Zašto ne bi mogao biti zagrebački gradonačelnik doktor veterinarske medicine, ginekolog i slično; ta dužnost nije valjda rezervirana za „profile“ koji su završili Fakultet političkih znanosti?

Četvorica jednog broji
Četiri se jednog boji
(Mak Dizdar: Zapis o petorici)

Pitanje iz naslova nametnulo se nakon što je kolumnist Večernjega lista, 11. travnja, u subotnjoj kolumni, nekritički uzdižući aktualnoga zagrebačkoga gradonačelnika, doveo u pitanje „profile“ sveučilišnoga nastavnika, ginekologa i doktora veterinarske medicine (HDZ-ovi dosadašnji i potencijalni kandidat za zagrebačkoga gradonačelnika, op. a.) da bi mogli uspješno „upravljati potencijalom Zagreba“.

Evo citata na koji se želimo osvrnuti: „... u borbu za gradonačelnika Zagreba gurnuo je veterinara Ivana Matijevića, koji navješćuje da će se boriti za domoljubne, demokršćanske i narodnjačke vrijednosti, kao da treba Plenković ministra bogoštovlja. Jesu li to profili koji će upravljati potencijalima Zagreba, u kojem je više od polovine hrvatske kulture, najveći znanstveni i istraživački centri, bankarska i gospodarska vlast, a da to bude bolje i drukčije od Tomaševića? Plenkovićev novi kandidat za gradonačelnika radi u Ministarstvu poljoprivrede, u Bandićevo je vrijeme u gradskoj upravi također vodio sektor poljoprivrede. I sutra bi trebao voditi cijeli Zagreb, ako se HDZ dovoljno angažira i ako Zagrepčani povjeruju da im dolazi spasitelj.“

Iz citiranoga uočljivo je da kolumnistu smeta Matijevićev svjetonazor, kao da smo u bivšem sustavu. To se tada skraćeno nazivalo – kleronacionalist i takvi su bili ne samo označeni nego i eliminirani s političke pozornice.

Koliko je poznato, ni jedan hrvatski propis ne priječi da gradonačelnik ne bi smio biti domoljub, demokršćanin ili narodnjačkoga opredjeljenja. Prema tomu to ne bi trebalo biti zaprjekom potencijalnomu kandidatu, ali ni dovoljno, naravno, da može biti uspješan gradonačelnik. Hrvatska nema u ustroju državne uprave ministra bogoštovlja. Rečene vrijednosti, međutim, karakteriziraju neke najviše državne dužnosnike, izrazito ministre, što im ne predstavlja smetnju u obavljanju dužnosti ili bi ih pak trebalo diskvalificirati u njihovu radu. Prema tomu navedena primjedba ideološki je obojena, pokušaj je ideološke diskvalifikacije. Mogla se pojaviti u kakvu partijskom biltenu, u prošlom, ali nikako u početku 21. stoljeća.

Posljednja dvojica zagrebačkih gradonačelnika završila su Fakultet političkih znanosti. O rezultatima njihova mandata u javnosti su podvojena mišljenja. U vrijeme hrvatskoga proljeća na taj fakultet studenti drugih fakulteta gledali su koso. Nazivali su ga „višom partijskom školom“. Razlog takvu pogledu bili su odgovori studenata toga fakulteta na upit gdje misle raditi, ali i u tome što nisu bili predani, odnosno bili su uglavnom rezervirani prema hrvatskomu proljeću, studentskomu pokretu 1971.

No pustimo bivša vremena. Bivšemu gradonačelniku koji se na tom položaju zadržao dva desetljeća, kao postignuća pripisuje se uređenje Bundeka, završetak Arene, izgradnja fontana te skijališta na Sljemenu. Je li to u tako dugom mandatu bilo dovoljno?

Aktualni gradonačelnik, u početku drugoga mandata, zasad nema nekih znatnih postignuća kakve su imali neki bivši gradonačelnici koji su otvorili prostor razvoju Grada, podignuli ga na veću razinu. Osim stabilizacije proračunskoga deficita, obnove Zagreba od potresa, modernizacije gradskih prometala, uključujući i projekt Bajs, čime se hvali, sve je drugo više-manje u planovima.

