orijentirani katolički svećenici, redovnici i biskupi. Thompson ima više ispovjednika-prijatelja između kojih je i biskup Mile Bogović iz Gospića. Slobodna Dalmacija je 20. lipnja 2008. objavila da je biskup Bogović zajedno s renomiranim hrvatskim intelektualcima, biskupima i univerzitetskim profesorima potpisao peticiju potpore Thompsonu u kojoj je između ostalog navedeno: «Vaši nastupi pobuđuju časne osjećaje solidarnosti i optimizma, koji trgnu mnoge ljude iz njihove ravnodušnosti i rezignacije». Kritika Thompsona nekih medija se izgubi u općem nacionalističkom i u svakom nastupu strasnom branjenju u Haagu optuženih generala.

Relativno glasna kritika pojavila se je tek nakon kraja 2003. objavljivanjem pjesama iz NDH «Jasenovac i Gradiška stara». Komentator Ivanišević dalje navodi suprotstavljanje mišljenja raznih političkih opcija u društvu i kleru te zaključuje, da nakon mlake Thompsonove isprike da on nije autor sporne pjesme, neki ekstremno nacionalistički opredijeljeni crkveni muževi, koji ne skrivaju simpatije prema ustaškom režimu u drugom svjetskom ratu, nalaze u pravom katoliku i domoljubu Thompsonu idealnog saveznika u borbi protiv udruženih sila zla – liberalizma – Jugo - srpskih komunista i židovstva.

Thompson se javno izjašnjava da njegove pjesme nisu ustaške i nisu povezane s NDH. Sadržaji njegovih pjesama dokazuju suprotno. Pjesme «Moj Ivane» i «Moj dida i ja» su u spomen njegovom didi Šimunu, hrvatskom vojniku, koji je u 2. svjetskom ratu branio mjesto Kupres u Sjevernoj Hercegovini, vječni simbol hrvatstva. Njegova najpopularnija pjesma, najbezazlenijeg sadržaja «Lijepa li si» nije samo popularna kod hrvatskih nogometnih fašista već predstavlja jednu vrstu Thompsonove ljubavne izjave pojedinim hrvatskim regijama. Zanimljivo je, što je Thompsom izostavio u svom nabrajanju hrvatskih područja glavni grad Zagreb, prednost je dao seoskim predjelima Zagori, Slavoniji, Lici i prije svega ponosnoj Herceg-Bosni. U spotu uz pjesmu su prikazani seoski, seljački i ratnički elementi kao prahrvatski elementi, prije svjesna nego nesvjesna poveznica s ustaškom ideologijom. Seljački, antiurbani i ratni elementi povlače se kao crvena nit kroz sve Thompsonove domoljubne pjesme.

U tom smislu su izvedeni i svi njegovi koncerti, premda su iz njih izostavljeni ustaški simboli kao što ih dobrim dijelom izostavlja i publika, od kojih se je bar službeno distancirao, njegova koreografija kao i njegove pjesme sadržavaju bitne elemente «klasičnog» fašizma: krv-zemlja ideologija, militarizam i (pseudo)religioznost. Komentator opisuje zabadanje sablje s Thompsonovim natpisom u hrvatsku zemlju - kod čega publika pada u nacionalistički delirijum. Još uvijek postoje neautorizirani spotovi s jasnim ustaškim simbolima i porukama.

Isti status kao «Lijepa li si» je prije 20 godina imala u SRH-oj neslužbena jugoslavenska himna «Od Vardara pa do Triglava», jedna ljubavna izjava za cijelu socijalističku državu. Kontinuitet indoktriniranja Hrvatske – samo s dva suprotna ideološka predznaka. U ranijem komunističkom sistemu je indoktrinirani antifašizam kod širokih masa predstavljao samo odbijanje fašizma i nacizma, koji su predstavljali pogrdne riječi, a izostalo je odbijanje i samog fašističkog razmišljanja. Razmišljanje koje se ne nalazi samo u Thompsonovom patriotizmu.

Jedan od većih problema postkomunističke i posttuđmanovske Hrvatske, slobodno prema Ignatius von Loyola, je pomanjkanje razlikovanja.

Više nego uznemiravajuće je stanje što u današnjoj Hrvatskoj ne samo «jednostavni ljudi» već i mnogi političari (i neki ministri u postojećoj vlasti), novinari i veći dio katoličkog klera nisu u stanju razlikovati zdravi patriotizam od fašizma u hrvatskom izdanju, i tu sramotu još k tome ponosno pokazuju u diplomatskim krugovima i međunarodnoj javnosti.

Nakon što smo pročitali objavljeni komentar u austrijskoj novini možemo se upitati što slijedi, tko u Austriji uopće čita te komentare i kome su oni namijenjeni. Prof.dr.sc Alojz Ivanišević ima sigurno u arhivi još članaka naših tjednika Globusa, Ferala i sličnih, pa će nas uskoro ponovno moći obradovati s novim komentarom u kojem će opisati rata željne primitivne Hrvate.

Ostaje nejasno što nam je on kao sveučilišni profesor sa završenim studijem katoličke teologije i povijesti i etnologije htio poručiti sa svojim izjavama u komentaru, n.pr.:

-«hrvatski rat» misli li on da smo vodili rat sami sa sobom ili smo napali susjede ili je to bio rat plemena,

- «Republika srpska krajina s glavnim gradom Knin» je li to za njega legalna država u državi i je li Hrvatska agresor na tu državu,

- «regularna srpska vojska» misli li on vojsku prema Ustavu RSK-e,

- «ulazak srpske vojske», koja je to vojska, je li JNA ili su to dobrovoljačke četničke postrojbe,

- didu Šimuna naziva hrvatskim vojnikom u 2.svjetskom ratu, je li mu poznato da je NDH bila priznata država i da je prema tome imala i svoju vojsku,

- smatra li on večinu hrvatskog naroda fašistima,

- čija je bila neslužbena himna «Od Vardara pa do Triglava», je li komunističkog ološa,

- zbog čega je opsjednut Hrvatima,

- pitanjima nema kraja…

Mira Ivanišević

Pon, 6-12-2021, 16:35:57

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.