Izbori za predsjednika Republike Hrvatske – sjećanja i sadašnjost

 

Miroslav TuđmanSjećam se početka 1990. godine i održavanja prvog predizbornog skupa pok. predsjednika Franje Tuđmana u hotelu Marjan u Splitu. Otišla sam sama, nitko mi se nije htio pridružiti. Dvorana je bila puna. Osjećao se je jaki naboj domoljublja i oduševljenja, svi smo bili kao jedan. Nezaboravni trenutci. Komadić krokanta s tada poslužene torte još sam dugo čuvala. Bila sam sigurna u izbornu pobjedu pok. predsjednika i naivno vjerovala da se sve republike mogu u miru osamostaliti.

Prvi strah u životu, skoro do fizičke boli, doživjela sam kod prelijetanja zrakoplova JNA ( doba balvana, Plitvice, Knin), osjetila sam da nas čeka nešto strašno. I dogodio se je strašan rat. Uništavalo se je sve, stambeni, školski, vjerski, kulturni, proizvodni objekti pa čak i arboretum kod Dubrovnika, proganjali i ubijali su se nevini ljudi i nabrajanju nema kraja.

Pokojni predsjednik je sa svojim domoljubnim građanima pobijedio u ratu i zahvaljujući njemu i njima imamo svoju državu. Hoćemo li ju i sačuvati ovisi ponovno o nama samima, izlasku na predsjedničke izbore i izabrati predsjednika koji će uspjeti vratiti napaćenim ljudima ponos, vjeru u bolju budućnost i na pravi način zastupati Hrvatsku u svijetu.

Promatram sadašnju predizbornu kampanju. Bogatije sponzorirani kandidati ili oni koji se služe blagodatima svojih društvenih pozicija započeli su kampanju mnogo ranije. Tri kune ili više za prikupljeni potpis, dijeljenjem raznih proizvoda, smješkanjem i nedefiniranim obećanjima. Svaki pošteni i razuman čovjek, bez obzira je li vjernik ili nije, preispituje sebe i svoje postupke. Je li njegov odnos prema bližnjima, suradnicima pa i nepoznatima bio korektan, pošten ili sebičan, sve sebi a drugima ništa, je li pomogao onima kojima je mogao, je li lagao i davao lažne izjave itd. Izgleda da ispitivanje svoje savjesti ili samokritičnost ne poznaju mnogi predsjednički kandidati.

Jedan kandidat, koji tvrdi da će pobijediti, godinama je imao lice kao masku kakvu imaju neke žene koje se boje bora pa se i ne smješe više, koji je uvijek tvrdio da generali moraju dokazati svoju nevinost u Haagu ali im svojim znanjem u tome nije pomogao, sada se smiješi, putuje, svira glasovir, možda zasvira i na nekoj komemoraciji za poginule branitelje, a pronašao je i Hrvate u BiH. Glavna predizborna krilatica mu je «boriti ću se protiv korupcije». Malo je zakasnio s tom borbom, a i bolje bi djelovao u toj borbi na mjestu državnog odvjetnika ili šefa policije. Druga zalaganja potrebna za opstojnost hrvatske države ne spominje, osim ne prihvaćanje arbitražnog sporazuma, što isto može biti samo u predizborne svrhe, dok će mjerodavan biti stav njegove stranke i ostalih članova.

Gradonačelnik Splita osnovao je novu stranku «Hrvatsku građansku stranku», koja bi već po svom nazivu trebala zadovoljiti potrebe mnogih građana. Kod osnivanja je rekao da će se tek u drugom krugu opredijeliti za predsjedničkog kandidata. Svoju izjavu je porekao nedavno kada je izjavio da bi on morao podržati Nadana Vidoševića jer potječe iz njegovog grada a da mu je Bandić prijatelj. Treću mogućnost je isključio. Nije nam poznato je li to rekao u svoje ime ili u ime novoosnovane stranke. Hoće li opet biti «stranka to sam ja».

