Da se ne zaboravi

 

Kažu da često ponavljana laž postaje istina. Onda je potrebno neprestano ponavljati istine, kako bi istine ostale istine, a prije svega kako se ne bi zaboravile.

lažNakon 2000. počelo se govoriti kako je u komunizmu bilo bolje, svi su dobivali stanove, imali radna mjesta, točkicama i kreditima se je trgovalo, bolovanja koristila prema potrebi, gradili se nepotrebni industrijski giganti itd. Počela su se postavljati pitanja «zbog čega nam je trebala nezavisna Hrvatska» i jesmo li sami krivi za ratna zbivanja, koja trebamo zaboraviti. Uče nas da ćemo u EU-ju, u kojoj granice nisu važne, valjda se to odnosi samo na Hrvatsku. Slovenija se može boriti za osvajanje našeg mora i kopna. Tito se je počeo ponovno prikazivati samo u pozitivnom smislu, kao bez njega ne bi bilo niti nas. Svi koji razmišljaju drukčije su omrznuti nacionalisti u naprednom, anacionalnom, liberalnom svijetu, tako nam govore, pogotovo mladima.

Ivan Mosetting je izdao u Splitu knjigu «Sto godina splitskog poduzetništva, trgovine i zanatstva». U njoj je navedeno oko 800 splitskih obitelji koje su djelovale u trgovini, zanatstvu i poduzetništvu (dok ih je još oko tisuću ostalo neimenovanih). Te radišne obitelji stvarale su uz ostale građane tadašnje gospodarstvu Splita, zapošljavale radnike, bile donatori i dale veliki doprinos i povijesti Splita. Tako je tada bilo u svim gradovima Hrvatske.

1945. dogodio se je «veliki prasak»…….Sve je nacionalizirano, konfiscirano, kolektivizirano i pokradeno, a mnogi građani zatvarani i suđeni, a mnogi su se uspjeli iseliti i svojim znanjem i marljivošću pomoći drugim zemljama u gospodarskom razvitku.

O «dobrom tadašnjem življenju» u komunizmu svjedoče nam i slijedeći osvrti i članci:

1) Komitet za ONO i DSZ, Općine Split,Narodna obrana – Službena tajna – Strogo povjerljivo – Evid.br. 12, Procjena političko-sigurnosne situacije u Općini Split, (izvod), Split, srpanj 1983.godine.Pod točkom III – Unutrašnji društveno-ekonomski i politički faktori sigurnosti.

Privređivanje i ekonomski odnosi

Planirani ciljevi društveno-ekonomskog razvoja zacrtani u Rezoluciji za 1983. godinu se ne ostvaraju. Tekuća privredna situacija ima sljedeće karakteristike: - pad proizvodnje većine grana i grupacija kao i ukupne privredne aktivnosti, - pad zaposlenosti kapaciteta građevinarstva, cestovnog saobraćaja, lučke privrede brodara, građevinskog zanatstva, - raste broj organizacija koje su poslovale s gubitkom, a sve više ih je koje iskazuju gubitak na supstanci, - pad platežne sposobnosti privrede (dinarske i devizne) i stanovništva, visoka inflacija, - rast nezaposlenosti i dr.

Ostaje pitanje osiguranja posla nakon povratka s godišnjih odmora.

Postoji i mogućnost neisplate osobnih dohodaka.

Cijene industrijskih proizvoda povećane za 19,7 %, cijene na malo za 33%, troškovi života za 34,3%, a stopa inflacije mogla bi prijeći 35%, a realni osobni dohoci pali su za 8% itd.itd.

Opširnije je opisano i organizirano djelovanje neprijateljskih snaga.

2) Intervju Ivice Račana partijskom časopisu «Naše teme» 1984.godine.

Samo dio koji se odnosi na situaciju u gospodarstvu:

Prije nekoliko godina smo se, snažno i za mnoge neočekivano, morali suočiti s ekonomskom krizom, s eksplozivnim rastom našeg duga prema inozemstvu, s tehnološkom i s konkurentnim zaostajanjem naše «devizne» privrede, s negativnim uvozno-izvoznim saldom, s enormnim unutrašnjim dugom između različitih privrednih i društvenih organizacija, teškim dobivanjem i uz «veliku cijenu» novih inozemnih kredita potrebnih za održavanje i tekuće proizvodnje, s inflacijom i investicionomanijom, koju su pratili i veliki promašaji itd. Brzo smo ocijenili da smo dobro živjeli i na nezarađenom, na kreditima, na budućoj akumulaciji, kao društvo i kao pojedinci….Pravili smo velike greške ne samo u investiciji već i u društveno ekonomskom razvoju. Suočili smo se s neminovnim «stabiliziranjem» te s padom individualnog i društvenog standarda, ali i sa činjenicom da taj pad nije ravnomjeran ni «pravedan» za sve.

