Glavna državna odvjetnica pozvana je objasniti hrvatskoj javnosti koliko je realna percepcija o korupciji koju je stvorila oporba u borbi za vlast ili prepustiti dužnost novoizabranom državnom odvjetniku

Glavna tema oporbenih stranaka posljednju godinu u Hrvatskom saboru bila je korupcija. Stranka na vlasti nazivana je koruptivnom hobotnicom, a premijer glavom te hobotnice. Za sve vrijeme dok su pljuštale takve optužbe u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) vladala je gromoglasna šutnja. Može li se tako ponašati Državno odvjetništvo, jednako zbog domaće i svjetske javnosti? Državno odvjetništvo po hrvatskom Ustavu zaduženo je progoniti kaznena djela, u što spada i korupcija. Zašto nije reagiralo budući da nije bilo oporbenog zastupnika s lijeva i desna koji u vrijeme zasjedanja Hrvatskoga sabora nije opetovano dnevno izgovorio riječ korupcija i adresirao ju na vladajuću stranku?  Zašto je bilo nijemi promatrač i komu je zapravo držalo stranu? Vladajućima po kojima su pljuštale optužbe ili oporbi koja mjesecima samo govori o korupciji?

Na sjednici saborskoga Odbora za pravosuđe, 27. rujna 2023., kad se našlo izvješće DORH-a za prošlu godinu, glavna državna odvjetnica bila je optužena da je „zaštitnica korupcije“. Tada je, odgovarajući na upit radi li po nečijim naputcima i je li bilo pokušaja utjecaja na nju te je li se bilo tko od njezinih kolega u sustavu požalio da se na njega pokušalo utjecati, glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek ogovorila da kao uvijek do sada mora ponoviti da nikada nije bila ni pod čijim utjecajem. „Posao obavljam na način da se odluke donose na temelju utvrđenih činjenica i zakonito prikupljenih dokaza. Znači, utjecaja nema. Predugo radim da bih potpadala pod bilo čiji utjecaj. A ni od jednog kolege nisam čula da se požalio kako je netko na njega pokušao utjecati zbog donošenja neke odluke“, rekla je. 

Tijekom rasprave o izvješću DORH-a na sjednici Hrvatskog sabora bilo je riječi o aferi Plin za cent koju je apostrofirao zastupnik Miro Bulj ((Most).

Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek izjavila da se u aferi Plin za cent provode izvidi koji su tajni, odbacila je tvrdnje da je USKOK obezglavljen, a da DORH štiti lopovluk i korupciju.

„U aferi Plin za cent provode se izvidi, koji su tajni, to što radimo ne možemo govoriti, ni komentirati“, odgovorila je. Rasprava o navedenom izvješću počela je 27. rujna oko 21 sat, a završila 28. rujna u 2,30.

Hrvoj Šipek jasno je ustvrdila da DORH ne štiti ni lopovluk, ni korupciju, da odluke donosi na temelju činjenica.

Sve se češće može čuti mišljenje da bi Milošević još bio na vlasti u Beogradu da je imao na raspolaganju N1

N1 Hrvatska ne drži se baš činjenica na način kako to smatra glavna državna odvjetnica. Politički diskurs o korupciji, zapravo optužbe prema vladajućoj stranci, osim do raspuštanja u Hrvatskom saboru, za razliku od tiskanih i elektroničkih medija, intenzivno je prisutan samo u televizijskom programu N1 Hrvatska. Gledajući program te televizije, i ostalih televizija s nacionalnom frekvencijom - HTV, RTL i Nova, gledatelj se mora upitati: živim li u istoj državi? Na N1 Hrvatska gotovo u svim prilozima prisutna je samo jedna tema - HDZ-ova korupcija. Na toj televiziji kao da su širom otvorena vrata svakome tko će pričati bilo što protiv vladajuće stranke, poglavito o korupciji. U drugim televizijskim programima gledatelji su lišeni takvih nasrtljivih priloga, koji se dnevno više puta ponavljaju i često se doživljavaju kao nasilje nad gledateljima.

Varaju li sve druge televizije građane i ne prikazuju realno stanje Ili zagrebačka redakcija N1 u vlasništvu srbijanskog tajkuna Dragana Šolaka, a u tom je sustavu (United media) kao  voditelj sektora intelektualnog vlasništva Duško Martić, sin Mile Martića, osuđenika za ratne zločine, ima specijalni zadatak - rušenja HDZ i dovođenje lijeve koalicije stranaka na vlast? Smiješno je gledati „huckanje“ drugih oporbenih sugovornika protiv HDZ-a. Takvo postupanje u nekim krugovima svrstava se pod nazivnik srpsko-ruskog hibridnog rata protiv Hrvatske. Kako uopće N1 posluje u hrvatskom medijskom prostoru, a nema sjedište u Hrvatskoj? Je li upisana u sudski registar i ima li uredništvo u Hrvatskoj, što se iz impresuma ne može baš doznati?

Ne ulazeći u političke poglede voditelja i urednika (Tihomir Ladišić, direktor produkcije N1 bio je svojedobno glasnogovornik SDP-a. Po pisanju medija, njegova  programska pristranost na N1 televiziji, odabir pojedinih tema i njihovo prenaglašeno pozicioniranje u programu definitivno nisu slučajne) televizijski program N1 Hrvatska  vrlo je stranački nagnut i politički prepoznatljiv, posebno s obzirom na to kako se obrađuju i prezentiraju teme, vode razgovori, biraju sugovornici itd. Nitko se, međutim, dosad nije stručno pozabavio time iako ima u Hrvatskoj vrlo kvalificiranih ljudi koji se bave medijima i komunikologijom, pitanjima odnosa s javnošću, kao i medijskim modeliranjem javnog mnijenja. Pitanje kako informira N1 javnost postalo je toliko zaoštreno da se u razgovorima sve češće može čuti mišljenje da bi Milošević još bio na vlasti u Beogradu da je imao na raspolaganju N1!

