Vučićev obračun sa srbijanskim profesorom i diplomatom Duškom Lopandićem u Ćirilici bio je sramotan, zaista skandalozan javni obračun s jednim intelektualcem, pa se postavlja pitanje s kakvim se to čovjekom duboko u noć dopisuje francuski predsjednik Macron

Njemački magazin Der Spiegel objavio je u jednom od posljednjih brojeva tekst o srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću pod naslovom „Lutkar iz Beograda“ („Der Puppenspieler von Belgrad“, Nr. 32/5. kolovoza 2023.). To je drugi kritički tekst o srbijanskom predsjedniku nakon što je New York Times objavio: „Predsjednik i gangster“ u kojem je upozorio na poveznicu između vlasti i podzemlja.

U posljednjoj emisiji Ćirilica voditelj se dotaknuo naslova teksta njemačkoga magazina, ali je naslov netočno interpretirao, na što je sa zadovoljstvom i smiješkom uletio Vučić, rekavši: „Ne lutka, nego lutkar, koji drži lutke u regionu na povodcu.“ Dok mu naziv lutkar nije nimalo zasmetao, na sve načine izbjegao je komentirati kritičke opaske novinara Der Spiegela. Je li voditelj pogriješio slučajno ili ne, nije se mogli zaključiti odmah, ali primjeri do kraja emisije pokazuju da mu je cijelo vrijeme „nabacivao loptu na volej“, da to nije bio neki kritički, profesionalni intervju u kojim bi se oslobodio poznate svoje uloge - predsjednikova lakaja. Razgovora li tako servilno primjerice s Nenadom Čankom, bivšim predsjednikom Lige socijaldemokrata Vojvodine?

Kraj intervjua najbolje ocrtava tko je Aleksandar Vučić. Naime, voditelj ga je upitao za poruku, a on je uz ino rekao kako u emisiji nije vrijeđao svoje političke protivnike i ni o kome poimence nije govorio. „Pustili ste neke ljude, ali oni mene ne zanimaju“, rekao je. Voditelj je dva puta u emisiji pustio mišljenja poznatih beogradskih profesora. I dok je prema prof. Čedomiru Čupiću bio još i korektan, drugi profesor i diplomat Duško Lopandić platio je ceh. Vučić mu je čak na kraju priprijetio riječima: „Bolje da šutim.“ No prije toga rekao je za one koji ne poznaju Duška Lopandića da ga je on postavio za veleposlanika u Bruxellesu. „Volim što je napisao, iako se često ne slažem s njegovim mišljenjem“, izjavio je, dodavši kako je bezbroj puta s njim razgovarao, bio manji od makova zrna, izvodio ga na večere i uglavnom sam plaćao te večere. „Ovo što sada radi političko je beščašće i to je tolika sramota za njega, ne razumijem zašto to radi, stvarno ne razumijem zašto to radi, zašto je jednom dobrom piscu povijesnih udžbenika čak ovakvo što bilo potrebno, a s druge strane da odem u Kijiv ili uvedem Rusiji sankcije za koje se on zalaže, bio bi prvi koji bi rekao – eh, ovo nam nije trebalo, sad ćemo imati višu cijenu plina od Rusa, prekinuli smo povijesne veze s Rusima itd.“ „Iznenađen sam ponašanjem ovog čovjeka, iz mnogo razloga, a o većem dijelu tih razloga moram šutjeti, predsjednik sam zemlje, i bolje je da šutim za zemlju“, rekao je. Što je prešutio, manje je važno jer dovoljno je rekao, ali najvažnije je kako je skočio sebi u usta da poimence ni o kome nije ništa govorio.

