Patološka mržnja Vedrane Rudan

Nije posebna novost na ovom svijetu kada Vedrana Rudan pokušava plasirati u svojim tekstovima i svoju osebujnu logiku, a sve pod plaštem svete borbe za demokraciju. Kako ta borba trpi svašta, tako i tekstovi spomenute autorice, Vedrana Rudanzapapreni ponekom psovkom i prostotom, spadaju više u žutilo koje promovira prvenstveno samoga autora umjesto promišljenih pogleda na svijet. Vrijedi ipak napraviti iznimku i osvrnuti se na zadnji tekst Vedrane Rudan posvećen napadu na prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, pod nazivom "Zašto počivaš u miru ubojico?".

Za početak, ovako patološki naslov može osmisliti samo jedna duboko frustrirana osoba. Pisati tekst zapjenjenih usta o osobi koja se ne može braniti posebni je oblik teške nekrofilije koju Vedrana Rudan baštini zajedno s još nekoliko joj ideološki bliskih autora. Predsjednik Tuđman je mrtav, rat je odavno gotov, ali ipak Vedrana Rudan se prima svoga pera i očajnoj potrazi za originalnošću, optužujući sada pokojnika i za vukovarska stradanja: "Vukovar je razoren, spaljen, uništen, masakriran uz blagoslov Našeg Velikog Vođe dovijeka živog Tuđmana ".

Istovremeno, u tekstu se spjevaju ode Slavku Liniću i njegovoj izjavi iz 1991. da "ne će slušati savjete budala, primitivaca i ... iz Vlade koju on ne priznaje." Ne priznavati usred rata legalno i na slobodnim izborima izabranu Vladu čin je Linićkoji bi u normalnim okolnostima trebalo skrivati pod svaku cijenu kada zdravorazumski podrazumijeva najteže pravne kvalifikacije. No, umjesto toga, ovaj čin autoricu Vedranu Rudan baca u stanje potpune spisateljske histerije i delirija.

Nova povijest

Vedrana Rudan braneći urednika Šprajca, primila se, jednako kao i on, pisanja neke nove povijesti. Po toj povijesti sve četnike, bijele orlove i slične srpske koljače u Vukovaru treba zaboraviti, i sve njih nadomjestiti najvećim "ubojicom", Franjom Tuđmanom. To je način na koji Stanimirovićeve teze produbljuju i medijski dalje promoviraju do konačne pobjede. Nisu Srbi započeli rat u Vukovaru. Za rat je kriv Franjo Tuđman. Sve one stotine tenkova, haubica, raketnih bacača, aviona i vojnika s crvenom zvijezdom petokrakom bile su tamo ne po naređenju Beograda, Zoran Šprajcnego uz "blagoslov živog Tuđmana".

I zato treba pisati o tekstu Vedrane Rudan "Zašto počivaš u miru ubojico?", jer se ovdje ne radi o ispadu jedne izgubljene aktivistice za ljudska prava. Ovdje se radi o sustavnoj kampanji koja je počela u radionicama KOS-a još za vrijeme kada se Vukovar fizički branio i kada je trebalo što bolje politički i obavještajno poentirati s njegovim skorim padom.

Nije urednik Šprajc slučajno propistio napraviti prilog u kojem se vidi i druga strana. Tako se izjave samog zapovjednika Mile Dedakovića Jastereba ili prof. dr. Miroslava Tuđmana nisu mogle čuti na nacionalnoj televiziji, već samo one zatrovane mržnjom prema Franji Tuđmanu, i još važnije, onome što on predstavlja. To je objektivan stav? To je profesionalno novinarstvo? Bruno Kovačević je takvom novinarstvu odlučio reći dosta, a hoće li u tome uspjeti, ne ovisi samo o njemu.

Igor Drenjančević

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.