Danima traje medijska hajka uglavnom jedne televizijske kuće na Ustavni sud zbog produženja mandata sudcima te licemjerno lupanje dijela oporbenih saborskih zastupnika po Ustavnom sudu

Dio medija u Hrvatskoj specijalizirao se za podgrijavanje afera i stvaranje kriznih situacija u čemu im pruža svesrdnu pomoć dio oporbenih zastupnika. Svrha je stvaranje negativne slike o hrvatskoj državi, stvaranje osjećaja nesigurnosti, afirmiranju teze „o slučajnoj državi“, u konačnici odvraćanje stranih ulaganja. Posljednja afera koja se podgrijava već četiri dana jest u svezi s priopćenjem Ustavnoga suda, koji je na sjednici 6. prosinca 2024. popodne prihvatio Izvješće o uočenoj pojavi neustavnosti i nezakonitosti u vezi s neizborom deset sudaca Ustavnoga suda Republike Hrvatske te odredio da će do izbora novih sudaca Ustavni sud djelovati u sadašnjem sastavu. Odlučeno je kako se to Izvješće na temelju članka 104. Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu ne će uputiti Hrvatskomu saboru ako Hrvatski sabor na sjednici zakazanoj za 7. prosinca izabere ustavne sudce te što je posebno bitno: „Ustavni sud suzdržavat će se od donošenja meritornih odluka i rješenja iz svoje nadležnosti do 11. prosinca 2024.“, kada kao što je poznato počinju teći rokovi za izbor predsjednika države.

„Takvo tumačenje Ustava bilo je nužno usvojiti bez obzira na izričitu ustavnu odredbu o prestanku mandata sudaca kako bi se osiguralo funkcioniranje ključnog ustavnog tijela kojem je prijetila blokada rada, s obzirom da Hrvatski sabor, čija je ustavna obveza izabrati suce Ustavnog suda, to nije učinio u ustavnom roku. U takvoj situaciji, Ustavni sud, kao čuvar Ustava koji jamči njegovu primjenu i poštovanje, ne može niti u jednom trenutku biti onemogućen u izvršavanju svojih ustavnih ovlasti, a u cilju poštovanja temeljnih vrednota ustavnog poretka, posebice vladavine prava, bio je prisiljen na taj način tumačiti Ustav“, stoji u priopćenju, uz napomenu kako je Izvješće prihvaćeno s 10 glasova, dok je troje sudaca glasovalo protiv i nitko od njih nije najavio pisanje izdvojenoga mišljenja na što po Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu imaju pravo. Ustavni sud odlučio je o održanoj sjednici i Izvješću ne obavijestiti javnost u tom trenutku, već nakon što Hrvatski sabor glasuje o ustavnim sudcima kako na bilo koji način ne bi ugrozio postupak njihova izbora.

S obzirom na iskazani interes javnosti, napise, kao i komentare o održanoj sjednici te činjenicu da su ustavni sudci na sjednici Hrvatskog sabora od 7. prosinca izabrani te istoga dana položili prisegu pred predsjednikom Republike Hrvatske, stvorile su se pretpostavke sukladno Poslovnika ranijem zaključku sa sjednice Suda, da predsjednik Suda na temelju Ustavnoga suda, javno objavi usvojeno Izvješće koje neće biti upućeno Hrvatskom saboru. Očitovanje troje sudaca o razlozima zbog kojih su glasovali suprotno većini bit će također objavljeno na mrežnim stranicama odmah nakon što bude dostavljeno u Ured predsjednika Ustavnog suda, stoji u priopćenju koje je potpisala mr. sc. Ksenija Podgornik,  predstojnica Ureda predsjednika (v. ovdje).

Što je prethodilo odluci Ustavnoga suda

Ustavni sud prihvatio je 6. studenoga (sjednica počela u 16 sati) Izvješće u svezi s neizborom deset sudaca Ustavnoga suda Republike Hrvatske. To je uslijedilo nakon što na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora, kako je bilo prethodno dogovoreno između vladajućih i najveće oporbene stranke, nije spomenutoga nadnevka izabrao deset usuglašenih kandidata za sudce Ustavnoga suda.