Ovaj izvadak jasno oslikava odnos autokrata i srbijanskih intelektualaca, zapravo da Vučić ne podnosi nikoga tko nije njegov lakaj. Jer, što je toliko problematično Lopandić izjavio? Smatra da nema nikakvih razloga da Srbija ne pokaže veću solidarnost prema Ukrajini, kako je dobro što je vlast do sada slala Ukrajini, ali to nije dovoljno. Dometnuo je da bi bilo pozitivno da Vučić posjeti Kijiv, da se općenito Srbija više i jasnije odredi prema tom sukobu, jer to ne bi bilo neko određivanje, nego izraz veće solidarnosti prema toj zemlji, napaćenoj zemlji, koja je razorena, koja je i okupirana. Uz podsmijeh, prvo što je Vučić rekao jest kako je to što govori Duško Lopandić „zona sumraka“, te nastavio naciji objašnjavati tko je on.

Ne baš u „sumraku“ nego duboko u noć pohvalio se kako razmjenjuje poruke s francuskim predsjednikom Macronom, koliko puta se sastao s bivšom kancelarkom Angelom Merkel, kako sada može nazvati Ursulu von der Leyen, Charlesa Michela… Hoće li i o njima sutra govoriti kao o Dušku Lopandiću? Jesu li to sve lutke na njegovu povodcu? No, ostavimo to, ovdje je mnogo važnije pitanje, ako su svi navedeni političari povezani sa srbijanskim predsjednikom, kako to on zamišlja, kako to da mogu razgovarati s jednim predsjednikom koji se na ovakav način obračunava s jednim poznatim srbijanskim intelektualcem kao što je Lopandić? Je li to imalo drukčije od njegova nastupa u Glini, je li to imalo drukčije od njegova šuljanja s kalašnjikovom u ruci iznad Sarajeva, koje je zasipano smrtonosnim granatama, poput danas ukrajinskih gradova? Konačno: zaboravljaju li Macron, Ursula von der Leyen, Charles Michel i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel da je Vučić bio Miloševićev ministar ratne promidžbe, koji se nimalo nije odmaknuo od te uloge? Kroz povijest znamo kako su prolazili ministri ratne promidžbe. Vučić je amnestiran. S kojim razlogom? Nikada nije postao političar, predsjednik države, već je zapravo ostao čovjek prizemne političke promidžbe, koji manipulira sa svim i svačim, pa i sa Srbima na Kosovu, u Crnoj Gori, u BiH i u Hrvatskoj. Kad obilježava tobože najveći progon Srba iz Hrvatske, nazivajući to najvećim etničkim čišćenjem nakon Drugoga svjetskoga rata – treba reći –  laže!; u najmanje dvije stvari, svi dokumenti predočeni Haaškomu sudu bjelodano kazuju da su iz svojih domova iz nekad okupiranoga dijela Hrvatske otišli na osnovi unaprijed pripremljenih evakuacijskih planova svojih ratnih vođa, i drugo potpuno neovisno, pokazuje nepoznavanje povijesnih činjenica, jer u vrijeme pada Berlinskoga zida jedna druga nacionalna manjina mnogo je masovnije napustila zemlju u kojoj je boravila i o tome se uglavnom šuti.

Koliko se trudio u Ćirilici dokazati kako Beograd na Savi nije Potemkinovo selo, treba reći kako je najveće Potemkinovo selo njegova politika, politika „srpskoga sveta“, a mogla bi na valovima megalomanije biti i Međunarodna specijalizirana izložba Expo 2027. u Beogradu, koju prikazuje kao da je riječ o „World Expou“, koji će se 2025. održati u japanskom gradu Osaki i održava se svake pete godine. No, ni specijalizirani Expo nije zanemariva izložba. Uostalom, hvalio se kako je u „borbi“ za tu manifestaciju Srbija pobijedila Ameriku, Argentinu, Španjolsku i Tajland, zahvaljujući nezavisnoj i nesvrstanoj politici!

Po najnovijim izvješćima Vučić je za specijalizirani Expo 2027. spreman potrošiti 12 milijarda eura iz vlastitih izvora i zajmova, pretežno istočnih zemalja, kako objašnjavaju beogradski ekonomski analitičari. Pretpostaviti je iz kojih izvora. Pobrinut će se za to najvjerojatnije prilikom najavljenoga posjeta Kini. Ostaje pitanje: hoće li mu u realizaciji Međunarodne specijalizirane izložbe Expo 2027. pomoći i europski političari?

Marko Curać