Udba je i dalje prisutna, a mi dobivamo 4,5% na izborima
Nedavno je, polovicom lipnja na tribini HKV-a održan zanimljiv skup pod nazivom "Udba je ostala živa". Nastupili su Joško Čelan - kolumnist "Slobodne Dalmacije", mr. sc. Željko Sačić - ratni zapovjednik Stožera specijalne policije, te Ante Beljo - ravnatelj Hrvatskog informativnog centra. U iskrenim, nadahnutim i zanimljivim izlaganjima opisano je djelovanja Udbe - jugoslavenske tajne policije u Hrvatskoj u vrijeme komunističkog režima, a mogli smo čuti i primjere djelovanja „udbomasonerije" i u današnjoj Hrvatskoj. Čovjek se može užasnuti slušajući što je sve Udba radila u „ono vrijeme" i u Hrvatskoj i Hrvatima u inozemstvu. Ali još veću jezu možemo osjećati kada čujemo, a i svakodnevno vidimo primjere nastavka tog djelovanja samo drugim sredstvima, uz druge saveznike i malo drugačije metode u Hrvatskoj danas. Svi sudionici tribine, iskreni, pošteni, hrabri, u svom djelovanju dokazani domoljubi, bili su vrlo uvjerljivi u svojim izlaganjima. Ali na kraju svakog izlaganja koje je govorilo i o današnjoj Hrvatskoj moglo se kao zaključak čuti: "Što se to s nama danas dogodilo? Zašto se to događa? Možemo li nešto učiniti?
Kako se moglo dogoditi
Kako se moglo dogoditi da nakon blistave pobjede, za koju je gotovo 20.000 ljudi dalo svoje živote, kada smo dobili svoju državu, danas vidimo da se jedna mala agresivna, anacionalna, ultraljevičarska (zapravo fašistoidna) skupina nametnula cijelom društvu, preuzela medije, usmjerava djelovanje svih političkih stranaka, HDZ-a, SDP.-a i ostalih, utječe na Ustav, naočigled nas vraća u Jugoslaviju i razara naše društvo.
Kako se moglo dogoditi da nakon dvadeset godina od stvaranja svoje države imamo razoreno gospodarstvo, razoreno društvo, razorene moralne vrijednosti. Dok su nekada ljudi bili spremni dati svoj život za Domovinu, sada razočarani, najviše mladi, počinju mrziti ovu zemlju.
Kako se moglo dogoditi da Stjepan Mesić, kao simbol rigidnog postkomunizma i antihrvatstva, postane najpopularniji hrvatski političar, dva puta postane Predsjednik države, a državotvorna desnica ne može dobiti više od 4,5% glasova na izborima?
Kako se moglo dogoditi da se sustavno dvadeset godina provodi negativna kadrovska selekcija po stranačkim, partijskim, rođačkim, plemenskim i inim kriterijima koja je na površinu u politiku, gospodarstvo i institucije dovela trećerazredne, nesposobne, neodgovorne ljude, od kojih su mnogi prave ništarije.
Kako se moglo dogoditi da se pod krinkom demokracije stvara sustav koji omogućuje izabranim partijskim liderima, gradonačelnicima, predsjednicima raznih institucija takve diktatorske ovlasti kakove nisu imali južnoamerički diktatori. Gradovi i institucije se pretvaraju u feudalne kneževine u kojima kneževi imaju neograničenu moć, čak i vremenski neograničenu vlast.
Kako se moglo dogoditi da se pred našim očima odvija jedan vrlo složen, sofisticiran proces, odlično i stručno vođen od „udbomasonerije" (kako bi rekao gospodin Čelan), potpomognut ogromnom količinom novaca koji se „pumpa" u medije, političare, civilna društva, proces kojim se jedna hrabra i ponosna zemlja slomila i bacila na koljena.
Kako se moglo dogoditi da jedan hrabar, pobjednički narod prihvati kolonijalni, sluganski, gubitnički duh na svim razinama.
Jesmo li sposobni naći odgovore
Budućnost ove zemlje ovisi o našoj sposobnosti da damo odgovore na ta pitanja. Jer samo iz tih odgovora možemo naći rešenje za budućnost.
Međutim, oni koji žele postati novi nacionalni lideri moraju biti sposobni razumjeti problem i nalaziti odgovore i rješenja.
Ti odgovori nisu jednostavni, jer je problem u kome se nalazimo veoma složen i razvijao se pod utjecajem nebrojeno mnogo čimbenika, od povijesnih, socioloških, gospodarskih, moralnih, globalnih, političkih, psiholoških, geostrateških, nacionalnih, vojnih, informatičkih, financijskih i mnogih drugih. I da bismo ga mogli razumjeti moramo razumjeti i društvo i povijesni trenutak u cijeloj i punoj složenosti. Nažalost, društvo niti gospodarstvo u toj kompleksnosti nitko ne proučava.
