Zašto je jedna opaka poruka – eutanazirajte HDZ – ostala bez adekvatna odgovora u Hrvatskom saboru, medijima i javnosti uopće? Naslanja li se na svoj način na poruku, prije više od trideset godina, o HDZ-u kao stranci opasnih namjera?
Za vrijeme održavanja ovogodišnje kulturne manifestacije Vinkovačke jeseni mogao se vidjeti bijeli transparent istaknut na jednoj kući na kojem je pisalo – eutanazirajte HDZ. Je li to bilo primjereno toj kulturnoj manifestaciji? Zašto je upravo ona iskorištena za tu, u svakom slučaju, neprimjerenu poruku? Je li ta poruka nešto više od skretanja pozornosti na problem koji ju je mogao proizvesti – svinjsku kugu u Slavoniji? U javnim medijima o tome se nije puno pisalo, niti su se iskazali poznati analitičari. No to nije iznenađujuće jer novinstvo i elektronički mediji tako funkcioniraju da se često iz sjene sugeriraju teme. Iznenađujuće je, međutim, što je ta opasna demonstracija ostala bez odjeka na početku jesenskoga zasjedanja Hrvatskoga sabora, 19. rujna. Tko je i površno pratio tu raspravu, mogao bi reći kako nimalo nije u nesuglasju s natpisom koji se pojavio u sklopu spomenute kulturne manifestacije. Na saborskom prijepodnevu, koje je bilo rezervirano za pitanja hrvatskoj Vladi, najmanje je bilo pitanja, najčešće optužbe i presude. Što običan čovjek može očekivati od takva Sabora? Je li na tragu one uloge koju je imao kroz hrvatsku povijest ili se sve više pretvara u pozornicu, s koje se može koješta reći; jednostavno prijetnju demokraciji? Stara izreka kaže – bolje je svašta pojesti, nego li svašta reći. Imaju li hrvatski zastupnici danas na umu tu mudru izreku naših starih? Nastupi nekih saborskih zastupnika sve češće u javnosti otvaraju pitanje – jesu li zaslužili imunitet? Znatan broj građana imunitet bi im jednostavno ukinuo.
No vratimo se poruci s transparenta. Što bi bilo da je umjesto HDZ-a na transparentu bila neka druga stranka, primjerice Domovinski pokret, Most, SDP, Možemo... Bi li taj ispad, bez obzira na situaciju sa svinjskom kugom koja je potresla gospodarstvo Slavonije, ostao bez odjeka velikih korifeja demokracije?
Pogledajmo što znači eutanazija. Riječ dolazi iz grčkoga jezika i znači „lijepu smrt“. Drugim riječima, radi se, kako objašnjava Hrvatska enciklopedija, o bezbolnoj smrti, namjernomu skraćivanju života kako bi se neizlječivomu bolesniku skratile patnje.
Ako je netko sa strane slušao pitanja od strane pojedinih oporbenih zastupnika, koja najčešće nisu služila da se neka situacija ili problem razjasne, nego da se mogu izreći vrlo bučno teške kvalifikacije ili, točnije, optužbe, onda se moglo zaključiti kako se spomenuti slogan s transparenta sam po sebi nameće. Nastupi dijela zastupnika ne samo kroz pitanja, već i replike, a ponajviše tzv. povrjede poslovnika, postali su obrazac vrijeđanja, koje bi moglo završiti nekontroliranim ispadima na ulici, kavani, ili većim okupljanjima.
Pojedini zastupnici „pale vatre“ koje, s obzirom na to da dolaze parlamentarni izbori, pitanje je hoće li se uvijek moći kontrolirati. Svima je jasno da parlament ne može biti „mrtvo more“, sukobljavanje mišljenja, umjesto mrtvomorine, u njemu je neminovnost. No je li sve prešlo mjeru, pitanje je koje se postavlja sve više nakon svakoga zasjedanja Hrvatskoga sabora. Politički govori u Hrvatskom saboru moraju biti argumentirani, jasni i korektni, ne smiju u društvu proizvoditi netoleranciju, podjele i sukobljavanja. Ne smiju poticati na anarhiju i frustracije.
Konačno, treba se zapitati: nastavlja li se poruka – eutanazirajte HDZ – na izreku prvoga predsjednika SDP-a Ivice Račana koji je HDZ nazvao strankom opasnih namjera? Medijski se pokušalo opravdati tu izreku kako je izrečena zbog Tuđmanove izjave o NDH. To međutim ne drži vodu, više sliči na „specijalitet“ ideološke kuhinje bivšega režima.
Na Prvom općem saboru Hrvatske demokratske zajednice, 24. veljače 1990., Tuđman je, među ostalim, izjavio: „Pritom zaboravljaju da NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz kako političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom...“
Bilo je potrebno citirati tu izjavu da se vidi kako je prekvalificirana jedna potpuno korektna izjava, koja ne opravdava NDH, nego govori o povijesnoj težnji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom državom. Na tragu iskrivljena tumačenja te izjave danas slušamo srpsku propagandu i čitav taj jedan protuhrvatski narativ s istoka. Da je srbijanska agresija prošla, pitanje je kako bi se proveli ljudi, među njima i članovi HDZ, koji su pokrenuli promjene i demokratizaciju hrvatskoga društva.
Ne sugerira li poruka – eutanazirajte HDZ – na svoj način završetak posla sa „strankom opasnih namjera“ ili na onu drugu, sličnu – ili mi ili oni, što vrlo otvoreno zastupaju neki saborski zastupnici?
No tu se može iščitati i još jedna opaka nakana, obračun s hrvatskim parlamentarizom. Zar o tome ne bi trebalo povesti raspravu? Jer, današnja poruka o eutanaziji HDZ-a, sutra bi mogla biti adresirana na bilo koju drugu stranku, udrugu... Prijetnja brisanjem s političke scene čitave jedne stranke, svojevrsna je posljedica i diskursa koji sve jače razvijaju neki zastupnici u Hrvatskom saboru. Zar se sve više ne čuju riječi – izdajnik, veleizdajnik, čak – ili HDZ ili Hrvatska? O tome bi trebale voditi računa institucije koje skrbe o stabilnosti države, demokratskom poretku.
Dekalog kaže, među ostalim, ne ubij! Kršćanski nauk ne prihvaća eutanaziju ljudi. Ovdje se, međutim, poziva na ubijanje, praktično na eliminaciju članova jedne stranke, i pored toga se prolazi kao pokraj nečega normalnoga. S kakvim opravdanjem?
Zar smo dotle došli? U nogometnoj igri izreka je – stani na loptu. U Saboru i medijima, međutim, vidimo često „napucavanje lopte“. Da je HDZ napucavao loptu sve vrijeme od prvih višestranačkih izbora, bi li bilo Hrvatske, ili jednostavno – što bi ostalo od nje? Ako ima nekakvih propusta sa svinjskom kugom, onda se znaju adrese. Jednako je i sa svim drugim društvenim bolestima, korupcijom, klijentelizmom itd. Ako ne funkcionira nezavisnost svih stubova hrvatske vlasti, poznato je iz demokratskih praksa kako se to rješava. Usmjeravati bijes građana prema jednoj političkoj stranci može biti kontraproduktivno za čitavo hrvatsko višestranačje, demokraciju i uopće parlamentarizam u Hrvatskoj. Ne dopustimo da nam ubiju demokraciju i parlamentarizam!
Marko Curać