Povratak osnivača Belih orlova na javnu scenu i ratna medijska euforija u Srbiji

Na srbijanskim komercijalnim televizijskim kanalima sve su češći gosti bivši ratni generali, članovi raznih vlada tzv. Republike srpske krajine i pripadnici bivših zločinačkih paravojnih postrojba koji su, početkom i krajem devedesetih, u Hrvatskoj i na Kosovu, sijali smrt zaluđeni idejom Velike Srbije. U emisiji "Posle ručka", Heppy TV, naslovljene: "OVK čelnici na Kosovu zanemili kad se Srpska vojska pojavila", sredinom kolovoza, pojavio se Vučićev ovogodišnji režiser s Rače, Dragoslav Bokan, koji je posljednje vrijeme kako sam kaže više prisutan na televizijskim kanalima nego prethodnih dvadeset godina.

Bokan je po internetskim podatcima poznat kao osnivač paravojne formacije Beli orlovi, koja je devedesetih sijala smrt, a najstrašnije zločinačke tragove ostavila za sobom u Slavoniji i Vukovaru, na Kordunu i u istočnoj Bosni. Bokanu se pripisuje izjava: "Žao mi je mladih ustaša dok ih vodim na strijeljanje. Inače, kad vidim svoje protivnike kako mrtvi padaju, javlja mi se osjećaj sreće". U spomenutoj televizijskoj emisiji sudjelovali su još umirovljeni srbijanski general Božidar Delić te narodni poslanik Ilija Životić.

Bokan je tom prigodom izjavio da mladi ljudi "čeznu za svojim ratom". "Mlad čovek želi da pokaže da ima nekog smisla njegovo postojanje u situaciji ratnoj, kao što želi i u situaciji mirnoj. U mirnodopskoj želi da uspe, da završi neki fakultet, da nešto uradi u životu, da oseti da putuje, a kad je rat u pitanju onda se to svodi na to da i njegova generacija želi osetiti rat", rekao je. "Ja sam to doživeo na svojoj koži, na koži ljudi koji su bili s mnom. To se nikada nije promenilo", dodao je, a na primjedbu voditeljice da se dosta mladih izjasnilo da im savjest ne dopušta nošenje oružja, Bokan je ustvrdio: "To apsolutno nije važno. Oni koji će ratovati, će ratovati, oni koji će se suprotstaviti Šiptarima. Ovde ne govorim o apstraktnom neprijatelju, nekom neprijatelju sociološkom koji nailazi protiv nas, ovde govorim o Šiptarima, krvožednim s noževima, sa silovanjima, s klanjima, s pokušajem zastrašivanja, paljenjem sela, sa svim onim specijalitetima koje su pokazali ranije. Netko može da se ismeva, neko može da se plaši, netko može da ne računa na sposobnosti mladih ljudi", rekao je. Ustvrdio je da zna s ratišta ljude koji nisu služili vojsku, a koji su u roku od nekoliko dana postajali borci, a u roku od nekoliko mjeseci iskusni borci.

Na primjedbu voditeljice je li potrebno mijenjati naslove u medijima, u svrhu jače mobilizacije, rekao je: "Ljudi su već umorni od medija. Mediji više nemaju onu funkciju koju su imali početkom 90-tih godina. Ljudi slušaju onako sa strane više da imaju temu o kojoj razgovaraju, ali ovo što je suštinsko, arhetipsko, kolektivno nesvesno, otadžbinsko u njima to ne reaguje na priče medija. Oni slušaju ton, da li je otadžbinski ton, da li je srpski ton, da li je to ton borbe protiv neprijatelja, ili nekog zavlačenja - korak napred, dva koraka nazad", rekao je, dometnuvši: "Znam s ratišta ogromna je razlika kad netko dođe vedar, nasmejan, pobedonosno raspoložen, govorim o herojstvu Srba iz prošlosti, spominjem reč otadžbina, ne domomovina, a ne, ne znam, jugoslovenstvo, borba protiv neprijatelja. Kad je neprijatelj; borimo se protiv Šiptara, borimo se protiv ustaša, borimo se protiv naših krvoloka, borimo se protiv onih koji su nas bombardovali, taj ulazak u meso, u kost, u realnost rata s ljudima koji te ubijaju, to je situacija ili-ili, sateraju te, jure k tebi, moraš da se braniš", naglasio je, podsjetivši kako su u toj obrani Srbi pokazali da su često i kad nisu savršeno organizirani, kad nisu idealno vođeni, kad nisu dovoljno naoružani kako znaju suprotstaviti se neprijatelju.