Samo dan prije toga na sjednici Hrvatskoga sabora jedna kandidatkinja za predsjednicu Republike Hrvatske nazvala je zastupnike SDP-a licemjernima jer dok traži glasovanje o povjerenju premijeru Andreju Plenkoviću s druge strane se dogovaraju o izboru sudaca Ustavnoga suda, pa će istoga dana, 6. studenoga, glasovati o opozivu premijeru i povjerenju kandidatima za sudce Ustavnoga suda. Razlog je to bio SDP-u zatražiti odgodu o glasovanju sudcima Ustavnoga suda. Iako je u međuvremenu predsjednik Hrvatskoga sabora sazvao sjednicu o izboru sudaca Ustavnoga suda za 7. studenoga nitko pouzdano nije mogao znati hoće li se oporbeni zastupnici SDP-a odazvati sjednici, izglasovati sudce ili će Hrvatska ostati bez Ustavnoga suda, ugaziti u ustavnu krizu s nesagledivim posljedicama.

U takvoj situaciji sudcima Ustavnog suda nije preostalo ništa drugo nego odrediti svoju „pričuvnu poziciju“, koja je obrazložena u spomenutom Izvješću (v. ovdje) te za koju je glasovalo deset sudaca Ustavnoga suda, a tri su imala izdvojeno mišljenje, dakle nisu podržali spomenuto Izvješće. Predsjednik Ustavnoga suda Miroslav Šeparović 23. prosinca 2023. pozvao je nadležne da se krene u izbor novih ustavnih sudaca kako bi se to obavilo do ustavnoga roka, 7. prosinca 2024. Zašto je sve ostavljeno za posljednji trenutak, nije potpuno jasno, a nisu ni razlozi koji su javno izneseni bili posve logični!?

Činjenica kako se prigodom prošlih parlamentarnih izbora, zapravo još u kampanji za te izbore, održane u travnju 2024., čulo niz verbalnih poniženja sudaca Ustavnoga suda i samoga Ustavnoga suda, od raznih vulgarnosti do tvrdnja kako je Ustavni sud suvišan, nezabilježenih u novijoj hrvatskoj povijesti, kojem je ton na sveopće iznenađenje davao aktualni predsjednik Republike Hrvatske upućivao je na različite scenarije. Još u svibnju 2022. kad je Ustavni sud proglasio neustavnim Mostove referendumske inicijative predsjednik Republike izjavio je: „Ovo što je danas deset sudaca napravilo je državni udar, taj sud treba ukinuti i to referendumom da vide što je volja građana.“ Prema tome već duže je razvidno što misli aktualni predsjednik države o Ustavnom sudu. Nije jasno, međutim, zašto je prisegnuo preuzimajući dužnost predsjednika države pred sudcima Ustavnoga suda, u veljači 2020. godine? Njegovo razmišljanje za ukidanjem Ustavnoga suda neizravno je zapravo udar na Ustav RH, budući da je tim konstitutivnim aktom regulirana posebna uloga Ustavnoga suda, bez koje bi se čitav pravni i politički sustav urušio.

Na osnovi takva iskustva predsjedniku Ustavnoga suda Miroslavu Šeparoviću nije ostalo puno mogućnosti, kako bi očuvao ustavno-pravni poredak, dignitet i ustavnu ulogu Ustavnoga suda, institucije važne za integritet hrvatske države. Jer, Ustavni sud neovisan je o svim tijelima državne vlasti i ne spada ni u izvršnu, ni u zakonodavnu, ni u sudsku vlast, a prema nekim pravnim teoretičarima, predstavlja četvrti stup vlasti, a drugima iznad je zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti.

Neki će reći kako je političkim igrama Ustavni sud doveden „na tanki led“ u igri živaca. No takva primjedba ne stoji, jer kad visi „mač nad glavom“ ustavnomu poretku, nema kalkulacija, treba postupiti odlučno po „načelu manje štete“, a istodobno pravodobno i odgovorno, za što su sudci Ustavnoga suda našli uporište u članku 104. Ustavnoga zakona o Ustavnom sudu. Može se propitivati zašto taj članak nije dosljedno primijenjen, ali najmanje odluka koju je u izvanrednoj situaciji donijelo deset ustavnih sudaca!

Još prije Machiavellijeve izreke kako „cilj opravdava sredstvo“ u prvom stoljeću prije Krista, Ovidije je u epistolarnim pjesmama Heroides napisao: Exitus acta probat.

Je li ustavno utemeljeno pozivanje predsjednika države na ostavke sudaca Ustavnoga suda koji su glasovali za odluku o produženju mandata?

