Dovršetkom izgradnje imotskoga aerodroma otvorile bi se nove gospodarske mogućnosti razvoja toga grada i širega područja
Josip Kozarac svoj poznati roman hrvatskoga realizma „Mrtvi kapitali“ završava riječima o letećoj sili devetnaestoga stoljeća, koja „traži živih, a ne mrtvih kapitala...“ Je li ta misao izgovorena prije više od stotinu godina jednako aktualna i danas? Možemo li primjerima iz naše svakodnevnice potvrditi kako i danas oko nas nisu rijetkost „mrtvi kapitali“? No prije toga treba bar ukratko nešto reći o sintagmi „leteća sila“ koju Kozarac spominje. Naime, moramo se upitati: gdje se izgubila ona „leteća sila“ iz devedesetih godina prošloga stoljeća, koja je oslobodila Hrvatsku i učinila ju slobodnom i nezavisnom državom, a hrvatski narod ponosnim? Zašto bar u pola „brzine“ Hrvatska nije nakon 2000. nastavila koračati dalje, već se često bavila ideološkim razmiricama i sukobima, umjesto da se okrenula programima gospodarskoga razvoja. Zašto je duh hrvatskoga zajedništva nakon 2000. prekinut, zašto su počele ideološke podjele, sukobi i posrtanja? Zašto su toliki morali tražiti zaposlenje u inozemstvu, umjesto stvaranja socijalnih, materijalnih i radnih uvjeta za život u Hrvatskoj? Na račun toga danas se mogu čuti često optužbe spram aktualne Vlade, ali se izbjegava reći što je sve propušteno od konačnoga oslobođenja zemlje, mirne reintegracije Podunavlja da ne dođe do tolike odselidbe. No to bi tražilo poseban tekst. Vratimo se stoga hrvatskim „mrtvim kapitalima“.
Nedovršeno letjelište iznad Imotskoga primjer mrtvoga kapitala
Upravo ta misao o „mrtvim kapitalima“ nametnula mi se potkraj prošle godine kad sam za kraćega boravka u Imotskom vidio da se ništa nije promijenilo u pogledu piste, zračne luke „Vinona – Viniani“, Vinjani, Imotski, koju je prije više od dva i pol desetljeća trasirao strpljivim i upornim radom, uz pomoć dragovoljaca Domovinskoga rata, dobrih ljudi i nekih poduzeća umirovljeni pilot Zlatan Rebić, koji za sebe kaže kako nije u mirovini jer nikada ne miruje.
Dakle, iznad samog Imotskoga i svega tridesetak minuta vožnje automobilom kroz tunel Biokovo do Makarske formirao je aerodrom koji bi praktično odmah mogao biti nova velika prilika. Kad se takvo što vidi da stoji, a može otvoriti novu dimenziju gospodarskoga napretka lokalne zajednice, čak i mnogo šire, treba se pitati: jesu li nam potrebni mrtvi ili živi kapitali?
U svakoj hrvatskoj lokalnoj zajednici ima bar jedan mrtvi kapital, poput nedovršene uzletno-slijetne piste o kojoj je ovdje riječ koju bi se moglo s ne mnogo sredstava privesti svrsi.
Priču o nemirnom i stvaralačkom duhu Zlatana Rebića, iako bi bila jednako zanimljiva, budući da je pokazao što čovjek koji je zauzet općim dobrom može pokrenuti, ne ćemo razvijati u tom smjeru, već pokušati potaknuti mjerodavne da naprave mali korak i „otvore vrata“ na koja se dugo strpljivo kuca.
Mnogim mještanima i namjernicima u očima je slika kako je svojedobno ravnao teren za pistu starim bagerom i kamionom i često više vremena trošio u njihovu popravljanju, pri čemu su mu pomagali njegovi prijatelji, suborci.
Država bi trebala darovati teren za dovršetak zračne luke iznad Imotskoga
Ovih dana nazvao sam Zlatana Rebića i pitao ga u čemu je problem, zašto pista nije završena, što se ispriječilo.
„Problem je u tome da bi država trebala temeljem vrijedećega zakonskoga propisa darovati zemlju imotskom Aeroklubu 'Krila Krajine', koji bi mogao pristupiti osnovnom uređenju i registraciji uzletno-slijetne piste, na predjelu Ɓašini doci, Vinjani Gornji“, rekao je Rebić.
