„Za bolju Hrvatsku" treba pobijediti

Za bolju Hrvatsku! - to mora biti temeljni politički slogan, borbeni poklič ili ratnički uzvik koji će povezivati hrvatski blok u nastupu na sljedećim izborima. To je poruka koja će motivirati biračko tijelo, jer govori o onome što svi priželjkuju. Ali da bismo ostvarili Bolju Hrvatsku, jer ova nije dobra, trebamo se dobro pripremiti. Vlast se ne dobiva dobrim programima, nekakvim projektima, intelektualnim debata, „čistim rukama" i tvrdnjom kako smo „mi dobri, a oni lopovi". Treba se znati boriti za svakog birača i jednostavno, pametno i uvjerljivo prenijeti mu osnovne poruke – što želimo učiniti i kako ćemo njegov život i život njegove djece učiniti boljim. Bez obzira što je hrvatski blok razjedinjen, naivan, često nesposoban, nezreo, pun raznih čudnih likova i veličina, treba naći zajednički nazivnik i predstavljati onaj drugi i drugačiji put koji Hrvatskoj treba, da bi bili bolja Hrvatska. Ne treba razmišljati o trećem putu, jer SDP i ovaj HDZ predstavljaju isti put, isti svjetonazor, način razmišljanja i djelovanja. Razlikuju se samo u sastavima momčadi.

Ali prvo trebamo razumjeti vrijeme u kojem živimo, što nam se događa i zašto nam se to događa. Svijet je jako, jako složen i zamršen i nije crno-bijeli, bez obzira što većina ljudi vole pojednostavljene formule, da se ne trebaju mnogo zamarati i žele da se sve svede na „nas koji smo dobri, u pravu i njih koji su zli i u krivu". Ali to tako ne ide i naši se uglavnom ne snalaze u tom svijetu, često su naivni, lako ih je prevariti i mnogi razmišljaju na način 19. stoljeća. Zato sam u zadnja dva članka pisao u vanjskim uvjetima koji djeluju na naš razvoj, a i na naše gluposti, greške, promašaje i naše pokvarenjake zbog kojih smo „izgubili državu".

U Hrvatskoj je stvoren jedan nakaradni „demokratski" politički sustav (podržavaju ga i lijevi i desni) koji manipuliranjem biračkom masom na površinu dovodi nesposobne i često pokvarene ljude, koje zanima samo njihova moć i osobni interesi. Budući da nisu sposobni riješiti niti jedan problem niti upravljati državom, lako njima vladaju i upravljaju krupni kapital i strani moćnici. Političari su pored toga uveli nevjerojatno izopačen sustav negativne selekcije po stranačkim, partijskim, rođačkim, plemenskim i sličnim kriterijima koji je na sve funkcije i u društvu i u gospodarstvu doveo najnesposobnije i najpokvarenije koji ne znaju voditi ni poduzeća, institucije, gradove, sela, ništa. To je tumor koji je prekrio Hrvatsku od juga do sjevera. Zato nam je i gospodarstvo i cijelo društvo u krizi.

Potaknuli smo i raspravu o desnici i ljevici i počelo se diskutirati što je to uopće desnica. Treba istaknuti da klasični opisi ljevice i desnice koji se temelje na odnosu prema kapitalu, radničkim pravima, bankama itd., imaju smisla u stabilnim društvima u kojima nacionalni suverenitet nije ugrožen. U našem slučaju razlika između desnice i ljevice je jedino u odnosu na hrvatski suverenitet i na političkom, gospodarskom, kulturnom i društvenom plan. Ostale finese ćemo ostaviti za poslije. Bez obzira što je HDZ razočarao u svim aspektima, ljevica će na vlast dovesti Vesnu Pusić za ministricu vanjskih poslova, Kajina za već nekakvog ministra i više nećemo imati bilo kakvih iluzija o tome da ubrzo Hrvatske više neće biti. Stvarno su tipično hrvatska naivna razmatranja da će biti dobro „da sada HDZ izgubi vlast i SDP pobijedi, pa da se HDZ nakon toga opameti i tako popravljen pobijedi sljedeći putu". Lijepo zamišljeno, ali nakon te operacije Hrvatske više neće biti.