Pitanje je kako bi izgledala obnova Zagreba od potresa bez novca i angažmana s nacionalne razine. Zar u tom smislu nije dobar pokazatelj odnos aktualne gradske uprave u pogledu obnove od potresa gradskoga groblja na Mirogoju, koje je nedavno dodatno devastiralo veliko nevrijeme?

Na skupu gradskih četvrti vladajuće stranke, 10. ožujka, predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković, izjavio je da su s nacionalne razine usmjerili prema projektima koji se realiziraju u Gradu Zagrebu 2,8 milijardi eura. Ulagalo se u prometne projekte, vodno gospodarstvo, zaštitu okoliša, gospodarstvo te projekte zdravstva i kulture. Nema dijela gdje Vlada ne daje svoj doprinos, dodao je te rekao da se obnova vrtića u Zagrebu, osnovnih i srednjih škola, fakulteta, bolnica te obrazovnih institucija, kulturnih dobara, javnih zgrada i objekata sakralne baštine izravnim aktivnostima financirala sa središnje razine te se kroz zakon o obnovi nakon potresa oslobodilo za Zagreb i dodatnih 210 milijuna eura. S obzirom na sve učestalije nasrtaje možemovaca na Vladu i premijera, u posljednjim redovima čula se primjedba: „Trebalo bi ih skinuti s državne sise.“

Završetak drugoga mandata najbolje će pokazati što je učinio aktualni gradonačelnik na dobrobit Grada Zagreba, napose njegovih građana.

Tko još misli da se ne može „bolje i drukčije od Tomaševića“?

Kad se dovode u pitanje „profili“ koji nisu bili u prilici pokazati što mogu jer ih građani na izborima nisu „prepoznali“, zašto se ne pitati kakve je referencije imao za upravljanje vrlo složenim sustavom kakav je Grad Zagreb, izbornim pobjedama unatoč, aktualni gradonačelnik!? Građani ga pamte kao jednoga od gradskih aktivista, koji se suprotstavljao nekim pothvatima bivše gradske uprave, onoga koji je na Jakuševcu zabio zastavu – Zagreb je naš! Tako je ostalo i nakon pet godina, ništa se nije promijenilo. Prema tomu nema razloga da se na tom brdu otpada ne zabije zastava – Možemo!

Većeslav Holjevac imao je završenu gimnaziju, a smatra se jednim od najuspješnijih zagrebačkih gradonačelnika. Najbolji je primjer kako nije važno kojemu „profilu“ pripada gradonačelnik, čak i svjetonazoru, već kakvu ima dugoročnu viziju razvoja grada, posebno kojim timom raspolaže, odnosno koliko je spreman taj tim njegovu viziju provesti. Svjetonazor postaje problem ako je gradonačelnik netolerantan, ako ne uvažava želje i potrebe građana, prevladavajućega svjetonazora.

Može li se restauracija pokoje zgrade, kao primjerice Paromlina, izgradnja bazena u naselju Špansko, pokojega vrtića, osnovne škole smatrati vizijom? To je nešto što bi trebalo smatrati redovitom poslom. Vizija je nešto puno više i složenije, nešto što predviđa realni razvoj grada u sljedećim desetljećima.

Bivši gradonačelnik pred kraj života sanjao je pomalo epigonski: Zagreb na Savi. Kao da je Zagreb daleko od mora? S modernom željeznicom, za malo više od pola sata moglo bi ga se povezati s Novim Vinodolskim, i pretvoriti u Zagreb nadomak moru!

Ima li aktualni gradonačelnik viziju Zagreba do polovice ovoga stoljeća? Odgovor bi mogao biti: to je pitanje za milijun eura! Osim njegovih stranačkih sljedbenika, među građanima vlada poprilično nezadovoljstvo vođenjem grada. Zagreb je dobio pridjev prljava grada, kao rezultat toga postao je posljednjih godina grad vrana, u koji zalaze divlje svinje, u stanovima ima sve više kukaca, što prije nije bilo. Prometno je zagušen. Prije se može doći iz Zagreba u Karlovac, nego iz Prečkoga u Dubravu, iako je udaljenost gotovo pet puta manja. Na osnovi dosadašnjih rezultata, kratko rečeno: „bolje i drukčije od Tomaševića“ ne bi bilo uopće teško postići.

