Trenutak istine i ogledalo političke zrelosti

Svaki su izbori trenutak istine i ogledalo političke zrelosti određenoga naroda. Dan kada narod stavlja svoje karte na stol, bira svoj politički tim koji će ga voditi i time odlučuje o uspjehu ili neuspjehu svoje zemlje u godinama koje dolaze. Sljedećih nekoliko godina, a posljedično možda i duže razdoblje, sudbina Hrvatske bit će, dakle, zaokružena i definirana olovkom birača na nadolazećim parlamentarnim, europskim i predsjedničkim izborima. Je li narod dovoljno politički zreo da na tim izborima zna odabrati prave igrače i složiti pravu ekipu koja će ga uspješno predstavljati ili će nastaviti lakomisleno ponavljati iste grješke igrajući s pogrješnim igračima sve dok ne izgubi ono što ima, ovisi samo o njemu.

Hrvatski se narod od 2000. pokazao (osim u slučaju Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar-Kitarović) kao nezreo izbornik kome drugi, iskusniji timovi i menedžeri ispod stola vješto podmeću noge, zbunjuju ga i navode da izabere loš tim koji lako gubi utakmice.

Sve je to već uhodana politička igra na koju razumni ljudi upozoravaju već godinama, desetljećima. Ali uzalud.

Razmrvljena desna oporba i nakaradni izborni zakon

Ako se išta može reći i za ovu tekuću predizbornu kampanju u Hrvatskoj, onda je to repriza već nekoliko puta viđene, do gadljivosti predvidljive i dosadne cirkusne predstave. Tipične za nesređene balkanske zemlje. Ista gomila u javnosti stalno prisutnih gnjavatora, ekstremno nepomirljivih stavova, razjarenog bijesa, prostačkog vrijeđanja i mlaćenja prazne slame. I na kraju – isti rezultat.

Još jednom će se potvrditi da ni jedna od dvije vodeće stranke (HDZ, SDP) neće uspjeti pobijediti tako uvjerljivo da bi izbjegla neugodno koaliranje s manjim strančicama i samostalnim kandidatima vrlo različitog svjetonazora. Dakle, opet pat pozicija u kojoj planski razmrvljena desna oporba neće htjeti u koalicijsku vladu s državotvornom strankom koja redovito dobiva najviše glasova, što bi joj omogućilo da sudjelovanjem u vlasti i donošenju odluka bude korektiv HDZ-u. Nego će tu ulogu velikodušno prepustiti lukavom Pupovcu, njegovoj srpskoj stranci i predstavnicima manjina koji će opet, uz obilne darove, novu vladu održavati u životu i imati odlučujuće glasove u Hrvatskom saboru. Klasika, zar ne?

Ovakva apsurdna situacija najbolje ilustrira svu bijedu i političku nezrelost planski razmrvljene domoljubne oporbe koja uz 'bivše' Jugoslavene i nakaradni izborni zakon ostaje glavna prepreka na putu složnog i bržeg razvitka današnje hrvatske države. Na slično bizaran način ponaša se i većina hrvatskog naroda koja još uvijek ne shvaća da sve što joj se ne sviđa u politici najučinkovitije može riješiti preko glasačkih kutija na dan izbora, pa na birališta ne izlazi u dovoljnom broju, a i oni koji iziđu, zbunjeni vještim predizbornim spletkama glasuju uglavnom protiv vlastitih interesa. Upravo je to opasan trend koji se u zadnjih 20-ak godina ponavlja od izbora do izbora i u očima svijeta čini nas primjerom balkanske zatucanosti i političkog diletantizma.

Seoski bicikl

Ako se uzme u obzir mučna i krvava jugobalkanska prošlost, zar nije nevjerojatan apsurd da i nakon 30 godina od postignuća slobode i samostalne države hrvatski narod na demokratskim izborima svojim glasovima još uvijek na vlast vraća 'bivše' Jugoslavene? Ispada, dakle, da su demokratski izbori jedna od glavnih sigurnosnih ugroza današnjoj, politički nezreloj, hrvatskoj državi.

