Jesmo li svi jednaki?

Budući da se nismo rodili kao isti, pitamo se imamo li onda uopće svi ista prava, obveze i dužnosti; vrijede li zakoni za sve jednako ili su neki možda ipak iznad njih. Rodili smo se različiti, crne i bijele puti, ravne i kovrčave kose, ravnih i kosih očiju i to nam daje posebnost. Ipak ni te stvari nisu razlozi naše nepravde već ljudska lukavost.

Često imamo prilike slušati o nemogućnosti zapošljavanja školovanih ljudi, a apsurdnost leži u činjenici da netko radi na radnom mjestu i po nekoliko desetljeća, a da pritom nema završenu potrebnu stručnu spremu za radno mjesto i dužnost koju obnaša. Ne radi li se to samo o nemaru i lijenosti osoba koje su za vrijeme svojega rada već više puta mogle položiti ispite za to radno mjesto? Ipak, zakon, tj. rupe u zakonu omogućavaju upravo takvima da se pozivaju na dugogodišnje iskustvo te kao takve imaju pravo na produženje roka „od još nekoliko desetljeća“ da završe određenu školu i pritom ispadaju žrtve sistema; dok s druge strane ima ljudi koji su završili svoje školovanje u određenom roku, ali za nagradu pišu molbe koje su otisnute u nekoliko stotina primjeraka i čekaju odgovore, koje ako i dobiju, glase: „Hvala, ali na tom radnom mjestu već radi druga osoba“.

Preporučiti nekome da prati natječaje i javlja se na iste može samo osoba koja se nije zapošljavala preko natječaja (barem PitanjePreporučiti nekome da prati natječaje i javlja se na iste može samo osoba koja se nije zapošljavala preko natječaja (barem u današnje vrijeme) jer da je, znala bi da je to sigurno nemoguće. Životopisu su out! I onda se ponovno pitamo jesmo li uistinu tako beznadno društvo i gdje su se izgubile temeljne vrijednosti, znamo li uopće što je moral, možemo li u mnoštvu ljudi pronaći čovjeka?!u današnje vrijeme) jer da je, znala bi da je to sigurno nemoguće. Životopisu su out! I onda se ponovno pitamo jesmo li uistinu tako beznadno društvo i gdje su se izgubile temeljne vrijednosti, znamo li uopće što je moral, možemo li u mnoštvu ljudi pronaći čovjeka?! Vrtići su prepuni djece, slobodnog mjesta nema, a statistika i stvarnost govore da djece nema. Nije li to paradoks?

Briga za tuđe grijehe

Gdje su nam bake koje su nekad čuvale svoju djecu pa su ta ista djeca kasnije svoje sretno djetinjstvo pripisivala upravo bakama. Pokazujemo li toj istoj djeci da se ne treba brinuti o bližnjemu jer kad ta djeca odrastu možemo samo razmišljati hoće li se ona pitati za starije ili će se puniti domovi kao danas vrtići, a već su prepuni starih, ostavljenih i nemoćnih staraca koji mole Boga da im se smiluj. Je li to moral? U crkvi gdje bi svi trebali biti isti, barem pred Bogom, jesmo li uistinu? Jesu li neki draži ili bliži Bogu?

Ljudi si uzimaju za pravo brinuti se o tuđim grijesima, a pritom i sami griješe. Crkva nas ući da će svatko stati pred lice Božje i položiti račun, a često kažnjava nedužne i pripisuje im grijehe koje nisu počinili dok one koji su pogazili određene prisege - pričešćuje. Je li onda moralno da je netko kriv i kažnjen za tuđi grijeh – rastavljena osoba koja je pogazila sakrament ne nosi teret krivnje dok osoba koja je u građanskom braku s rastavljenom osobom za što nije kriva nosi teret krivnje upravo zbog tuđih grijeha. Misli li Crkva uopće kako u svojoj velikodušnosti nanosi bol i patnju nedužnim i malim ljudima (svećenik je istjerao dijete s vjeronauka zato što je sa sobom povelo dijete čiji roditelji ne idu u crkvu). Opet je i u tim zakonima pogriješio čovjek koji ih je pisao, a ne Bog.

Izgleda da smo društvo koje se nije osamostalilo, koje prepisuje tuđe zakone zato ih onda i ne znamo primjenjivati. Cijene smo poravnali sa europskim,a plaće su nam nekoliko puta niže. Sve što su zemlje oko nas odbacile mi smo objeručke prihvatili zato se danas„koprcamo“ u smeću ne znajući kamo s njim.Postavili smo visoke kriterije kojih se nitko ne pridržava,postavili visoke ciljeve bez obzira na njihovu cijenu, a usput smo izgubili dušu.

Lucija Fosić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.