Dok su razni naši pokvarenjaci razarali gospodarstvo mediji su se trudili da razaraju društvo i uništavaju samopouzdanje. Financirani od strane stranih gospodara, Sorosa i sličnih konstantno su uvjeravali ljude da su svi domoljubi lopovi, kriminalci, zločinci i primitivci. A najviše od svih HDZ-ovci i svi oni koji su stvarali državu. U prošlom članku sam nastojao pokazati da se „ubrzana privatizacija" provodila po receptima „zapadnih gurua" u svim tranzicijskim zemljama na sličan način i sa sličnim posljedicama, bez obzira tko je bio na vlasti. Isto bi se kod nas dogodilo i da je SDP bio na vlasti, vjerojatno još gore. HDZ je najduže na vlasti i mnogi HDZ-ovci su iskoristili priliku i obogatili se preko noći. Ali takvu su priliku iskoristili i mnogi SDP-ovci, komunisti i udbaši. Ali mediji o tome ne pričaju pa Hrvati dobivaju dojam da je HDZ za sve kriv, zapravo da su oni koji su se borili za Hrvatsku za sve krivi. I mnogi počinju mrziti svoju državu.

„Sa štitom ili na štitu" za bolju Hrvatsku

Siguran sam da dijelimo mišljenje da ovakva Hrvatska nije dobra, da ide u krivom smjeru i da svi zajedno trebamo uložiti sve svoje snage „Za bolju Hrvatsku". To je platforma, zajednički nazivnik koji može objediniti sve hrvatske snage s osnovnim ciljem da se spasi država od ovih političara (i HDZ-ovih i SDP-ovih) koji ju gospodarski upropaštavaju, uvlače u Jugosferu, guraju na koljenima u Europu, povlađivanjem neprijateljima Hrvatske stvaraju sjeme za nove ratove, ne brane nacionalne interese, o gospodarstvu nemaju pojma i sve žele prodati strancima.

Međutim, državu ne mogu spasiti oni koji redovito dobivaju od 2-5 % glasova na izborima i koji će sigurno opet dobiti toliko. Takvi će svoje ambicije zadovoljiti s par mjesta u Saboru ili u nekakvim skupštinama, poglavarstvima i nadzornim odborima te s nekoliko nastupa na televiziji.

Zato se iz ovih izbora izlazi „sa štitom ili na štitu". Treba pobijediti i zaokrenuti smjer razvoja hrvatskog društva. Ili Hrvatske više neće biti.

Zoran Pusić je toga svijestan, a koliko smo mi svijesni?

Kako ne ćemo pobijediti

Pobijediti se ne može s parolom „Ne u Europu, ni pod koju cijenu", jer to neće donijeti glasove, bez obzira koliko smo svi skeptični prema ovakvoj Europi.

Pobijediti se sigurno neće s onim licima na plakatima koja su već nekoliko puta dobili mali postotak glasova, koliko god plemeniti, pošteni, zaslužni i pametni bili.

Pobijediti se neće s nepoznatim licima na plakatima koji ne nose jasne prepoznatljive poruke i koji ne mogu motivirati birače.

Pobijediti sigurno neće ni oni koji „se zapravo ne žele kandidirati, ali su ih ugledni ljudi nagovorili pa će se žrtvovati za opću stvar". Neće pobijediti oni koji nemaju strast za za politiku i strašnu želju za pobjedu,

Pobijediti sigurno neće ni oni koji se bave samo temama „od stoljeća sedmog" i znaju pričati o tome koliko smo i kada bili žrtve, o grobljima, komunizmu i udbašima. Te su teme jako važne, ali na izborima neće donositi bodove, jer se ljudi sada muče svojim životnim problemima gubitaka posla, nezaposlenošću i vraćanjem kredita.

Pobijediti sigurno neće oni koji nemaju pojma o gospodarstvu i ne znaju kako otvarati radna mjesta, a na pitanja o krizi, privatizaciji i restrukturiranju gospodarstva budu odgovarali uobičajeniom frazama da imaju dobre programe i da će dovesti „mlade, obrazovane i neiskvarene ljude", jer to više nitko ne vjeruje.

Pobijediti sigurno neće ni oni koji se ne znaju politički tući s protivnicima, koji ne znaju oštro i duhovito odgovoriti.

