Izjave vladajućih političara povodom Dana državnosti i sjećanja na Jazovku

 

Udruga hrvatske domovinske vojske 1941. – 1945. Podružnica Split, uz zalaganje svog predsjednika Petra Vulića i gđe Nede Burić kao i uz pomoć sadašnjeg dogradonačelnika Jure Šundova, organizirala je hodočašće na Jazovku – stratište mnogih nevinih žrtava za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata. Autobus je bio popunjen. Između nas je bilo dosta mladih, branitelja pa i najmlađi časnik tadašnje vojske. S nama je bio don Jozo Čorić, bogatog svećeničkog, pedagoškog i životnog iskustva, dobitnik županijske nagrade za životno djelo, koji nam je svojim izlaganjima i molitvom sadržajno ispunio hodočašće.

ZastavaNaši suputnici, branitelji raznih zanimanja, samouki pjesnici, putem su nam recitirali svoje domoljubne pjesme, mnoge o Domovinskom ratu i o stanju poslije. Na neke smo pustili i suze. Pratilo nas je loše kišno vrijeme, a zbog vjetra je bila djelomično zatvorena i Dalmatina. Uz sve prepreke smo stigli do Sošica. Penjali smo se po kiši i klizavom uzbrdicom do 45 metara duboke jame Jazovke. Na hodočašću, a još i danas, razmišljam kako su se osjećale žrtve na putu do Jazovke. Poniženi i bez ljudskih prava nakon izgubljenog rata. Jesu li uopće znali kuda ih vode «antifašisti» bez milosti i željni krvi? Jesu li ih bacali i žive u jamu? Možda su neki krvnici još živi? Progoni li ih savjest? Znadu li njihova djeca što su im radili očevi?

Sve o tadašnjim zločinima, njihovim posljedicama, negiranju istih i kako očuvati opstojnost našeg naroda rekao je u svojoj propovijedi na Jazovki pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić. Njegovu produhovljenu propovijed, punu pouka nama živima, nije objavila nijedna dnevna tiskovina. «Antifašisti-novi demokrati» mijenjali su datum Dana državnosti. Ali to ipak ne bi trebao biti razlog za ne poštivanje tako važnog dana za Hrvatsku, bilo bi normalno da ga većina građana slavi. U mom okruženju na stambenim zgradama visjele su 4 zastave. Možda bi svečanijem ugođaju pridonijela limena glazba kroz glavne ulice grada. Bar bi nekoga potaknula na pitanje što se to danas slavi. Prijenos vojne parade u Zagrebu na Trgu bana Jelačića na TV mnogi uopće nisu gledali niti slušali. Političari su svoje izvršili, kao još jedan nepotreban trud. Poneki gledatelj je spontano reagirao samo na izjavu o stavu oko pregovora o granici sa Slovenijom. A ja se pitam koliko će od tog stava ostati nakon predsjedničkih izbora. I do sada su nam lažno obećavali. Svim narodima zapadne demokracije vojne parade su rado gledane. Je li to tako i kod nas?

Ili su vladajući antifašisti,uz pomoć svih medija, zatvaranja generala i raznih optužbi uspjeli i taj ponos skoro uništiti? Kako se uklapaju razne izjave i dogovori naših visokih političara sa susjedima/agresorima u njihove prigodne govore upućene svojim građanima? Služi li visoka politika koju vode samo prevari vlastitih građana? Mora li se voditi politika bez ponosa, brige o svojim građanima i dostojanstva? Kada će prestati stavljati osobne koristi iznad svega? Zbog malog izlaska na izbore i bez novih političara je skoro nemoguće očekivati promjene. Iz tiska saznajemo da je premijer Sanader s g. Tadićem potpisao sporazum o jeziku, premda su hrvatski i srpski jezik međunarodno priznati kao samostalni jezici a i naš Ustav regulira pitanje jezika manjina. Sadržaj tog dogovora, ako je istinit, nijedan tisak nije objavio. U Slobodnoj Dalmaciji od 23.06. objavljen je članak «Vladina jamstva Konstruktoru za autocestu». U tekstu se navodi:» Jedino otvoreno političko pitanje između dviju zemalja, pitanje Prevlake, uskoro treba biti riješeno pred Međunarodnim sudom pravde, kako su se i dogovorili čelni ljudi dviju zemalja». Prevlaka je kopno. A granica između zemalja bi trebala biti na moru – Boka Kotorska. O čemu se zapravo tu radi?

