Svojim javnim istupima Mesić i Josipović ometaju pravdu

Nevjerojatan je strah od istine samoproglašenih glasnogovornika hrvatskog antifašizma, aktualnog predsjednika Josipovića i bivšeg Stjepana Mesića. Strah od čega pitate se? Od toga da se ne sazna notorno. Da antifašizam nije svetinja i da antifašisti nisu sveci. Da je spominjati druga Tita, Manolića, Boljkovca i druge likove poput njih u kontekstu antifašizma, uvreda za istinske antifašiste. Još je veća uvreda spominjati ih kao zaslužne za stvaranje Hrvatske! Tko to čini, taj ne voli Hrvatsku! Dapače, ako je notorno da su spomenuta gospoda zločinci, pravo je pitanje, je su li to onda dva predsjednika stala u obranu zločina i zločinaca i njihove ideologije? Odgovor prepuštam svakom od vas ponaosob.

No, prije no što donesete svoj sud, razmotrimo još ponešto zajedno. Slažemo li se da je civilizacijska tekovina da svaki zločin treba sankcionirati? Da je ratni zločin jedan od najtežih zločina. Da ratni zločin ne zastarijeva? Da su svi građani pred zakonom jednaki? Da „antifašisti" tipa Tito , Manolić, Boljkovac, pa čak ni oni pravi, nisu niti u jednom od ovih pitanja izuzetak? Slažemo li se da bi najviši dužnosnici trebali svojim izjavama i ukupnim svojim javnim djelovanjem ohrabrivati istraživanje svakog zločina beziznimno i gore spomenute ustavne vrednote poštovati i veličati? Slažemo!

Kako onda tumačiti da se Ivo i Stipe s nama ne slažu? Možda je ova naša „zdravoseljačka" logika (2+2=4) suprotna Ivinoj doktrini „nove pravednosti", koju mi dolje u narodu ne razumijemo.Za Stipu se previše ne čudim! On je već na primjeru Gadafija pokazao što znači biti lojalan prijatelju. Nisu ga pokolebala niti najnovija medijska izvješća iz krvlju okupane Libije. Ako netko zna, Stipe zna, da medijima ne treba vjerovati. Mediji su za njega „smeće", naravno ako postavljaju neugodna pitanja. Ne treba stoga čuditi Stipina uzrujanost zbog najave procesuiranja Manolića i Boljkovca. Radi se o prijateljima i raspada mu se ekipa za preferans!

Kad je moj prijatelj Žika vidio s koliko je gorčine nasrnuo na Karamarka, kojeg je, sklon pošalicama odmah nazvao „rovokopačem", javio mi se bijesan pa veli: "Ako su Karamarku dali ulogu „rovokopača" onda je uloga Josipovića i Mesića uloga „armirača", jer oni bi najradije te grobnice zalili betonom i armirali ih! Za svaki slučaj ." Mislim si ja, pa moglo bi to bit! Nikad ne znaš što ćeš naći ako dovoljno duboko kopaš! Zato takve opasne ideje „armirači" trebaju u startu obeshrabriti! Onda mi odjednom padne na pamet. Čekaj, jel to onaj isti Karamarko, koji je bio šef izbornog stožera predsjedničkog kandidata Stipe Mesića. Nemoguće! Provjeravam po Internetu! Gle, zbilja! To je taj Karamarko za kojeg je predsjednik prije nekoliko godina javno priznao: "...da je pogriješio što se 2002. odrekao Karamarkovih usluga i dopustio da UNS bude izbačen iz obavještajno sigurnosnog sustava...", te u nekoliko navrata kazao: „...da bi opet volio vidjet Karamarka u svom predizbornom timu...".

Očito je to bilo u neka druga vremena, dok još nije niti mogao naslutiti niti sanjati da će se Karamarko „oteti" kontroli i početi kopati i tražiti ni manje ni više, nego dokaze za zločine onih s „prave strane" , nad onima s „ krive strane" . Potpuno izbezumljen time što Karamarko „kopa" bez da je tražio njegovo dopuštenje, prozove ovih dana Stipe svoga Tomislava, a gdje bi nego na Danima antifašizma, pitanjem: „...kako to da nije pronađena masovna grobnica partizana..." Moj prijatelj Žika, kojeg sam već spomenuo, s kojim povremeno razmijenjujem viceve, pa i Stipine, odgovori k'o iz topa: „Kako to da Stipe ne zna da su te grobnice otkrivene. Pa, otkrivali su ih više od pola stoljeća. Priča se da su otkrili čak i neke kojih nije niti bilo! Krajnje je vrijeme da se revidira povjest koju su pisali Titovi 'povjesničari'"- uzrujao se Žika, koji se umirio tek kad sam ga podsjetio da je to možda samo novi vic, uvijek na šalu spremnog bivšeg predsjednika. Žika bi poludio da sam mu rekao kako Zoran Pusić čelnik jedne od najmnogoljudnijh udruga civilnog društva i sam spomen revizije povjesti „Titovih povjesničara" smatra zločinom.

Ne znam niti što bi, rekao Simon Wiesenthal, kad bi mogao čuti mišljenje jednog od istaknutih SDP-ovaca, da je to sve „gerijatrija". Hoće reći, prestari su da ih se „hapsi".Vjerojatno bi se okretao u gobu! Ne znam, zna li gospodin Milanović, stranački šef autora ove neukusne dosjetke, koliko bi nacističkih zločinaca danas uživalo u svojim uistinu „krvavo zasluženim" mirovinama, da se najveći, neumorni borac protiv ratnog zločina i zločinaca rukovodio Piculinim poučkom?! Ne znam jesu li s „Piculinim poučkom" upoznata uvažena gospoda Goldstein i svi ostali borci za ljudska prava u Hrvatskoj? Sjećam se, kako su Tuđmanovi „lapsusi" poput „iskazivanja sreće" što mu supruga nije ni Židovka, ni Srpkinja, s razlogom završavali na naslovnicama. Spomenute „lapsuse" ne vidim! Niti u fus noti! Gospodo glavni urednici! Što se dogodilo? Nestalo vam entuzijazma u borbi za ljudska prava? Odoše vam jaja? Ili imate dva kriterija poput vaših predsjednika?!

No, ostavimo se „boraca za ljudska prava", „hrvatskih" medija, glavnih urednika „bez jaja", šale i uvijek na šalu spremnog Mesića i vratimo se akademski uglađenom Josipoviću. Kad je izabran Mesić, pomislio sam, došla Amerika u Hrvatsku, sad zbilja svatko može postati predsjednik, al kad je izabran Josipović...Godinu dana nakon njegova mandata veli meni Žika:" Stari moj, slijedećeg hrvatskog predsjednika treba tražiti između Stanimirovića ili nekog drugog talibanosa." Velim ja Žiki, pa ti nisi normalan: „Nisu Hrvati tako glup i naivan narod da to dopuste". – na što će Žika ko iz topa:" Ajd onda objasni kako je Josipović, mogao postat predsjednik Hrvatske!" Niti je hrvatski narod glup niti je to dopustio! – kažem ja Žiki, nakon čega otvorim oči, probuđen svježinom hrvatskog jutra, pjevom hrvatskih ptica pjevica, i promrmljam sebi u hrvatsku bradu: Kakav ružan san!

Vladimir Gredelj
Speakers' Corner by Vladimir Gredelj