Po njegovim riječima za minimalno uređenje piste, u duljini 800 i širini 70 metara koja lokacijski pokriva 98 posto ružu vjetrova, osim darovnoga ugovora, jer se radi o državnom zemljištu, ne bi trebalo mnogo novca.
„Prije tri mjeseca podnijeli smo zahtjev mjerodavnomu ministarstvu i sada čekamo odgovor“, izjavio je.
Nije to prvi zahtjev koji je poslan u svrhu darovanja zemljišta, zapravo goleti. Upućivan je i prije, ali tada su ministarstva zahtjev prosljeđivala jedna drugima, a odgovor nikada nisu dobili.
Pravomoćno rješenje o darovanju, kako kaže, glavna je zaprjeka svim daljnjim radnjama, uključujući i registraciju letjelišta.
„Postojeće letjelište 'Vinona - Viniani' uz dodatno šljunčano uređenje, neophodnu signalizaciju i ograde, moglo bi se u kratkom roku koristiti za prijevoz putnika. Moglo bi primiti zrakoplove do 100 putnika, podignuti na jednu veću razinu turističke i gospodarske mogućnosti grada, ali i šireg područja – čitave makarske rivijere“, izjavio je, dodavši kako već u ovakvu stanju nadmašuje većinu letjelišta, kao primjerice Lučko, Sinj, Čakovec, čak mnoga u svijetu.
Za izgradnju pak zrakoplovne luke, kako napominje, bilo bi potrebno više sredstava, što mogu samo stručnjaci procijeniti.
Rebić tvrdi kako mnogi letači, piloti, zrakoplovci, aeronauti, klubovi, čak i neka zrakoplovna poduzeća nestrpljivo čekaju da se otvori zrakoplovna slijetno-uzletna pista iznad Imotskoga, za letove.
Ostaje nadati se da će mjerodavno ministarstvo odobriti zahtjev i pružiti šansu dodatnomu razvoju Imotskoga.
Čovjek potencijalno najveći naš mrtvi kapital
Što su najveći hrvatski mrtvi kapitali? Nisu to sigurno samo razna materijalna i nematerijalna dobra, već na svoj način čovjek. Zar primjer tomu nije entuzijazam Zlatana Rebića i mnogih drugih hrvatskih ljudi? Samo im treba pružiti potporu. O mrtvim kapitalima moglo bi se pisati s raznih aspekata: od obitelji, lokalnih zajednica, gradova, županija pa do državne razine.
Ovu temu ne mislimo završiti tekstom o kolokvijalno nazvanomu imotskomu aerodromu. Stoga smo upitali više hrvatskih stručnjaka iz raznih područja koji su po njihovu mišljenju hrvatski mrtvi kapitali. Odgovore ćemo objaviti u nastavcima.
Marko Curać
________
Serijal Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali 1 - 7
Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (1/7) - Dovršetkom izgradnje imotskoga aerodroma otvorile bi se nove gospodarske mogućnosti razvoja toga grada i širega područja
Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (2/7) - Prof. em. Mirko Valentić: Tuđman i željeznička pruga Zagreb – Ogulin kroz Kapelu do Novoga Vinodolskoga najveći mrtvi kapitali
Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (3/7) - Dr. Đuro Njavro: Obiteljska poljoprivredna gospodarstva trebaju hrvatsku poljoprivrednu banku, specijaliziranu kreditnu ustanovu koja bi pomagala zadrugarstvo i razvoj obiteljskih gospodarstava
Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (4/7) - Prof. dr. sc. Ivan Rogić: Tri dugoročna, hitna, razvojna prijedloga preobrazbe nekih „mrtvih kapitala“
Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (5/7) - Dipl. ing. arh. Jerko Rošin: Rekao bih kako su naši kapitali najvećim dijelom samo potencijali, a da bi postali kapitali, morali bismo se uhvatiti posla. Samo, dâ li nam se truditi i raditi!?
Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (6/7) - Dr. Marin Sopta: Dok iseljenici doživljavaju Hrvatsku kao svoju majku o kojoj ne žele ništa ružno govoriti, u domovini i danas u jednom dijelu stanovništva postoje predrasude prema hrvatskim iseljenicima
Hrvatskoj su potrebni živi, a ne mrtvi kapitali (7/7) - Andro Krstulović Opara: Kulturu i baštinu treba kapitalizirati da se mjera uspješnosti ne mjeri novcem ili zaradom već dobrobiti naroda koji ju baštini i uživa