U drugom dijelu govori o političkoj procjeni društvene situacije u kojoj vidi opasnost u jačanju etatističko-birokratskih odnosa, kao i opasnost od građanske klase.

3) Slobodna Dalmacija od 7.siječnja 1989. prenosi iz «Oslobođenja» članak Tko je potrošio milijarde dolara?

Između ostalog se navodi – Tek sada saznajemo od američkih istoričara na skupu u Beogradu da smo od SAD-a i zapadnih zemalja između 1949. – 1964. dobili nepovratno 30 milijardi dolara na kojima je zapravo i nastalo ono naše slatko blagostanje sedamdesetih godina. (Bilo bi dobro znati koliko od tih milijardi je završilo u Hrvatskoj.) Postavlja se pitanje kako vlast može da funkcioniše na inflaciji od pola hiljadarke…uskoro ćemo imati i prve sedmične plaće…itd.itd.

4) Razdoblja bez goriva, mlijeka, masla, sredstva za pranje, redova za crni kruh itd. su zaboravljena.

Mr. Marin Jurjević, saborski zastupnik, kao da je došao s druge planete, je izjavio « Mi smo 50 godina stvarali, a HDZ je u 10 godina sve uništio». Agresiju valjda smatra prijateljskom gestom ili također krivicom HDZ-a.

Kako se može očekivati, još i uz svjetsku recesiju, kada su mnogi profesori na raznim fakultetima kao i mnogi političari podijeljeni po mnogim strankama još uvijek kadar iz komunizma, jedno ozdravljenje gospodarstva? Nikako. Mnogi su sudjelovali u pretvorbi i prekrajanju Ustava RH. Možemo samo slušati prepucavanje u HS--o neke predstavnike koji govore kao glumci bez publike. Oni više nisu komunisti, već su postali anacionalni liberalni demokrati simpatični EU-i.

Zapad je uvijek težio širenju na Istok, ali mi nismo bile žrtve samo tog širenja već i stalne ugroženosti od susjednih istočnih naroda, sustavno su navodili hrvatski narod na iseljevanje – pa i danas.

Stalno bi trebalo ponavljati, pogotovo po školama, «Hrvati nisu genocidan narod, nikoga nisu napadali ubijali i rušili, Hrvatska nije nastala na zločinu, nije izvršila etničko čišćenje, svaki branitelj s puškom u ruci je zaslužan za slobodu i…»

Jesu li državni činovnici upoznati s popisima stanovništva? Na primjer u Kninu je živjelo 1910. godine 65,30% Hrvata, 34,10% Srba i 0,60% ostalih, u Obrovcu 60,10% Hrvata, 39,90% Srba, ostalih nije bilo, a 1991. je u Kninu bilo 13,50% Hrvata, 80,00% Srba i 6,50% ostalih i u Obrovcu 17,10 Hrvata,75,40% Srba i 7,40% ostalih. Valjda su se pod ostale upisivali Jugoslaveni. Za razloge smanjenja broja Hrvata nitko više ne pita. Prema popisu iz 1991. je u svim dalmatinskim gradovima od Dubrovnika do Zadra uključivši Benkovac, Drniš, Obrovac, Knin, Sinj, Lastovo i Vis živjelo 89,30% Hrvata, 5,90% Srba i 4,80% ostalih.

1910. je u Kotoru živjelo 65,50% Hrvata, 33,70% Srba i Crnogoraca i 0,80% ostalih, a u Hercegnovom 65,00% Hrvata,32,90% Srba i Crnogoraca i 1,20% ostalih.Nije mi poznato sadašnje stanje.

Ponovno moram prenijeti iz «Jadranske pošte» Split od 12.septembra 1925. dio članka «Srpski separatiste».