DORH ne bi smio dopustiti stvaranje shizofrene situacije u društvu o pitanjima iz njegove nadležnosti

No vratimo se Državnom odvjetništvu i njegovoj šutnji dok pljušte optužbe za korupciju i dok se u javnom prostoru stvara jedna shizofrena situacija. Hrvatski narod ne trpi korupciju bez obzira na to tko je u njoj upetljan, i stoga očekuje glas glavne državne odvjetnice kao jedinog mjerodavnog arbitra u tom predmetu.

Bilo je logično da se najglasniji zastupnici koji svaki dan govore samo o korupciji pozovu u DORH i zamole i za spoznaje i eventualno pomoć u borbi protiv korupcije. Je li se postupalo tako, ne možemo znati jer se o tome nikada Državno odvjetništvo nije očitovalo. U svakom slučaju neobično je da DORH šuti, grmljavina o korupciji trese državu, a javnim prostorom vlada narativ – drž'te lopova. Postupanje, ili možda preciznije ponašanje DORH-a u ovakvoj društvenoj situaciji navodi na najmanje dva zaključka: ili  smatra kako je riječ o predizbornom političkom narativu u kojem nema što novo reći ili možda uživa u percepciji koji putem N1 grade oporbeni političari spram najveće parlamentarne stranke? Građani smatraju da se DORH i njezina čelnica neobično ponašaju, jer upravo tom tijelu hrvatski Ustav daje otvorene ruke spram korupcije. Kad počne predizborna kampanja, sigurno će se oko tog pitanja diskurs zaoštriti i dovesti do još nepodnošljivije situacije. Hoće li glavna državna odvjetnica mirno gledati i dalje sve to iako je pozvana reći hrvatskome narodu o čemu se radi? Komformistički gledati na stvaranje političkog ozračja pobune nije hrabrost, već traženje izlaza iz situacije u kojoj prijete mnoge opasnosti po hrvatsku državu i njezin narod.

Ako glavna državna odvjetnica nije spremna uhvatiti se u koštac sa izazovima, možda bi bilo najbolje da podnese ostavku, prije formalnog isteka mandata, krajem svibnja, i prepustiti mjesto novoizabranom glavnom državnom odvjetniku koji je prisegnuo na novu dužnost. Jer, sve ovo pomalo sliči na sudca nogometne utakmice koji je sjeo na klupu uz igralište dok se igrači na terenu tuku.

U javnom prostoru mogu se čuti mnogi primjeri korupcije iz vremena kad HDZ nije bio na vlasti, koji navodno nisu od mjerodavnih služba nikad razmatrani niti je o njima javno pisano. Krije li se u tom grmu paničan strah od novoga državnog odvjetnika? Hoćemo li to doznati ako lijeva koalicija dođe na vlast i smjesta smijeni državnog odvjetnika, kako stalno ponavlja?

Ako je korupcija toliki problem hrvatskog društva, zašto nema o tome znanstvenih radova i politološko-socioloških istraživanja

U Hrvatskoj postoje bar tri javna instituta (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Ekonomski institut, Institut za društvena istraživanja) od kojih bi se moglo očekivati stručne radove na temu korupcije. No znanstvenih radova ili, bolje, istraživanja na temu korupcije nema. Neobična je situacija ako je korupcija u tolikom razmjeru zahvatila izvršnu vlast i hrvatsko društvo, kako to svaki dan ponavlja jedna skupina oporbenih političara, da se ni jedan znanstvenik nije posvetio tome navodno glavnom problemu koji opterećuje hrvatsko društvo. Zar i znanstvenici žive u nekoj paralelnoj stvarnosti? Ili će možda netko reći da su zaštitnici korupcije?

U bivšoj državi na meti vladajuće nomenklature bio je hrvatski nacionalizam, a budući da svi nisu mogli biti diskvalificirani po toj matrici, umjesto nacionalizma optuživani su za gospodarski kriminal. Primjera ima više, nema ih potrebe navoditi. Ta totalitarna metoda, koja je imala za svrhu čuvati poredak i društveno vlasništvo, lažni egalitarizam, sačuvana je iako je napušten model društvenog vlasništva, nakon 90-ih godina, pa u Tuđmanovo vrijeme nismo imali priliku puno slušati o hrvatskom nacionalizmu, ali smo imali optužaba za gospodarski kriminal. Nastavlja li se ta praksa posebno intenzivno u posljednje vrijeme dok se forsira tema korupcije kao jedina značajka suvremene Hrvatske. Je li riječ o obračunu na poznatoj boljševičkoj liniji, obaranju samo s vlasti jedne političke stranke, ili o puno „većim ciljevima“, pokušaju promjene političkog uređenja Hrvatske? Zar predsjednik države iz Vele Luke nije najavio Treću Republiku, spominjao prvu proljetnu rezidbu, prijetio bacanjem u more (va more) HDZ-a, te da se idućih 20 godina ne će vratiti na vlast? Njegovi sljedbenici objasnili su kako će temeljito provjetriti sve institucije. Je li to sve što nam priprema iz svoga repertoara radikalna ljevica? Neki smatraju: mogao bi to biti tek vrh ledenog brijega!

Marko Curać

Napomena: Tekst je predan za objavu prije nego što je stigla vijest da je pucano na automobil Ivana Turudića.