Dr. Marin Sopta: Dok iseljenici doživljavaju Hrvatsku kao svoju majku o kojoj ne žele ništa ružno govoriti, u domovini i danas u jednom dijelu stanovništva postoje predrasude prema hrvatskim iseljenicima

Povratnik iz Kanade dr. Marin Sopta najrelevantniji je za razgovor o odnosu između Domovine i iseljeništva. U posljednjih deset godina organizirao je pet Hrvatskih iseljeničkih kongresa, a od 27. do 30. lipnja 2024. priprema, u Puli, šesti takav kongres koji će okupiti ugledne profesore, znanstvenike, hrvatske poslovne ljude iz iseljeništva. Odnos Hrvatske prema iseljeništvu tema je kojoj se treba stalno vraćati i propitivati što se može unaprijediti i podignuti na višu razinu. S krajnjim ciljem da hrvatsko iseljeništvo bude ne samo emocionalno nego i politički, znanstveno, kulturno i gospodarski povezano s Hrvatskom. Iseljeništvo je golem hrvatski „kapital“. Pokazivalo se to na različite načine tijekom hrvatske povijesti, a napose tijekom Domovinskoga rata.

Na početku razgovora, zanima nas kakvo je danas za Hrvatsku značenje hrvatskoga iseljeništva.

Krajem siječnja u jednim dnevnim novinama objavljen je članak kako su iseljenici lani poslali obiteljima u Hrvatsku 13,6 milijarda eura. Time je ponovno, ne znam po koji put, izišla na vidjelo činjenica o značenju hrvatskih iseljenika, za hrvatsko gospodarstvo. I to nije sve. Barem 200 do 300 tisuća hrvatskih iseljenika i članova njihovih obitelji provedu svoje godišnje odmore u Hrvatskoj, mnogi provede uskrsne i božićne blagdane u domovini. Treba uzeti u obzir i investicije hrvatskih iseljenika, kupnju nekretnina. Taj iznos u konačnici znatno je veći pa neki ekonomski stručnjaci tvrde kako je od 7 do 12 posto državnoga proračuna povezano s hrvatskim iseljenicima. Dometnuo bih kako ovoga lipnja u Hrvatsku dolazi 3000 folkloraša, članova Hrvatske bratske zajednice, koji će ostati u Hrvatskoj mjesec dana. Računa se sa 100 do 150 tisuća noćenja. Zar sve to što sam naveo ne govori dovoljno o značenju i potencijalima hrvatskoga iseljeništva? 

Strah od masovnoga povratka hrvatskih iseljenika u Hrvatsku?

Kad govorimo o iseljeništvu, ne treba zaboraviti i na njihovu veliku solidarnost s Hrvatskom u različitim teškim situacijama.

Točno, da se ne vraćamo na Domovinski rat, iseljenici su nakon potresa u Zagrebu, Petrinji i Glini donirali gotovo 10 milijuna eura, znatne količine hrane, odjeće i drugih potrepština. Sve to dokazuje da su iseljenici najbolji i iskreni prijatelji Hrvatske u svijetu. Kad imamo u vidu te brojeve, potencijal hrvatskih iseljenika u znanosti, gospodarstvu, financijama, športu i inome nameće se pitanje: vodi li država, odnosno njezino vodstvo, ne samo danas nego općenito nakon 2000 godine, učinkovitu politiku prema hrvatskim iseljenicima?

Budući da ste sami otvorili pitanje, mogu samo ponoviti: ima li Hrvatska danas osmišljenu strategiju prema hrvatskim iseljenicima, koja je 90-ih bila usmjerena na povratak hrvatskih iseljenika, posebice onih koji su napustili domovinu u posljednjih deset i više godina?

Odgovor je veoma jednostavan. Nema! Za to postoji više objektivnih, ali i neobjektivnih razloga. Prostor ne dopušta o tome detaljnije. Činjenica je da je Hrvatska ublažila svoje zakone o primanju u hrvatsko državljanstvo. No, nažalost nisu pridonijeli masovnomu povratku hrvatskih iseljenika. Po službenim podatcima MUP-a između 1. siječnja 2020 i 15. svibnja 2023. hrvatsko je državljanstvo dobilo 6657 potomaka hrvatskih iseljenika. U mjerodavnim službama kao ni u drugim državnim institucijama ne postoje podatci iz koji su zemalja došli, gdje su se i koliko zadržavali u Hrvatskoj. Pomanjkanje stručnoga kadra i službenika koji bi vodili evidenciju o tome, zbog pomanjkanja financija, ne može i ne smije biti opravdanje.

Znači li to da su i dalje prisutne stereotipne percepcije o iseljeništvu?

Generalno se takvo što ne bi moglo tvrditi. Ali dok iseljenici doživljavaju Hrvatsku kao svoju majku o kojoj ne žele ništa ružno govoriti, dotle u domovini i danas u jednom dijelu stanovništva postoje predrasude prema hrvatskim iseljenicima. Posebno su prisutne kod dijela pripadnika političke i ekonomske elite u zemlji. Što zbog ideološke opterećenosti, što iz straha od masovnoga povrataka hrvatskih iseljenika, napose zbog rasta njihovih investicija u gospodarstvo i bojazni da će ugroziti njihovu političku i ekonomsku moć, nastoje pod svaku cijenu otežati povratak hrvatskih iseljenika.