Pobijediti sigurno neće oni koji na ulici, na trgovima, na skupovima ne znaju pridobiti nove birače, koji su nekomunikativni i koji neće biti razumljivi prosječnim biračima. Čitatelje HKV-a ne treba pridobivati, oni će uvijek glasati za hrvatsku opciju. Treba se boriti za one koji do sada nisu glasali i one koji su kolebljivi i koji još ne znaju što da misle.

Kako ćemo pobijediti

Veliku prednost i veliku šansu u idućim izborima stvara činjenica da su sva dosadašnja lica koja bi nas mogla gledati s plakata i iz medija krajnje kompromitirana. I birači će glasati ne zato, jer vjeruju u njih, već iz inercije i zato jer glasaju protiv nekoga. Sva ta dosadašnja glavna politička lica (HDZ-a, SDP-a, HNS-a..) imaju svoju povijest, svoje mnogobrojne slabe točke, svi znamo o njima sve i moramo udarati žestoko i na sve moguće načine razotkrivati njihovu ružnu sliku. Naravno, to nije lako. Treba raditi pametno, duhovito i inteligentno, jer ako se radi grubo i primitivno može se vratiti kao bumerang.

Do sada su se političari hvalili kako provode „pozitivnu" kampanju i da oni govore o programima, novim idejama i ne napadaju svoje protivnike. Htjeli su se prikazati finim europejcima. Glupost. Politička borba je gruba, prljava i udara se oštro. Ne postoji čista i poštena kampanja koju će provoditi Jutarnji list, Globus i sve TV kuće. Oni će u prvom redu čuvati svoje kandidate (već su to počeli), stalno ih prikazivati u medijima pa im neće ni biti potrebno da koriste nekakve negativne slike protivnika.

Ako trebam braniti svoju obitelj, svoju djecu i svoju domovinu udarati ću grubo i „ispod pojasa", ako treba. Nije vrijeme za suptilne finese i intelektualna nadmudrivanja. Argumenti više nikoga ne zanimaju.

Za svakog HDZ-ovog, SDP-ovog, HNS-ovog, IDS-ovog političara treba kreirati jednu duhovitu, britku rečenicu koja ga najbolje razotkriva, lako se pamti i koja će nasmijati birače. Svi su se oni već tako kompromitirali da to ne će biti teško naći, ali će biti teško da se u tome zadrži mjera, bude duhovit i „ubojit".

Treba motivirati duhovite ljude da izmišljaju slogane kojima ćemo ih „udarati". Duhoviti ljudi su uvijek superiorni, oni u polemikama uvijek pobjeđuju.

Svi dosadašnji političari su dosadni, neduhoviti, nekomunikativni i bit će ih lako gaziti i ismijavati, a pogotovo stalno izvlačiti njihove nakaradne stavove i dosadašnje poteze koji pokazuju kakvi su u stvarnosti.

A onda treba ljudima-biračima prenositi jasne, razumljive pozitivne poruke o tome što želimo učiniti i kako će to učiniti njihov život boljim. Za to trebamo ljude kojima će se vjerovati koji će moći širiti nadu, samopouzdanje i vjeru u Bolju Hrvatsku.

Pod zajedničku zastavu

Pod „zajedničku zastavu" treba pozvati sve ljude, i poznate i nepoznate, koji su svojim životom, radom i djelovanjem pokazali da žele raditi za bolju Hrvatsku. Većina od njih se do sada nije politički angažirala, jer nisu vjerovali u dosadašnje političke stranke. A mnogi su marginalizirani, jer su svojim djelovanjem postali opasni za današnje „političke elite". Takve ljude treba mobilizirati i motivirati ih da se uključe i da gdje god mogu, kroz tekstove, predavanja, nastupe u medijima, na ulici, na fakultetima, u društvu, na skupovima, na kavi, na prijateljskim razgovorima prenose ideju Bolje Hrvatske.

Moramo napraviti široki pokret kakav je bio 1991.

Da bismo mogli pobijediti moramo naći ljude nove, pametne, nepotrošene, pozitivne, komunikativne, prave pobjednike.

Ljude koji će širiti optimizam, pobjednički duh i dobre vibracije kroz cijelu Hrvatsku i predstavljati dobru stranku, za dobre ljude i dobru Hrvatsku.

A kako to izvesti - o tome više drugi put.

Pajo Grkčević