Ako je i jedan narod u Europi imao razlog što žurnije odbaciti svoju komunističku prošlost, onda je to hrvatski narod. Zbog svega pretrpljenog u bivšoj Jugoslaviji i velikosrpske agresije u vrijeme njenog raspada. Nažalost, u mnogim hrvatskim glavama, pa i onim vodećih političara, još uvijek podsvjesno dominira mentalno naslijeđe iz tog vremena u kojem su nas majstorski trenirali i nagrađivali da se međusobno svađamo i dijelimo.

Zbog toga i danas, više od 30 godina od postignuća slobode i samostalnosti, vlastitim izborom, na čelu države imamo dezorijentiranog jugotitoista i rusofila koji posvađa, podjeli i uništi sve čega se dotakne. Vladu koja dopušta da Hrvatska bude seoski bicikl na kojeg svatko može zajašiti, provozati ga do mile volje po blatu i onda ostaviti zaprljana pored plota. Hrvatski sabor koji danas izgleda kao balkanska krčma u kojoj se uz primitivno vrijeđanje svatko sa svakim svađa i ne zna se tko pije, a tko plaća. U kojem prevladava plemensko grupiranje, histerične javne rasprave pune preuveličavanja, površnosti i jalovog nadmudrivanja, a zaslijepljena ideološka, stranačka i osobna isključivost čine svaku zdravorazumsku raspravu i suglasnost o vitalnim nacionalnim i državnim interesima nemogućom.

Dakle, današnja Hrvatska ilustrativno se može prikazati kao pokvareni autobus zaglibljen u balkanskom blatu i magli oko kojeg se međusobno podijeljeni Hrvati svađaju, sudaraju i padaju gurajući ga, jedni naprijed, a drugi natrag. Vidite kako i u ovoj predizbornoj kampanji jugoudbaška duboka država, sa svojim najisturenijim igračem, Milanovićem, već uhodanim spletkama i obavještajno –medijskom logistikom vješto miješa, iskrivljuje i zamagljuje širu sliku i pozadinu 'svoje' politike da bi izmanipulirala i usmjerila glasove birača. Usredotočujući ih na sitno politikantstvo, podmuklo tužakanje i raspirivanje niskih strasti kako bi u tom programiranom kaosu većina običnog naroda izgubila orijentaciju i napravila pogrješan izbor.

Zamislite samo tu podlost, zakazati izbore radnim danom i u sredini tjedna kako bi se sve one Hrvate koji ne žive u Hrvatskoj i nisu pod izravnim utjecajem njihovog ispiranja mozga odvratilo od glasovanja. Jeste li čuli za sličan primjer u bilo kojoj državi na svijetu?

Odgovornost birača

Kako bilo, važno je znati i razumjeti da prigodom izlaska na izbore nismo prvo ljevičari ili desničari, milanovićevci ili plenkovićevci, hajdukovci ili dinamovci, Istrijani ili Slavonci..., nego smo prije svega domoljubi koji žele da nam Hrvatsku vode najsposobniji političari. Ne možemo pogriješiti pri izboru ako se držimo one Kristove - Po djelima ćete ih prepoznati.

Na nadolazećim izborima, dakle, ponuđenim kandidatima treba suditi po rezultatima koje su već ostvarili, a ne po olakom razbacivanju primamljivih obećanja koja realno nije moguće ostvariti. Razborit birač prigodom dolaska na izborno mjesto pozorno će gledati listu kandidata pitajući se koji su od njih sposobni odgovorno voditi državu? I kada nakon trezvenog razmišljanja vlastitom glavom zaključi tko su ti, onda će zaokružiti njihovo ime.