Svi mediji predstavljaju Nadana Vidoševića kao gospodarskog stručnjaka, spasitelja Dalmacije cement, koji može spasiti i hrvatsko gospodarstvo. Nitko ga ne pita: - koliko je za vrijeme njegove vladavine u Splitu, ministarstvu i Hrvatskoj gospodarskoj komori prema njegovim programima osnovano poduzeća i koliko je u njima zaposlenih ljudi; - koliko njegovih prijedloga/programa nisu poduprle vlade pa su tako ostali nerealizirani i koliko je zbog toga izgubljenih radnih mjesta; - ima li pregled prijavljenih nezaposlenih prema kvalifikacijama, starosnoj dobi itd. i je li razradio prijedlog kako se dio nezaposlenih može zaposliti (bar na mjesta gdje radi uvozna radna snaga) i da se na taj način smanji izdatak za zdravstvenu zaštitu nezaposlenih. To bi bili pravi zadaci predsjednika HGK-e. Organizirati sajmove i reklame mogu i drugi. Biračima se nameće mišljenje da trebamo birati «lijepog predsjednika» jer samo lijep može dobro zastupati Hrvatsku u svijetu. Što ćemo s manje lijepim građanima, bolestnima i siromašnima? Na koji način misli da će kao predsjednik (fikus) moći obnoviti gospodarstvo a kao predsjednik HGK-e to nije mogao?

Josipa Jurčevića poštujem zbog njegovih izlaganja o položaju Hrvatske, a posjedujem i njegove knjige. Pročitala sam njegovu reklamnu knjižicu «Josip Jurčević hrvatski predsjednik Kad ako ne sad!» U njoj opisuje predkampanju nezavisnih predsjedničkih kandidata, prema modelu SAD, koja bi trebala početi 40 dana prije početka predsjedničke kampanje. Njegova razmišljanja su pozitivna jer bi se u toj predkampanji, održavanoj u svim županijama i gradovima, iznjedrio jedan nezavisni kandidat i glasovi se ne bi raspršili na više kandidata koji imaju skoro iste programe. Ne znam kome je on već za ove izbore predložio takvu predkampanju i kada. Jesu li drugi kandidati to odbili. Takvi dogovori iziskuju dugu vremensku pripremu. Ili je to njegov prijedlog za iduće izbore pa se sada s opisom te predkampanje, koju bi morao prihvatiti svaki razuman kandidat i građanin, želi prikazati kao tolerantan kandidat koji nije kriv za mnoge kandidature nezavisnih. Njegov program sadržava skoro sve već navedeno u našim zakonima i Ustavu. N.pr. u članku 48. Ustava navedeno je «Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru». A u njegovom programu je navedeno «Nositelji vlasničkih prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru». Što to znači gospodinu Jurčeviću pridonositi općem dobru? Je li to plaćanje poreza i održavanje vlasništva? Ili je pridonos općem dobru i to, da vlasnici preuzmu ulogu socijalne službe i da svoje stanove moraju iznajmljivati za 2,36 kn/m2? U procjeni njegove imovine (Večernji list od 19.11.) je navedeno da posjeduje kuće u Zagrebu i na Braču. Je li ih dao na raspolaganje općem dobru? Dalje navodi kako u Hrvatskoj nema objektivnih razloga za korupciju, nezaposlenost, siromaštvo i ostale nedaće. To znamo.

Pojavljuje se ponovno stara predizborna praksa da svaki nezavisni kandidat misli da je najbolji, nema dogovora i šansa se tako daje onim kandidatima koji ničim ne zaslužuju postati predsjednikom. Ili se radi o ciljanom razbijanju glasova.

Predsjednički kandidat Milan Bandić je izjavio u Večernjem listu od 14. studenog:» Vjerujte mi, bit ću predsjednik Republike Hrvatske.

Ne kandidiram se da postanem netko i nešto, ja već jesam netko i nešto,….

Drago mi je da smo se napokon dogovorili da ćemo se dogovoriti. Sporazum o arbitraži omogućava nam da nesmetano završimo pregovore o pristupanju Europskoj uniji te da tek kao članica Europske unije završimo razgraničenje sa Slovenijom.

Pouzdajem se u kompetentnost i nepristranost arbitara. ( Može li se dobar političar samo pouzdati u nepoznate arbitre?)

Slovenija je naša prijateljska i susjedna država i ne možemo dopustiti da građani s obje strane granice postanu zarobljenici nečijeg inata. (Čijeg ???)

No bit ću prvi koji će se suprotstaviti ucjenama i ustupcima koji bi bili na štetu hrvatskog teritorija.»