Nakon što su novoizabrani sudci Ustavnoga suda prisegnuli pred predsjednikom države 7. studenoga, dakle istoga dana nakon što su izabrani, krenula je medijska, a zatim politička hajka na Ustavni sud, njegova predsjednika i sudce koji su glasovali za spomenuto Izvješće i ona traje već četiri dana, posebno od strane jednoga televizijskoga kanala i dvaju portala.

Prilikom prisege novoizabranih sudaca, 7. studenoga, predsjednik Republike imao je mogućnost uskratiti prisegu onima koji su glasovali za spomenuto Izvješće, jer je, po svemu sudeći, bio obaviješten o Izvješću. No na takav skandal nije se odlučio. Ali ono što je napisao na Facebooku, a mediji prenijeli 9. studenoga, nije ništa manje skandalozno, s obzirom na to da Ustav RH jasno kaže u kojim situacijama sudac Ustavnoga suda može ili treba dati ostavku.

Predsjednik je države u svojem očitovanju odluku Ustavnoga suda o produženju mandata do izbora novih sudaca nazvao „nezapamćeni udar na ustavnopravni poredak Republike Hrvatske“, jer je na prijedlog predsjednika Ustavnoga suda Miroslava Šeparovića „dojučerašnji saziv Ustavnog suda sam sebi produžio mandat“.

Takvo postupanje smatra „nezabilježeno u hrvatskoj povijesti i predstavlja do sada najveći udar na ustavni poredak Republike Hrvatske - na demokraciju utemeljenu na vladavini prava“.

Smatra kako su „ti 'čuvari' Ustava svojim djelovanjem postali trajna prijetnja demokratskim institucijama i procesima, jer ih ne nadziru, nego politički pristrano usmjeravaju. Imamo ustavne suce kojima hrvatski građani više nemaju razloga vjerovati, jer su pokazali da su spremni prekršiti Ustav kako bi zaštitili svoje mandate“.

Slijedom toga zaključno im predlaže: „Najmanje što mogu napraviti takvi otimači Ustava - njih četvero koji su još na Ustavnom sudu - je da daju ostavke, jer njima i njihovim odlukama više nitko ne može vjerovati“.

Osnove za takvu „ostavku“ ne samo da nema u Ustavu RH, već izričito propisuje kada završavaju mandati ustavnih sudaca.

Prema članku 124. Ustava RH „sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako zatraži da bude razriješen, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu, ili ako trajno, što utvrđuje sam Sud, izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost“.

Ustav je dakle u tome jasan!

Osim toga traženje predsjednika države da sudci daju ostavke, jer mu ne odgovara njihovo stajalište i njihovi razlozi za akt koji donose u okviru svoga djelokruga zaštite ustavnoga poretka, predstavlja flagrantno kršenje univerzalnoga civilizacijskoga standarda prema kojemu sudci ne smiju biti pozivani na odgovornost za mišljenje dano pri donošenju sudske odluke. U konkretnom slučaju, predsjednik države i njegov „komesarijat u medijima i akademskim strukturama“ forsira usko gramatičko tumačenje norme o maksimalnom produženju mandata od šest mjeseci. Treba li takvo tumačenje ustuknuti pred logičkom i svrhovitom interpretacijom kojoj je temeljni cilj zaštita ustavnoga poretka koja je praktično bez Ustavnoga suda neprovediva? Prestanak rada Ustavnoga suda, svakomu je jasno, rezultirao bi destabilizacijom ustavnoga poretka Republike Hrvatske, pa je bilo jedino razumno i logično prihvatiti da se u takvoj situaciji preferira privremeni nastavak djelovanja postojećega sastava Suda, do imenovanja novih sudaca, a ne prestanak rada i potpunu paralizu ključnoga ustavnoga tijela. Ni jedna ustavna institucija, odnosno grana vlasti ne smije svojim nedjelovanjem, bilo zbog političkih opstrukcija ili funkcionalne nesposobnosti, blokirati funkcioniranje druge ustavne institucije. Ovo pogotovo zato što neizborom ustavnih sudaca parlament u biti postaje, blago rečeno, vrlo slobodan u svojim odlukama, jer ostaje bez ustavnosudskoga nadzora.

Zašto se medijski forsira mišljenje jednoga ustavnopravnoga stručnjaka?

