Hrvatska danas

Ova godina se može nazvati godina izrugivanja hrvatske države i nacije. Natječu se uvijek ista lica u novinstvu i politici. Već smo navikli na novinske članke koji sustavno "veličaju" sve lopovluke tzv. domoljuba. U zadnje vrijeme su priključeni političari, oni vodeći, koji nas uče da smo slučajna država i nacija. Postajemo svaki dan sve manji, pa ćemo s vremenom postati toliko mali, da ne ćemo ni primijetiti kad nas netko olovkom od tih "slučajnih sudaca" trajno prekriži.

Frljić i njegova predstava

U izrugivanju svega hrvatskog se uključila i "elita" kazališta Kerempuh, tako da je kulturna strana Hrvatske isto počela izrugivati našu sadašnjost. Pun je grad meni nerazumljivih plakata, Nušićeve "Gospođe ministarke", s prkriženim imenom ministarke i dopisanim slovima ministrice?! Kolika je bijeda naše kazališne 427860 447355198648203 1188398638 nzbilje, da se mora pribjegavati propagandnim trikovima na uštrb opet našeg jezika. Frljić kao redatelj uvijek je privlačio pažnju svojim ekscentričnim predstavama, raspoređenim po bivšim republikama, bavio se svime i svačime, pa i Đinđićem, klanjem pjevaca i rasporedom gledatelja u bizarnom gledanju predstave. Kao osoba ujedinjavao je razjedinjeni prostor bivše nakaradne države. Danas je i on, kao đak ove zemlje, pokazao prezir nacionalnog, a iz jedne ispodprosječne drame napravio vrhunsku predstavu, jer je prostituirao vlastiti jezik i izrugivao razliku između dva jezika. Između hrvatskog i srpskog jezika. On je htio naglasiti apsurd prijevoda drame sa srpskog jezika, te je odlučio gledatelje raditi budalama, stavljajući titlove na hrvatskom jeziku spomenute predstave.

Gledatelji su se više bavili plakatima i titlovima nego predstavom. Njegov apsurd je možda i pitanje zbog čega je za Nušića predstava na hrvatskom jeziku problem? Ili i taj Frljić ima motiva pokazati mržnju prema ovoj državi na način da nam želi, kao i mnogi srpski političari "saopštiti" kako su Hrvati zapravo Srbi i da smo svi mi isto, a skrivajući se iza floskule "kako se razumemo". Politizacijom zapravo stječe naklonost publike. Idiotskije od toga je jedino zvučalo pitanje jednog našeg glumca, silno pametno; "Zašto u devedesetima nismo učili Nušića". Njemu pak pitanje što je kod Nušića tako veličanstveno, ili pak što ne bi bilo lijepo imati Nušića 1991. na ekavici dok padaju granete. Frljić bi bio prepun sa sadašnjim idejama.

Isti stil lica

FrljićDanas je i on, kao đak ove zemlje, pokazao prezir nacionalnog, a iz jedne ispodprosječne drame napravio vrhunsku predstavu, jer je prostituirao vlastiti jezik i izrugivao razliku između dva jezika. Između hrvatskog i srpskog jezika. On je htio naglasiti apsurd prijevoda drame sa srpskog jezika, te je odlučio gledatelje raditi budalama, stavljajući titlove na hrvatskom jeziku spomenute predstave.Frljić se jednostavno dobro snalazi u ovoj posramljenoj zemlji u provođenju svoje političke igrice i to uspješno gura na svim terenima bivše Jugoslavije, jer sve je više frljićnostalgičara za lijenom ekonomijom. Igrajući na niske strasti puni kazališta, jer su naši pohabani političari uvijek neiscrpna tema. Samo što on nikako ne zna pronaći poveznice političara bivše i sadašnje zemlje. Ne primjećuje isti stil i ista lica. Njegove ideje zasnovane na razumijevanju jezika provode i naše pravosudne vlasti. Kad zvadite vlasnički list u Zagrebu imat ćete kupaonicu, a u Puli kupatilo, pa ti znaj što je krivo.

Na facebooku jača pokret mladih, koji žele napustiti zemlju. Još jedna rugalica ovoj zemlji. Tko će mijenjati poglede, ako to ne žele mladi. Možda i njima pitanje: mogli smo i mi 1990. Otići van? Nismo ni mi bili zadovoljni, kao i vi danas. Sve to ide na tragu jedne slučajne zemlje, za koju su ljudi slučajno poginuli. Vjerojatno čekajući dvojku za glavni kolodvor. Bez ljudske žrtve nema promjene, pa je tako ni danas nema, jer je vlastita sebičnost važnija od promjene. Što se više birokratizira država, manje je ljudskosti, a samu solidarnost mijenja pohlepa. To je vrijeme hoštaplera, a njih je kako vidimo sve više. I svaki drugi medijski pisac glumi nekog Bob Dylana, koji njuši Hrvata, koji pak voli svoju zemlju i odmah ga prokazuje u nekakvog neandertalca sa rukom na srcu.

Sanader i Stanković

Sanader je porazio Al Bandija Stankovića u prepucavanju "Nedjeljom u dva", o svemu i ničemu. Stanković mu jena početku emisije pročitao upute sa suda što ovaj smije iznijeti u svezi svojih parnica, a što ne. Iako ništa u njegovom slučaju nije nikava tajna, pa je mogao zapravo pričati o svemu. Zašto nije, svima Sanaderje jasno, ali mu je Stanković uz hrpu vrtićkih pitanja i tzv. sudskom kočnicom dopustio pobijediti i najbolju manipulaciju. Stanković se očito jako loše pripremio za ovaj svoj nastup. Niti je provjerio točnosti izjava, niti naše pravosuđe u svom dopisu govori nešto što je istinito. Činjenica je očito da je sudstvo htjelo zastrašiti Sanadera ograničavajući izlaganje, a zapravo je ispalo totalno nestručno i tendenciozno. Pitamo se ima li pravosuđe ima stvarni razlog pritiska? Očito da gdje ima dima, ima i vatre, a vatra je Bajićeva kupovina slika Sanaderu, što nije kazneno djelo po ovdašnjim tragikomičnim zakonima, ali govori kako su se kupovale pozicije. A kupovina pozicija je birokratizacijom društva pokrivana; društva koje je izazvalo najveću korupciju u povijesti.

Zapravo čitajući članke o ovom nastupu Sanadera, nisam primijetio niti jedan članak koji je razgolio Sanaderovu glupost, kad je sam zapravo priznao kako je Bajić, a valjda su i drugi, kupovali pozicije. Slike darovane od Bajića su sinonim za jedno razdoblje. Tim je potezom Sanader htio ocrniti Bajića, a zapravo je neizravno opisao svoj način vladanja. Sve ostalo što je rekao je u kontradikciji s ovim, jer je htio prikazati kako nije imao takvu moć. I stalno je uletao sam u svoju zamku, objašnjavajući kako je on nekome osiguravao poziciju, jer i taj famozni Bajić je odlazio kod njega po blagoslov. Da je normalna država ,a ne zemlja Sanader liliputa, on bi na osnovu profesionalnosti tražio produljenje mandata. Mnogi su zapravo napravili veleizdaju, gurajući generale izvršioce na optuženičke klupe, a drugi razgoličenjem materijalnih vrijednosti, pa smo tako stvorili dva kruga veleizdaje, prodali smo i Gotovinu i ostali bez "gotovine". Danas je Sander potvrdio obje karakteristike odurnog vladanja.

Igor Drenjančević

Sub, 25-06-2022, 06:11:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.