To je puno bolje nego iz tendenciozno napumpanog protesta i inata glasovati za neke grlate bukače iza kojeg ne stoje nikakvi rezultati i za koje se unaprijed zna da će upropaštavati ekonomiju, sijati nered i svađe u društvu.

Još je nešto dobro imati na umu prigodom glasovanja. U suočavanju s vanjskim ugrozama koje su već na putu bilo bi razumno na vlast izabrati političare s kojima ćemo jačati EU i NATO zajedništvo, a ne one koji to potkopavaju, potpirujući antiNATO i antiEU raspoloženje.

Prije nego što zaokruži ime na listiću svaki bi birač, između ostalog, morao sebi postaviti i pitanje – Je li mi važnija europski uljuđena i usmjerena Hrvatska zaštićena moćnim kišobranom NATO saveza, ili balkanski ranjiva Hrvatska kao slijepo crijevo Europe, utaočeno utjecajem 'srpsko-ruskog sveta'?

Europski identitet ili 'bivše' jugoslavenstvo?

Hrvati koji žele dobro svojoj državi trebaju odlučno odbacivati balkanski primitivizam tipa Milanović, a prigrliti europski identitet i civiliziran način ponašanja u politici. To u prvom redu znači odbaciti ('mi ili oni') ideološku i stranačku isključivost, unaprijediti kulturu međusobnog komuniciranja i ponašati se na dostojan način. Tako da balkanski bolesno cjepidlačenje i kritiziranje do besvijesti te 'bivše' jugoslavenstvo i velikosrpstvo, sami od sebe strše i budu prepoznati kao nešto strano i neprihvatljivo.

O, da. A Plenković, upitat će mnogi? Izjednačavati Milanovića i Plenkovića isto je što i izjednačavati Mesića i Tuđmana. Plenković uza sve svoje mane ipak postiže neke značajne rezultate za Hrvatsku dok Milanović razbije i uništi sve čega se dotakne. Tko god što mislio o Plenkoviću, on je po svemu sudeći trenutno najozbiljniji i najsposobniji hrvatski političar. Doduše, ponekad se učini da je više EU nego hrvatski, ali svi oni koji ga, često s pravom, podrugljivo zovu 'briselskim ćatom' pomalo sliče na one neostvarene kafić mudrijaše koji ismijavaju svog negdašnjeg školskog kolegu zato što je napravio zavidan uspjeh i karijeru.

Kamo sreće da Hrvatska u sjedištu EU-a u Bruxellesu ima više tako uglednih i utjecajnih 'ćata'.

Unatoč, dakle, svim svojim nedostacima, u ovakvom do krajnosti poraliziranom i zatrovanom ozračju u hrvatskom društvu, Plenković ipak djeluje poput potpornog zida koji zadržava destabilizirajuće valove nabujalog balkanskog primitivizma i populističkog ekstremizma koji prijete preplaviti Hrvatsku. Da, možda bi ga zbog lošeg odabira ministara i nekih drugih propusta trebalo smijeniti s vlasti, ali tek kada se za to steknu nužni preduvjeti i potrebna razina političke zrelosti u domoljubnoj oporbi. Ne padajte u zamku pravljenja od lošeg još gore.

Vidite, ako biste, unoseći podatke iz biografije i rezultate minulog rada, u računalnoj simulaciji tražili profil vodećeg političara koji najmanje odgovara današnjoj Hrvatskoj, onda bi vam sigurno iskočilo ime - Zoran Milanović. Imati jedan takav problematičan karakter na čelu vlade u ovim vremenima sveopće neizvjesnosti i tektonskih poremećaja na regionalnoj i globalnoj razini predstavljalo bi prilično velik rizik. Njemu i njegovoj koaliciji ponovo dati vlast u ruke na ovim parlamentarnim izborima bio bi opasno loš izborni promašaj. Narod u Hrvatskoj trebao bi biti smrtno zabrinut takvim ishodom.

Željko Dogan

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.