Ovdje ne ćemo iznositi gledišta saborskih zastupnika o odluci Ustavnoga suda bez obzira s koje strane dolazila jer glavnu odgovornost što sudci nisu izabrani u ustavnom roku leži na njima, posebno oporbenim. Pomalo je licemjerno s njihove strane kritizirati odluku Ustavnoga suda, kad su upravo oni doveli Ustavni sud i ustavno-pravni poredak „na tanak led“. Stoga ćemo se zadržati na mišljenju dvoje ustavno-pravnih stručnjaka, profesora s pravnih fakulteta u Zagrebu i Rijeci.

Sanja Barić, profesorica i pročelnica Katedre ustavnoga prava na Pravnom fakultetu u Rijeci, među prvima je reagirala na odluku Ustavnoga suda. Na svojem Facebooku je, kako prenose mediji, napisala kako smatra da ustavni sudci na odlasku ni na koji način nisu kršili Ustav.

„Ono što je i kako je Ustavni sud odlučio te kako je to iznio jučer, pokazatelj je ispravnog i odgovornog funkcioniranja. To je bio jedini (i nužni) način za krajnju nuždu. Upravo pohvalno: da su reagirali, bili spremni reagirati te mudro postupili bez nadolijevanja ulja na vatru. Nema govora o problemu, kamoli kršenju Ustava RH takvim postupanjem. Sustav nadzora ustavnosti i - još važnije - zaštite ljudskih prava, jedan od temelja ustavne demokracije, bio bi dokinut neizborom minimalnog broja sudaca potrebnih da se održi njegova funkcionalnost“, napisala je Barić.

Njezino mišljenje ne dijeli profesor Đorđe Gardašević koji je 8. studenoga u intervjuu u emisiji „Točka na tjedan“ na N1 izjavio kako sudci Ustavnoga suda nisu mogli donijeti takvu odluku jer nemaju temelj za to u Ustavu. To je objasnio:

„Nema temelja u Ustavu koji jasno i precizno kaže da mandat sudaca traje osam godina, a ako se ne izaberu nasljednici, još maksimalno šest mjeseci. Nakon toga, produljenja više nema. Ako Ustavni sud tumači da ima, stavlja se u poziciju ustavotvorca, što bi značilo da mijenja Ustav na način koji nije dopušten, niti je predviđen. Ustav izričito kaže da jedino Sabor u ratnom stanju sebi može produljiti mandat. I to je to, drugih iznimaka nema. Dakle, radi se o iznimnom aktu Ustavnog suda. Ako se mijenja Ustav na ovakav način, jasno je i laiku da ono što bi trebalo predstavljati izvor prava, mora biti javno dostupno. Prema tome, kad je to odlučeno u petak navečer, o tome je trebalo isti čas obavijestiti Sabor i javnost. Neki od sudaca koji su glasali za odluku, drugi su dan izabrani. To je relevantna informacija, u smislu da daje uvid javnosti i Saboru kako ti suci rezoniraju. Zato treba inzistirati da se izvješće objavi, ne smije biti tajno. Postoji javni interes za to. Treba vidjeti otkuda Ustavnom sudu temelj za takvu odluku, ja tvrdim da ga nema“, rekao je Gardašević.

U medijskom prostoru uglavnom se „forsirala“ izjava prof. Gardaševića, ona prof. Barić prepuštena je usmenoj predaji.

Ustavne stručnjake s drugih katedara nismo čuli, kao ni bivše sudce Ustavnoga suda, umirovljene profesore ustavnoga prava, koji su u svakom slučaju meritorniji o toj temi govoriti od saborskih zastupnika, bez obzira na to što su neki od njih tražili ostavke sudaca Ustavnoga suda koji su podržali odluku o produženju mandata, a neki preispitivanje ustavnosti rečene odluke.

Umjesto zaključka

Svojom odlukom Ustavni sud je pokazao kako ne će dopustiti da Hrvatska postane „slučajna država“, drukčije država slučaj, jer je tada do ukidanja demokracije i njezina samoukidanja samo mali korak. I ovaj slučaj pokazao je znatnu dozu samovolje i neusklađenosti glavnih sastavnica vlasti, a da se ta neusklađenost ne bi još više produbljivala i već rečeno dogodilo, te sastavnice će trebati konsekventno ispunjavati svoje ustavne obveze, a novoizabrani predsjednik, umjesto ubacivanja „klipova“ pod kotače sastavnica vlasti, obavljati funkciju povjerenu Ustavom, a ta je podsjetimo, prije svega na osnovi članka 94. Ustava RH - brinuti se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.

Marko Curać