Cicvarićev dnevnik donio je nedavno slijedeći recept na adresu vlade. Ova država danas stoji na Srbima, i to će možda uvijek tako ostati. Stoga je za našu današnju državu najznačajnije kako da se srpski element što više pojača. Mi treba da se učimo kod Francuza, kod Talijana, kod Poljaka, kod Čeha, kod Rumunja pa i kod Turaka da ovu državu napravimo Srbijom. Ne bi bilo zgorega nesigurno makedonsko stanovništvo naseljavati po Hrvatskoj, kako bi ova što više izgubila svoj današnji katolički karakter. Zemlju po Hrvatskoj nipošto ne davati Hrvatima nego samo pravoslavnim t.j. Srbima i onima koji se smatraju, kao Bugari (a koji će u Hrvatskoj biti pravi Srbi). U Bosni i Hercegovini treba oduzimati zemlju od katolika i muslimana i davati je Srbima. Itd.

Po tom naputku se je radilo od 1918., po njemu se je radilo u zadnjem agresorskom ratu na Hrvatsku u kojem su protjerivali i ubijali građane nesrpske nacionalnosti, čak su im smetale i hrvatske krave pa su im vadili oči i žigosali ih svojim grbom. A diplomatski se na isti način radi, pomoću nekih država EU-e, raznih udruga za ljudska prava tj. srpskih prava, i danas. To se vidi kroz traženje vračanja stanarskih prava, koja ne postoje a nisu postojala u nijednog državi EU-e tj. staroj članici. Krivica za rat pripisuje se Hrvatima. Nisu zadovoljni sa statusom nacionalne manjine s većim pravima od većinskog, već ih treba s ponovnim naseljavanjem pretvoriti u konstitutivni narod.

Prema podacima iz tiska u Hrvatskoj ima 4 483 000 građana pravo glasa. Na izbore je u zadnjim predsjedničkim izborima glasovalo 640 390 građana, što znači da je dr. Ivi Josipoviću dalo glas 14,28% građana od ukupnog broja upisanih birača i na osnovi tog postotka postao je predsjednik svih građana za idućih pet godina.

Bilo bi dobro kada bi neki institut u zemlji proveo anketu kod građana o razlozima neizlaska na izbore. Je li stvarno razlog «svi su isti» ili način predizborne kampanje?

Što nas očekuje s novim predsjednikom?

Bilo bi potrebno objaviti sve što je izrekao u prošlim godinama na svojim istupima u javnosti. Možda bi nakon tih saznanja bilo manje neugodnih iznenađenja.

U reviji «Hrvatski domobran» od kolovoza 2006. objavio je slijedeće: « Bleiburg 2006. Polemike oko Bleiburga i Križnog puta nisu izostale ni ove godine. Znanstveno stručni skup o temi «Bleiburg i Križni put 1945.» priredio je Savjet antifašista Hrvatske. Povjesničar Ivo Goldstein je rekao da su ratni zločini do kojih je došlo nakon II. svjetskog rata bili motivirani zločinom iz 1941. i riječ je o osveti koja nije bila bezrazložna! Nije spomenuo da ratni zločini ne zastarijevaju i da partizani koji su izvršili masovne zločine 1945. umjesto da odgovaraju i danas slave i obilježavaju tadašnje «događaje». Pravni stručnjak Ivo Josipović je ustvrdio da retroaktivna primjena današnjih kriterija ne bi bila dobra, a o Rezoluciji EU parlamenta o osudi zločina komunizma ni riječi. Znači da je osveta u ono doba bila opravdana, a u ovo doba nije, iako sada nije bila osveta, već obrana od srpske agresije i radi toga treba odgovarati u Haagu.» Jesu li te izjave u skladu s našim zakonom ili međunarodnim normama?

Sadašnje izjave kako bi trebalo povući tužbu Hrvatske protiv Srbije u Haagu (kasnije nadopunjenom da o tome odlučuje HS) i kako treba vratiti Srbima njihove domove bez obrazloženja što smatra domom, radi li se o vlasništvu, i da im treba omogućiti otkup kao što je otkupio stan i njegov otac, ne moraju nikoga više iznenaditi. Ne zna se je li obitelj Josipović otkupila i više stanova po povoljnim cijenama, kada ih imaju toliki broj. Možda neki današnji aktivni političari, zbog obiteljskog naslijeđa i ranije političke indoktriniranosti, ne bi smjeli odlučivati o nekim važnim pitanjima za opstojnost hrvatskog naroda.

Mira Ivanišević

Uto, 30-11-2021, 19:40:17

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.