Ugledni predsjednik Hrvatskog sabora g. Luka Bebić je u razgovoru za Obzor/Večernji list od 27.lipnja ov.god. izjavio: „Kao i Mesić i ja sam iz antifašistčke obitelji. No, to ne znači da nekritički prihvaćam, podržavam i branim sve što se tada događalo“. Je li g. Bebić nakon 1945. ostao antifašist ili je postao komunist? Koliko je sudjelovao u provedbi komunističke diktature i eliminiranju stvarnih tadašnjih antifašista? Je li kao predsjednik HS-a predložio poboljšanje bilo kojeg zakona RH-e? Što je poduzeo kao visoki dužnosnik da se rasvijetle svi zločini, počinjeni u ime «antifašizma», a i oni drugi, za vrijeme i nakon drugog svjetskog rata? Ili mu je dovoljno voditi sjednicu, davati razne izjave prema dnevnoj potrebi njegove stranke, debljati se i čekati mirovinu. Možda se smatra još dovoljno zdravim i sposobnim pa možemo očekivati, ako mu se dozvoli, i njega kao predsjedničkog kandidata. Predsjednik Mesić je izjavio da se osjeća usamljen u svojoj obrani antifašizma. Mislim da to nije istina, jer njega podržavaju skoro svi čelni političari, samo su postali šutljiviji zbog predsjedničkih izbora.

Predsjednik RHSa srpskim predsjednikom dogovara da će se pitanje granice između zemalja rješavati naknadno. Zbog čega? Da sve ide u zastaru i da vlasnici zemljišta preko Dunava izgube posjedovno vlasništvo? Ostavlja li namjerno taj teret građanima? Da nakon dugogodišnjeg sramotnog pregovaranja sa Slovenijom doživimo istu trakavicu i sa Srbijom? Predsjednik velikodušno upravlja s tuđom imovinom. Valjda je i taj njegov postupak u «antifašističkom» vladarskom duhu. U Srbiji poziva Srbe hrvatske građane da se vrate u gradove. Kod toga zaboravlja da su oni i državljani Srbije i da se prema tome ne mogu smatrati izbjeglicama. Mogu se vratiti i tražiti stambeno zbrinjavanje i radna mjesta kao svi ostali građani RH-e. Je li se predsjednik založio za osiguranje radnih mjesta svim onim koji su izgubili radna mjesta zbog srpske agresije i koji još uvijek ostaju bez njih radi raznih pogrešnih metoda privatizacije? Je li mu poznato da onim hrvatskim građanima koji nisu imali prebivalište na srušenim objektima na okupiranim područjima objekti nisu obnovljeni? A u srušenim nekretninama su imali vrijednu pokretnu imovinu i poljoprivredne strojeve. Je li mu poznato da stanarsko pravo nije pravo vlasništva?

Je li upitao g. Tadića na koje stanove je mislio kada je u Americi izjavio da je Hrvatska Srbiji pokrala 300 000 stanova? Koga to on poziva na povrat u gradove? Možda djelatnike JNA, tadašnje carine, milicije i profesore koji su podupirali srpsku bunu sa svojim ekonomskim procjenama i studijama o mogućnosti opstanka RSK izvan granica Hrvatske? Je li mu poznato koliko je u Hrvatskoj stambeno nezbrinutih građana? Je li mu poznato koliko je stanova u privatnom vlasništvu u kojima po sili zakona stanuju zaštićeni najmoprimci i plaćaju najam od 2,35 kn/m2? Je li mu poznato koliko milijardi kuna bi se hrvatska država morala, uz recesiju, zadužiti za osiguranje stanove povratnicima, možda zaslužnim antifašistima, po tržnoj cijeni? U siječnju 1992. Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava dalo je priopćenje u kojem je između ostalog bilo navedeno: «Onima pak hrvatskim državljanima koji ne žele priznati suverenitet Republike Hrvatske na cijelom njezinom državnom teritoriju, treba omogućiti njihovo pravo da napuste hrvatski teritorij i olakšati im odlazak». Poziva li predsjednik baš te hrvatske građane na povratak i to 17 godina nakon iseljenja? 27.06.2009. u Večernjem listu objavljen je članak «Luka Mišetić od Tribunala traži zaštitu Gotovinina tima od progona hrvatske države».

Gdje još postoji ovakva sramota? Boje li se svi oni koji su pomagali s raznim dokumentima u sastavljanju optužnice protiv generala, svih branitelja i naše države da bi on mogao ipak biti oslobođen? Na slijedećem državnom prazniku,, ponovno će izgovarati parole u stilu onih u «antifašističkim» vremenima. Borba za predsjedničko mjesto je počela.Što su spominjani kandidati u prošlom vremenu napravili dobrog za Hrvatsku? To se nitko prije kandidature ne upita? Građani su svime ogađeni, opet ne će izići na predsjedničke izbore, pa će tako uz 20% glasova moći isti i dalje krojiti našu sudbinu. Bože spasi Hrvatsku.

Mira Ivanišević

{mxc}

Uto, 25-01-2022, 00:00:34

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.