Državotvorni lideri
Naši znanstvenici, političari, a posebno oni koji bi htjeli, a i trebali biti, državotvorni lideri, jednostavno tu cjelinu problema ne razumiju, nemaju dovoljnu intelektualnu širinu, pa ne znaju dati odgovore na ključna pitanja ovog vremena.
Osim toga, imam osjećaj da ih ta složenost hrvatskih problema i društva niti ne zanima, jer su se ukopali u svoja specijalistička područja i od „drveća uopće ne vide šumu". A ono što je još najgore naši državotvorni lideri uopće ne razumiju kako se vodi borba na političkoj pozornici. A mnogima od njih je najvažnije da hrane svoj ego u „svjetlu svog mjesta u hrvatskoj povijesti".
Oni obično jako dobro razumiju samo jedan segment problema, a to je najčešće povijesni. Oni znaju u Haagu braniti povijesnu istinu, oni znaju da se odluke" ne smiju donositi u Bruxellesu, već u Hrvatskoj", oni dobro znaju i iskreno to pišu u svojim knjigama da je Hrvatska u velikoj opasnosti da izgubi svoju suverenost i ponovno završi u Jugoslaviji koja će se sada zvati Zapadni Balkan, Jugosfera ili već tako nekako. Ali oni nemaju pojma što se to stvarno događa u našem društvu, što je i kada i zašto krenulo krivo u gospodarstvu, koji je pravi razlog da ljudi loše žive, oni ne vide da je Sanader na svim razinama, u svim institucijama „intelektualno kastrirao" Hrvatsku eliminirajući sve ljude koji nešto znaju i instalirao samo poslušnike, ljude bez znanja koji samo slušaju gazde (domaće i europske), da je razvoj zemlje potpuno zaustavljen, itd.
Gotovo nitko ne zna gdje je bio onaj „okidač" koji je pokrenuo luđačku pohlepu koja je kroz „ubrzanu privatizaciju" uništavala gospodarstvo, ne samo kod nas već u svim tranzicijskim zemljama. Gotovo nitko više ne zna što se događalo s gospodarstvom u 90-tim, a polako se ta istina iskrivljuje i falsificira kao i istina o povijesnim političkim događajima.
Zapad je bio spreman
Dok je Predsjednik Tuđman stvarao državu, gradio institucije i sa svojom vojskom branio državu, u gospodarstvu su se odvijali procesi koji su ga dugoročno razorili. Predsjednik Tuđman se za stvaranje države pripremao 30 godina i kada je došao pravi trenutak bio je spreman. S druge strane naši ekonomisti i znanstvenici su 30 godina proučavali samoupravljanje kao „najbolji oblik društvenog uređenja i gospodarstva" i kada je došao pravi trenutak nisu bili spremni, nisu se snašli i nisu ništa razumjeli.
Za razliku od nas razni zapadni ekonomski gurui, političari i obavještajne službe bili su spremni. Oni nisu htjeli propustiti nevjerojatnu priliku koja im se ukazala. Odmah su shvatili da u vremenu kada se jedan svijet srušio, a drugi još nije oblikovan, kada još nije uspostavljena pravna država koja bi svojim mehanizmima štitila vrijednosti i kapital novog društva, to novo društvo u novim i naivnim tranzicijskim zemljama mogu oblikovati po svom ukusu u skladu sa svojim interesima. A njihov je interes oduvijek imperijalna dominacija. I odmah su u ta nova društva unijeli virus nepravde i mehanizme koje najbolje razumiju – novac, pohlepu i nemoral.
Kao temelj svega zapadni savjetnici Jeffrey D. Sachs i drugi forsirali su beskrupulozno „ubrzanu privatizaciju" u prvom redu kao mogućnost da ogroman društveni kapital preko noći pređe u privatne ruke, odnosno da se ogroman novac „zaradi" preko noći, bez rada i da društvo kriminalne aktivnosti prihvati kao nešto normalno i opravdano.
Dok se Hrvatska stvarala i borila za život na bojištu, jedan snalažljivi, pohlepan i većinom nemoralan sloj naših ljudi bio je spreman za tu novu mogućnost i iskoristio je priliku kakva se više neće ponoviti u sljedećih 500 godina.
I sada smo tu gdje jesmo.
Uloga HKV-a
I za pobjedu na izborima.
Ako nastavimo na dosadašnji način, opet ćemo biti „zadovoljni" sa 4,5% glasova.
Kao „zadnji luzeri".
Pajo Grkčević