Dipl. ing. arh. Jerko Rošin: Rekao bih kako su naši kapitali najvećim dijelom samo potencijali, a da bi postali kapitali, morali bismo se uhvatiti posla. Samo, dâ li nam se truditi i raditi!?

Arhitekti su svakodnevno u „komunikaciji“ s prostorom. Izvrsno poznaju i osjećaju njegovu važnost i mogućnosti budući da u njemu realiziraju svoja djela. Jednako dobro znaju kako prostor „diše“, što ga oplemenjuje, a što narušava, konkretno rastače. Pogled Jerka Rošina, arhitekta respektabilnoga projektantskoga opusa na postavljenu temu - potrebni su živi, a ne mrtvi kapitali, poseban je, kao uostalom i pogledi svih sugovornika. Odgovor, s uredničkim međunaslovima, donosimo u cijelosti.

_________________

„Uza svu moguću negativnu asocijativnost, kapital ipak zvuči moćno pa zato i poželjno. Naravno, ako nije mrtav, ali takav ne postoji. Ako je mrtav, nije kapital, jer samo je jedan Lazar. Kapital je po prirodi vrlo vitalan, rado se giba i željan je aktivnosti, a temeljna mu je odlika želja za oplodnjom. Tako kapital rađa novi kapital, ali ne nužno definiran isključivo novcem, već mnogo čime drugim što ima primjenjivu vrijednost. Zato svaka čast Kozarcu, ali sintagma 'mrtvi kapital' može biti samo metafora, a nikako nešto stvarno. Nema čak ni jalova kapitala, nego samo jalovih ljudi i zajednica, koji svoj kapital ne znaju ili ne mare oploditi. A ima ih koji ga radije daju tuđinu da ga plodi, samo da se sami ne bi morali oko toga truditi. U takvim hrvatskim čestim slučajevima čvrsti kapital se mijenja za lako isparive valute, zbog čega na kraju priče ostajemo i bez kapitala i bez novca. Kapital prostora rastačemo drugima u korist, u bolnoj zabludi da se radi o vlastitoj dobrobiti. To činimo i zato što u svojoj bahatosti mislimo da ga imamo toliko da ga možemo beskonačno trošiti. Zaboravljamo da se u svakom ćupu jednoga dana ugleda dno. Kako shvatiti da na turizmu doslovno stvaramo kapital, a dopuštamo da se potkopavaju temelji na kojem turizam gradimo? Preporučujem pročitati Deklaraciju o hrvatskom prostoru koju je hrvatskoj javnosti podastrla Akademija arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske.

Da se pojednostave zemljišne knjige i katastri u Komiži, u mnogim kućama ne bi letjeli slijepi miševi, nego stanovali ljudi

Hrvatski kapital velikim je dijelom i zanemaren ili čak nije prepoznat, pa kao da ga ni nemamo za naše opće dobro. U prostoru je to zanemarena i zapuštena graditeljska baština. Nemjerljive površine prirodnoga zemljišta, koje planovima pretvaramo u građevna područja, lako bismo sačuvali kad bi željene 'kvadrate' ostvarivali rekonstrukcijama i adaptacijama napuštenih nekretnina. Politika ne razumije koliko bi se promjenom raznovrsnoga zakonodavstva i prakse taj kapital 'vratio iz mrtvih'. Tada bi se u Humcu na Hvaru opet živjelo, a u Obršju na Braču možda bi u školi opet bili neki učenici. Priroda je tu još uvijek lijepa, premda jedva da koja noga njom prolazi. Da se pojednostave zemljišne knjige i katastri, onda u Komiži u brojnim kućama ne bi letjeli slijepi miševi, nego stanovali ljudi. Izvorni vlasnici pred više su se od stoljeća odselili u Amerike, a njihovi amerikanizirani nasljednici ni ne znaju što imaju na Visu. Koji znaju i još uvijek jedu višku ili komišku pogaču, ne mogu srediti papire da bi kuće oživjele. O selima bez seljana romani bi se mogli napisati.

Zemljopisni položaj Hrvatske kapital je koji čeka da ga se stavi u punu funkciju

Broj sunčanih dana nam je svijetu još uvijek nedovoljno poznat kapital, da ne govorim o bistrini neba. Zemljopisni položaj Hrvatske kapital je koji još uvijek čeka da ga se stavi u punu moguću funkciju. Za vodu znamo da je kapital, ali za nas je sve više stvarno mrtav kapital, a za druge sve više živ. Mnogi znaju da su nam sveučilišta vrlo velik kapital, ali nitko ne zna zašto ga se rasipa naokolo umjesto da ga iskoristimo za vlastiti razvoj. Split bi čak samo na njemu mogao graditi svoju budućnost.

I sa svetog Jeronima jedva se jednom godišnje skida prašina i to uglavnom za lokalnu upotrebu. Premda je ime svjetskoga značenja na kojem Hrvatska može ostvarivati živi kapital na razne načine, naš dalmatinski pustinjak za sada je samo lokalni patron i titular splitske zračne luke. Da ga znamo samo po onome svjetski poznatome 'oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac', već bi bio vrijednost kapitala - kapitalna vrijednost. No svijet zna i da je prvi preveo Bibliju, pa se i nju može, ako se hoće i zna kako, dovesti u vezu s Hrvatskom. Imamo mi puno te svjetski relevantne baštine na tavanu, pohranjene u 'bavulima' (kako su naši stari zvali takve sanduke), istina, zaštićene od prašine, ali svijet za njih jedva da nešto zna ili uopće ne zna.  

Rekao bih da su za sada naši kapitali najvećim dijelom samo potencijali, a da bi postali kapitali, morali bismo se uhvatiti posla. Samo, dâ li nam se truditi i raditi!?“

Marko Curać

________

Serijal Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali 1 - 7

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (1/7) - Dovršetkom izgradnje imotskoga aerodroma otvorile bi se nove gospodarske mogućnosti razvoja toga grada i širega područja

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (2/7) - Prof. em. Mirko Valentić: Tuđman i željeznička pruga Zagreb – Ogulin kroz Kapelu do Novoga Vinodolskoga najveći mrtvi kapitali

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (3/7) - Dr. Đuro Njavro: Obiteljska poljoprivredna gospodarstva trebaju hrvatsku poljoprivrednu banku, specijaliziranu kreditnu ustanovu koja bi pomagala zadrugarstvo i razvoj obiteljskih gospodarstava

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (4/7) - Prof. dr. sc. Ivan Rogić: Tri dugoročna, hitna, razvojna prijedloga preobrazbe nekih „mrtvih kapitala“

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (5/7) - Dipl. ing. arh. Jerko Rošin: Rekao bih kako su naši kapitali najvećim dijelom samo potencijali, a da bi postali kapitali, morali bismo se uhvatiti posla. Samo, dâ li nam se truditi i raditi!?

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (6/7) - Dr. Marin Sopta: Dok iseljenici doživljavaju Hrvatsku kao svoju majku o kojoj ne žele ništa ružno govoriti, u domovini i danas u jednom dijelu stanovništva postoje predrasude prema hrvatskim iseljenicima

Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (7/7) - Andro Krstulović Opara: Kulturu i baštinu treba kapitalizirati da se mjera uspješnosti ne mjeri novcem ili zaradom već dobrobiti naroda koji ju baštini i uživa