Građani su uvjerenja kako nema ništa što bi ulijevalo nadu da bi se u ostatku mandata moglo nešto bitno promijeniti, jer su možemovci živo opsjednuti osvajanjem državne vlasti, fiksacija im je premijerska dužnost, sastaviti Vladu.

Nisu li doktorima veterinarske medicine puno bliži životni problemi Grada Zagreba, nego politolozima, polit-aktivistima?

Na čelu Zagreba već smo imali sveučilišne nastavnike, pa nema potrebe baviti se tim „profilom“ kandidata za gradonačelnika. Kad se pak pokuša omalovažiti „profil“ ginekologa, trebalo bi biti bar malo obzirniji ne samo zbog njihove uloge kod rađanja djece, skrbi za zdravlje djevojaka, majka i uopće ženske populacije, nego i zbog demografske situacije, koja je ne samo na razini države, jedan od glavnih problema, nego i na razini Zagreba, gdje u mandatu aktualnoga gradonačelnika nije došlo do poboljšanja već dodatnoga pada, izrazito negativnoga višegodišnjega prirodnoga prirasta stanovništva. Demografske probleme države ne će se riješiti samo mjerama i zalaganjem mjerodavnoga ministarstva ako veliki gradovi ne postanu „inkubatori“ demografske obnove. U tom pogledu upravo bi Zagreb trebao biti predvodnik. No on to nije! S tolikim potencijalima, a često djeluje invalidno. Teško bi moglo i biti drukčije dok je Možemo! u Zagrebu na vlasti, poglavito dok se gradonačelnik svađa s udrugama koje promiču život, a otvara vrata udrugama kojima to nisu ciljevi, odnosno dok bude ovim tempom gradio ili obnavljao sadržaje potrebne djeci, olakšavao roditeljima odgajanje djece „na asfaltu“, gdje moraju plaćati športske aktivnosti i dodatno svaki oblik učenja stranih jezika svojoj djeci itd. I sad mi je pred očima vozač autobusa ZET-a koji mi rekao: „Ne mogu slati sina na nogomet jer mu ne mogu kupiti opremu i plaćati članarinu klubu!“

U kolumni je posebno spomenut Ivan Matijević, aktualni državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede. U pogledu svjetonazora potencijalnoga kandidata za gradonačelnika već smo nešto rekli. Ovdje međutim treba upitati: kako doktor veterinarskih znanosti može biti ministar važnoga državnoga resora, a ne bi doktor veterinarske medicine mogao biti „profil“ za gradonačelnika, iako radi u Ministarstvu poljoprivrede koje pruža neke bitne uvide u probleme opskrbe velikih gradova hranom, ali i pomalo zaboravljeni projekt uređenja rijeke Save, koji su prije više od jednoga desetljeća izradili hrvatski i japanski stručnjaci. Otkako je po prehrambenim prodavaonicama uvedeno isticanje zemlje podrijetla voća i povrća, svaki kupac može lako vidjeti da se na prste jedne ruke može nabrojiti voće i povrće iz Hrvatske, od čitava obilnoga izbora. Doprema se iz inozemstva mahom od mrkve i češnjaka, preko tikvica, do krušaka i stolnoga grožđa. Nije dakle riječ o voću i povrću koje ne može uspijevati u nas. 

Možemovci često kritički govore o inflaciji, viču na cijene, a ne vide zapuštenu plodnu zemlju oko Zagreba. Umjesto da Banovinu i Hrvatsko zagorje poticajnim mjerama pretvore u „gospodarski pojas“, svojevrsne opskrbne centre Zagreba, siguran izvor kvalitetne hrane, bave se zabranama, tko može ili tko ne može pjevati na Trgu bana Jelačića.

