Only zunzarije&vuvuzele
Zakiseljeni „kiseli“ Brexit
Normalno je objaviti u „sezoni kiselih krastavaca“, pa i u kratkoj vijesti, kao što je to učinio JL, za domaću uporabu neobičan trend – „Krastavaca sve manje, a sve ih više izvozimo“. Manje je normalno utihnuti oko „razvoda“ Velike Britanije i EU, kada taj (ne)očekivani događaj , kakav god bio rezultat političkih i političarskih aktivnosti, može označiti i početak raspada Velike Britanije, ali i Europske unije. Pred britanskom i engleskom demokracijom je, čini se pravo hamletovsko pitanje, to brex, or not to brex...
„Želim srušiti Borisa i njegov Brexit...“
Ipak, nije sve u domaćim medijima potpuno utihnulo, a za inozemne ne znamo. Tako je Večernjak u kratkoj (Hina) vijesti (u petak 16. 8.) objavio želju šefa britanske oporbene Laburističke stranke Jeremyja Corbyna pod naslovom: „Želim srušiti Borisa i njegov Brexit “! Želja je u obliku pisma upućena čelnicima oporbenih stranaka i članovima Konzervativne stranke koji su protiv aktualnog konzervativnog premijera Borisa Johnsona. Sadržaj je poziv za izglasavanje nepovjerenja vladi, što je prije moguće, kao i formiranje privremene vlade pod vodstvom Corbyna, i da bi ta „strogo ograničena privremena vlada“ mogla odgoditi Brexit, održati prijevremene izbore i raspisati drugi referendum o napuštanju EU. Naglasak je da sadašnja vlada nema mandat za nepostizanje dogovora, a to nije predviđao ni referendum održan 2016. godine. Važno je postizanje (op.p.).
Referendumsko i postreferendumsko njihalo
Vrijeme od oko pet godina koliko traje referendumsko i postreferendumsko britansko „bi-ne bi“, pratimo, ne podrobno, ali suštinski, s demokratskog stajališta, kao njihalo koje ide od rezultata referenduma do političkog ili političarskog izlaska, na bilo koji od poznatih, a moguće ima i nepoznatih, načina. U značenju, za referendumski rezultat i protiv njega. Referendumski rezultat je poznat. Pokazat će se naknadno je li narod izrazio svoju želju na način tog poznatog rezultata. Ili je političkim načinom i sredstvima naveden da tako glasuje. Želja novog referenduma s istim pitanjem nije nestala i stalno se provlači i u debati i u borbi političkih opcija. I laburistički prijedlog ide u tom smjeru. Isto tako pokazat će se je li dosadašnja parlamentarna debata i borba bila usmjerena prema poštovanju rezultata referenduma na odgovarajući način. Od dogovora, do nedogovorenog izlaska, pa i, moglo bi se reći, kaotičnog.
Vrijedi li u GB demokratsko – „mogu što hoću“?
Za predvidjeti je da je pred Britancima, poslije „sezone kiselih krastavaca“, do kraja listopada i vrijeme njihove konzumacije, samim time i zakiseljenog i „kiselog“ Brexita, Uz ostalo i s odgovarajućim potresanjem teritorija sadašnje Velike Britanije, u dijelovima koje postoji interes za ostankom u EU, ali i spoznajom EU da bilo kakav izlazak jedne članice može biti prvi korak (jedan kao ni jedan) prema povijesnoj sudbini gotovio svih složenih državnih entiteta. Rijetki izuzetci samo potvrđuju pravilo. “Razvod“ je razvod, pa i među državama...
I još nešto. Bit će zanimljivo vidjeti, ili jasno ili nejasno, tko u Velikoj Britaniji demokratski „može što hoće“. Narod (demos kratein) koji vlada u demokraciji, na eventualnom „popravnom“ referendumu ili političari, bez obzira na provenijenciju ( pejorativno - πολιτικοί κυριαρχούν) u smislu – političari vladaju.
DRAN