Moram priznati da ja s mojim mentalnim sposobnostima na mogu, ali skoro nikada, shvatiti izjave gospodina Bandića na bilo koja novinarska pitanjima o problemima Grada Zagreba ili države.

Izgleda da nije upoznat sa stavom mnogih hrvatskih akademika o arbitražnom sporazumu i njegovim posljedicama za našu zemlju. Nadajmo se da će njegovo, ako postane predsjednik, suprotstavljanje ucjenama i teritorijalnim ustupcima ozbiljno shvatiti i razumjeti predstavnici Slovenije i starih članica EU-e. Prema slovenskim izjavama dodatna izjava naše predsjednice vlade o neustupanju teritorija nema utjecaja na arbitražni sporazum, pa tako niti na njegove odluke.

Izjave kandidata Andrije Hebranga su za odluku kome dati glas veoma važne. U zadnje vrijeme daje izjave koje se ne mogu opravdati, pogotovo ne izjava da se je Jugoslavija raspala zbog gospodarske krize. Raspadanje se može dogoditi bez rata, ratnih razaranja gospodarstva i života i osvajanja tuđeg teritorija. Slijedi li on stavove sadašnjeg predsjednika, koji je davno napustio njegovu stranku HDZ. Moramo li se svi svima ispričati, tj. samo Hrvati agresoru, i svi smo jednako krivi. Može li želja za predsjedničkim položajem biti jača od morala i poštene prosudbe prošlosti? Je li ga stranka kandidirala bez stvarne želje da i pobjedi na izborima? U Splitu je marljivo za njegovu kandidaturu prikupljao potpise predsjednik splitskog HDZ-a, koji je na odgovor građana da je potpis već dao Miroslavu Tuđmanu odgovorio «onom komunjari». Ne znam s kojom strankom iz prošlosti povezuje svoju predsjednicu stranke i vlade.

Nazočila sam preizbornom skupu potpore predsjedničkom kandidatu Miroslavu Tuđmanu u Lisinskom. Svi govornici pridonijeli su da skup bude dostojanstven, ozbiljan i bez populističkih fraza i floskula, primjeren publici. Prvi se je jasno izjasnio protiv arbitražnog sporazuma. O tom skupu nijedan medij nije opširno i realno izvjestio javnost. Može se očekivati da će se taj način izvještavanja nastaviti, bar na HTV koju finaciraju svi pretplatnici. A po staroj komunističkoj praksi već se među narod šire parole: - ne trebamo dinastiju Tuđman; - pretiho govori; - predsjednik mora biti atraktivniji (možda lijep kao predsjednik Mesić ili predstavnici EU-e) itd.

Mislim da kandidat Miroslav Tuđman je kandidat s osobinama i uspjesima koje je kroz život sam izgradio i postigao, kod čega se ne može isključiti i odgojni utjecaj njegovog pok. oca, zbog toga će dobiti moj skroman glas.

Nijedan kandidat ne navodi da će se zauzimati:

- za ozbiljan pristup našoj tužbi protiv Srbije u Haagu i nadoknadi ratne štete;

- za pravednu naknadu za oduzetu imovinu u komunističkom režimu svim oštećenim vlasnicima, bez privilegiranja nekih bivših vlasnika po nacionalnoj osnovi ili pritisaka nekih država EU-e; - da se konačno provede lustracija;

- da se ukinu sve privilegije koje po sadašnjem zakonu pripadaju odsluženom predsjedniku države jer imati će svoju mirovinu a građani, još se ne zna koliko dugo, plaćaju krizni porez;

- da se donese zakon u skladu s međunarodnim konvencijama o pravima izbjeglica u kojem će se točno odrediti tko ima pravo na stambeno zbrinjavanje od srpskih povratnika u gradove izvan područja posebne državne skrbi (valjda samo oni koji su bili nasilno izbacivani iz stanova), radi se o milijunima eura proračunskih sredstava, ovih dana su se na tu temu sastali ministar Božidar Pankretić i predstavnik UNHCR-a Wilfried Buchhorn pa se može i taj problem uskoro naći na spisku prepreka ulaska u EU-u, slično topničkim dnevnicima.

Mira Ivanišević

 

 

Uto, 30-11-2021, 19:51:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.