Detalji

Objavljeno: 28. prosinca 2010.

Tekst uvaženog i poštovanog gospodina Pešorde, u kojem kritički preispituje šanse HRAST-a, objavljen na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća, došao je u pravo vrijeme i na pravom mjestu. U pravo vrijeme zato, jer su sada, godinu dana prije izbora svaki savjet, sugestija, upozorenje i kritika dobro došli i ima vremena da se korisni prijedlozi proanaliziraju i prihvate, negativna razmišljanja isprave, a oni koji sumnjaju razuvjere. A pravo mjesto je zato, jer Portal HKV-a objavljivanjem i kritičkih tekstova pokazuje svoju demokratičnost i domoljubnu širinu i otvorenost za sve koji žele dobro Hrvatskoj. Iskazuje se i kao mjesto gdje se može o svakoj temi otvoreno i pošteno prodiskutirati.(P.Grkčević)

Detalji

Objavljeno: 14. prosinca 2010.

U petak, 10. prosinca 2010., na godišnjicu smrti Predsjednika Tuđmana dogodila su se tri događaja simbolično povezana i važna za razumijevanje vremena u kojem živimo, ali i za oblikovanje naše budućnosti. U popodnevnim satima došla je vijest da je Ivo Sanader uhićen u Austriji, u večernjim satima poslije mise u Crkvi Sveta mati slobode na lijepoj i dobro posjećenoj svečanosti predstavljena je knjiga dr.Nedjeljka Mihanovića „Tuđmanova baština", a u 11. sati tog dana predstavljen je javnosti politički pokret pod imenom Hrast - Hrvatski rast.(P.Grkčević)

Detalji

Objavljeno: 11. studenoga 2010.

U ponedjeljak je održana zanimljiva Tribina HKV-a s temom Nove agresije na hrvatski jezik. S mnogo stručnih podataka i znanstvenih raščlambi komentirana je knjiga Snježane Kordić o hrvatskom jeziku. U zadnjih dvadeset godina nismo mogli vjerovati da bi u slobodnoj hrvatskoj državi jedna takva knjiga bila moguća, ali još manje smo mogli vjerovati da će takvu knjigu sufinancirati Ministarstvo kulture. Naravno, mi smo uobičajeno naivni i uglavnom se svemu čudimo, „kak' se to moglo dogoditi i kak' netko može nešto takvo pisati". I zbog toga se nisu uočila dva osnovna problema: Ta knjiga je politički pamflet i politička provokacija, a ne znanstveno djelo.(P.Grkčević)

Detalji

Objavljeno: 13. rujna 2010.

Prije nego počnemo detaljno govoriti o tome što ćemo napraviti (još neke stvari moramo prije toga pripremiti) treba stalno pratiti što oni rade. Oni djeluju organizirano i napreduju korak po korak. Možda polako, ali uporno, „puzajući" na širokoj fronti, svakodnevnim djelovanjem pobjeđuju Hrvatsku. Dio su jednog organiziranog projekta koji je obilato financiran i dobro vođen. Imaju svoj jasan cilj kojem se približavaju, a Hrvati su se pokazali nedoraslim da se od toga obrane. Tijekom 20 godina sva mjesta u medijima, vodeća mjesta u politici i institucijama zauzeli su ljudi kojima do Hrvatske nije previše stalo, a neki ju i patološki mrze. A Hrvati se stalno čude, kao „nevina u ludnici", kako je moguće da mediji pišu to što pišu, a političari rade to što rade, kako je moguće ovo, te kako je moguće ono. Kao da sada nakon 20 godina sve karte nisu na stolu, kao da nije jasno tko smo mi, a tko su oni i tko što želi postići.(P.Grkčević)

Detalji

Objavljeno: 07. rujna 2010.