Malo se ili gotovo nikako ne govori o remigraciji, osmišljavanju državne strategije povratka hrvatskih iseljenika

To što ste naveli pomalo je nevjerojatno.

Demografska slika hrvatske nacije nije ružičasta. Najavljuje se dolazak više od sto tisuća novih imigranata koji sa sobom donose drukčiju kulturu, vjeru i običaje. Državni vrh i sve institucije s tim pitanjem trebali bi se ozbiljno pozabaviti, konkretno imati razrađene planove i programe njihova uključivanja u hrvatsko društvo, socijalizaciju itd. S druge strane, u Hrvatskoj se malo ili gotovo nikako ne govori o remigraciji ili osmišljavanju državne strategije povratka hrvatskih iseljenika.

Gotovo će deset godina otkako ste organizirali 1. Hrvatski iseljenički kongres. Što možete danas o tome reći?

Tako je, 2014. godine u Zagrebu je održan 1. Hrvatski iseljenički kongres na kojem je sudjelovalo 250 osoba iz 26 različitih zemalja svijeta. Na kraju tog kongresa prihvaćena je Rezolucija koja je sadržavala desetak točaka. Predložena je ponovno uspostava Ministarstva za iseljeništvo, osnivanje Centara u svim većim iseljeničkim zajednicama u svijetu u kojima će se učiti hrvatski jezik, kultura i povijest, i preko kojih će se nastojati organizirati razna umjetnička i kulturna događanja s ciljem promicanja hrvatskih umjetnika. Rezolucija je sadržavala jednu točku u kojoj se predlagalo da u svim hrvatskim diplomatskim predstavništvima, posebno u gradovima koji imaju velik broj Hrvata i njihovih potomaka, rade stručnjaci koji su dobro upoznati s  iseljeničkom problematikom i školovani pripadnici iz lokalnih zajednica. U posebnoj točki predloženo je da se raznim poticajnim mjerama nastoji privući iseljeničke investicije. Pred nama je sada 6. Hrvatski iseljenički kongres koji će se održati krajem lipnja u Puli, ali nažalost ni jedna točka naše Rezolucije nije zaživjela, drukčije rečeno oživotvorena. Spomenuo bih kako smo tiskali pet zbornika radova tih kongresa na 3000 stranica, u kojima je okupljeno blizu 500 radova različitih stručnjaka koji su nastupili na kongresima.

Pred nama su parlamentarni izbori. Mogu li se u kampanji očekivati iseljeničke teme?

Pitanje demografske obnove, uloga i mjesto hrvatskih iseljenika trebalo bi biti jedna od glavnih tema u predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore. Nažalost, veoma sam skeptičan jer osim HDZ-a ni jedna druga politička stranka ili koalicija manjih stranaka koje imaju svoje predstavnike u Hrvatskom saboru ne razmišlja od toj problematici. Rješavanju problemima s kojima smo suočeni, bez obzira na sve, svatko od nas pojedinačno treba dati svoj doprinos kako bismo promijenili stvari na bolje i učinili iseljeništvo još snažnijim „kapitalom“. 

Dr. Sopta, hvala na razgovoru.

Marko Curać

________

Serijal Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali 1 - 7

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (1/7) - Dovršetkom izgradnje imotskoga aerodroma otvorile bi se nove gospodarske mogućnosti razvoja toga grada i širega područja

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (2/7) - Prof. em. Mirko Valentić: Tuđman i željeznička pruga Zagreb – Ogulin kroz Kapelu do Novoga Vinodolskoga najveći mrtvi kapitali

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (3/7) - Dr. Đuro Njavro: Obiteljska poljoprivredna gospodarstva trebaju hrvatsku poljoprivrednu banku, specijaliziranu kreditnu ustanovu koja bi pomagala zadrugarstvo i razvoj obiteljskih gospodarstava

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (4/7) - Prof. dr. sc. Ivan Rogić: Tri dugoročna, hitna, razvojna prijedloga preobrazbe nekih „mrtvih kapitala“

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (5/7) - Dipl. ing. arh. Jerko Rošin: Rekao bih kako su naši kapitali najvećim dijelom samo potencijali, a da bi postali kapitali, morali bismo se uhvatiti posla. Samo, dâ li nam se truditi i raditi!?

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (6/7) - Dr. Marin Sopta: Dok iseljenici doživljavaju Hrvatsku kao svoju majku o kojoj ne žele ništa ružno govoriti, u domovini i danas u jednom dijelu stanovništva postoje predrasude prema hrvatskim iseljenicima

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (7/7) - Andro Krstulović Opara: Kulturu i baštinu treba kapitalizirati da se mjera uspješnosti ne mjeri novcem ili zaradom već dobrobiti naroda koji ju baštini i uživa