Grad Zagreb je udrugama u četiri godine, od 2021. do 2024., kako su u početku godine izvijestili mediji, podijelio 139,7 milijuna eura, što čini oko 1,6 posto proračuna. Kumulativno, riječ je o povećanju od gotovo 800 posto. Jednoj su udruzi primanja narasla za više od 200.000 eura. Ne ćemo pitati je li se taj novac moglo pametnije potrošiti, nego zašto nema novca za programe koji se odnose na hranu, koja ima značenje kao i oružje u suvremenim uvjetima. Veliki gradovi, poput Zagreba, trebali bi pokazati više inicijative, ulagati u projekte koji osiguravaju kvalitetniji život građanima i tako olakšati posao hrvatskoj Vladi, umjesto što njihovi oporbeni aktivisti rasplamsavaju ideološku borbu. To građani savršeno vide i prepoznaju.

Umjesto daljnjih primjedaba u svezi s „profilima“ za gradonačelnika samo ćemo napomenuti jedno: građanima će na sljedećim izborima ponajmanje biti važno kakav je „profil“ kandidata za gradonačelnika, a više će im biti važno kakav će program kandidati ponuditi, kakav Zagreb vide u idućim desetljećima te mogu li osigurati bolji život svojih sugrađana.

Svaki političar morao bi imati na umu poznati naslov Rudolfa Bićanića – Kako živi narod. To je glavni kompas i barometar, svake politike.

Razlog zbog kojega dosadašnji HDZ-ovi kandidati za zagrebačkoga gradonačelnika nisu polučili veći uspjeh na izborima ne bi trebalo tražiti u „profilu“, nego u nečem drugom, ali to nije tema ovoga teksta.

Zaključno treba reći kako glavna meta kolumne nisu „profili“ za gradonačelnika, bivši i potencijalni HDZ-ovi kandidati, nego predsjednik Vlade, Andrej Plenković, po kojem kolumnist „lupa“ mjesecima, iz broja u broj, kao u nekom stranačkom glasilu, podržavajući ideološki rat na crti – ili mi ili oni. Na toj crti gledamo u posljednje vrijeme i sve učestalije konferencije za novinstvo lijevo radikalne parlamentarne oporbe. Jedna je slika s tih nastupa znakovita: mogu se vidjeti na malim ekranima nastupi ideoloških trojka. U pravilu za govornicom imamo jednoga govornika kojemu „pada“ glava ili govornicu koja „lamata“ rukama, a dvoje čuvaju bokove ili najčešće iza leđa kimaju glavom.

Sve podsjeća na pjesmu Maka Dizdara Zapis o petorici, koje su početni stihovi:

Četvorica jednog vode
Jednog gone četvorica
Četvorica mrka lica...

I završetak:

Četvorica jednog vode
Jednog vode četvorica

Četvorica jednog broji
Četiri se jednog boji

Po rasporedu su prije lokalnih izbora parlamentarni, 2028. Zbog toga nije neočekivano sve žešće „zatezanje konopca“ koje se demonstrira po tiskanim medijima i dnevno na jednom TV kanalu. Traže se uglavnom što radikalniji i nabrijani sugovornici. Bazen Možemo! takvih je „profila“ pun. Što se budu više približavali parlamentarni izbori, geometrijskom progresijom rast će napadi na hrvatsku Vladu, stvarat će se šizofrena situacija, do usijanja. Smiješno je gledati posljednjih dana kako ljevica preko medija „slavi pobjedu“ konzervativnoga Petera Magyara i pokušava ju pretvoriti u svoj adut. Ističe se kako je dobio izbore na borbi protiv korupcije i autokracije, zbog čega radikalna ljevica najčešće optužuje premijera Plenkovića, a upravo je on prvi čestitao Magyaru na izbornoj pobjedi! Ne treba zanemariti kako je budući mađarski premijer okrenut proeuropskim i prozapadnim vrijednostima. Dijeli li te vrijednosti i radikalna hrvatska ljevica?

Marko Curać