Za bolju Hrvatsku! - to mora biti temeljni politički slogan, borbeni poklič ili ratnički uzvik koji će povezivati hrvatski blok u nastupu na sljedećim izborima. To je poruka koja će motivirati biračko tijelo, jer govori o onome što svi priželjkuju. Ali da bismo ostvarili Bolju Hrvatsku, jer ova nije dobra, trebamo se dobro pripremiti. Vlast se ne dobiva dobrim programima, nekakvim projektima, intelektualnim debata, „čistim rukama" i tvrdnjom kako smo „mi dobri, a oni lopovi". Treba se znati boriti za svakog birača i jednostavno, pametno i uvjerljivo prenijeti mu osnovne poruke – što želimo učiniti i kako ćemo njegov život i život njegove djece učiniti boljim. Bez obzira što je hrvatski blok razjedinjen, naivan, često nesposoban, nezreo, pun raznih čudnih likova i veličina, treba naći zajednički nazivnik i predstavljati onaj drugi i drugačiji put koji Hrvatskoj treba, da bi bili bolja Hrvatska. Ne treba razmišljati o trećem putu, jer SDP i ovaj HDZ predstavljaju isti put, isti svjetonazor, način razmišljanja i djelovanja. Razlikuju se samo u sastavima momčadi.(P.Grkčević)

Detalji

Objavljeno: 29. kolovoza 2010.

„Našli se na diplomatskom skupu poslije Oluje, jedan do drugog, papinski nuncij i britanski veleposlanik u Hrvatskoj. Papinski nuncij poželio je čuti britansku viziju hrvatske budućnosti pa je priupitao veleposlanika kako vidi Hrvatsku za 20 godina. Ostao je osupnut odgovorom: „Za 20 godina Hrvatske neće biti". Tako piše briljantna politička analitičarka Višnja Starešina u poslovnom tjedniku Lider u kolovozu 2010. godine. To se sve lijepo uklapa u sve ono što smo čuli ovog ljeta od proslave u Srbu do bezobrazluka Zorana Pusića, uz svakodnevne slične tekstove u Jutarnjem listu.Dok se mi bojimo da ćemo izgubiti državu, za njih je to gotova stvar.(P.Grkčević)

Detalji

Objavljeno: 23. kolovoza 2010.

Nedavno sam na TV kanalu History gledao vrlo zanimljivu rekonstrukciju događanja tijekom Praškog proljeća. To me potaknulo na razmišljanja o sličnim događanjima iz naše nedavne povijesti uz želju da izvučem određene zaključke i pouke, pogotovo sada pred buduće izbore. Aleksandar Dubček, generalni sekretar češke komunističke partije potaknuo je „općenarodni pokret" nazvan Praško proljeće koji je htio reformirati komunističku partiju, demokratizirati ju i približiti ljudima, s temeljem na češkom nacionalnom osjećaju. I, naravno, došao je u sukob s Rusima, Brežnjevom, ali i sa svim „bratskim" komunističkim partijama. Dubček je protiv sebe imao brutalnu komunističku silu s tenkovima i vojskom. I izgubio je. Čehoslovačka je bila okupirana i ostala u čvrstom ruskom komunističkom zagrljaju do 1989. godine.(P.Grkčević)

Detalji

Objavljeno: 19. srpnja 2010.

Zamislite si Zagreb u lijepo subotnje jutro. Ljudi sjede u Gradskoj kavani, piju kavu i opušteno razgovaraju. I tada najednom u kavanu nahrupi skupina huligana, započinju se derati, vrijeđati goste, pljuvati im u šalice s kavom, izbacivati ih sa stolaca, razbijati sve oko sebe, sjedati s nogama na stolu. I što biste učinili? Vjerojatno biste ogorčeno tražili pomoć policije koju ste vidjeli kako stoji ispred kavane. A što biste učinili da u šoku uočite da policija uopće ne reagira i zapravo sa simpatijom gleda na taj razbijački pohod? Mogli biste se dići i napustiti kavanu, jer se ne želite tući s divljacima. A huligani, svjesni „da im nitko ništa ne može" nastavili bi svoj razbijački pohod po drugim kavanama. A isto tako si možemo zamisliti da bi „jedan dio građana" koji se šeću ulicom kraj kavane, stao na strani huligana, jer su oni „pozitivan primjer kako moderni, progresivni, liberalni, možda malo temperamentniji članovi društva" obračunavaju s „konzervativnim, ognjištarskim, zatucanim budalama, koje je vrijeme pregazilo", jer pristojno sjede i piju kavu.(P.Grkčević)