Vučić: U oktobru "trešće se zemlja"

Što znači oživljavanja i pojavljivanje tih likova na srbijanskim televizijskim kanalima? Je li njihovo sve intenzivnije pojavljivanje u javnom prostoru, punom žestoke ratne retorike, naglašene srpske homogenizacije, tek medijska igra pred crnogorske parlamentarne izbore, kojom aktualna srbijanska vlast pokušava vratiti Crnu Goru pod svoju "čizmu" ili pak promidžbeni palež "automobilskih guma", pred sastanak srbijanskih i kosovskih čelnika u Washingtonu, početkom rujna, kad će srbijanska radikalska politika pokušati zaustaviti put k međunarodnom priznanju Kosova i međusobnom priznju, bit će ipak puno jasnije nakon tih događaja. Parlamentarna pobjeda "litijaša", svojevrsne vjersko-političke "balvan-revolucije" u Crnoj Gori bio bi uvod u obaranje crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, koji upozorava kako je Srbija uvijek bila protiv "crnogorske državne ideje" te kako tri oporbene koalicije predstavljaju "političku pješadiju velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori".

Po njegovim riječima pristaše protivnika crnogorskog državnoga subjektiviteta smatraju kako je "smisao i svrha crnogorske države služenje opštesrpskim interesima". Nužno, incidentne situacije koje potiče Srbija kako u pogledu Crne Gore, tako i Kosova, trebat će na sve načine smiriti kako napetosti ne bi doveli do usijanja, posljedično novih ratnih sukoba. U tom dogovor između Srbije i Kosova, Washington ima nezamjenjivu ulogu, premda ne će biti sve isto hoće li se Vučić na tim pregovorima pojavi sa "skalpom" crnogorskog predsjednika ili oslabljen porazom "litijaša". Srbija se naoružala do zubiju, to oružje svako malo javno pokazuje i želi poručiti susjedima kako je vojno snažna i ponovno spremna braniti "srpstvo" u regionu. Medijskom bukom pokušava se pak maksimalno zbiti srpske redove, podići adrenalin, mobilizirati nove generacije. Srbija očito ne može bez ratova, srbijanska povijest satkana je od osvajanja tuđih zemalja, porobljavanja i pljačke.

Posljednjih godina obilato se koriste dva motivacijska čimbenika u svrhu homogenizacije, s jedne strane ističe se do mitoloških razmjera navodno najveće etničko čišćenje u Europi poslije Drugoga svjetskog rata koje je počinila Hrvatska vojska nakon vojno-redarstvene operacije "Oluja", 1995. godine, a s druge strane podiže se na sve načine napetost i stvara psihoza u kojoj povratak "otetoga" Kosova, u srbijanski ustavno-pravni poredak, nema alternativu. Navodna razmjena područja nije ništa drugo nego traženja dobrog povoda za sukob, jer Srpska pravoslavna crkva nikada ne će pristati da Kosovo bude izvan državnih granica Srbije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prilikom smotre vojne tehnike u Batajnici (21. kolovoza) osim što je ponovio poznatu ispraznicu da ne "prave vojsku da bi bilo kome pretili, već da, ukoliko, ne daj Bože...", tom prigodom je najavio "u oktobru mesecu nešto neviđeno". "Videćete bojevo gađanje, trešće se zemlja od onoga što ćete moći videti". Zar to nije poruka koja svjedoči o ratnoj spremnosti Srbije, obrani tobože "ugroženog" srpstva u regionu?!

Marko Curać
Hrvatski tjednik
*citati su ostavljeni na srpskom jeziku