Hrvatska stvarnost nije znanstvena fantastika

Prije nekoliko godina svjetska zajednica uvjeravala je Hrvatsku, kako mora ukinuti vize i otvoriti granice prema istočnim susjedima zbog poboljšanja dobrosusjedskih odnosa i omogućiti slobodnije prelaske granica samo s osobnom iskaznicom te i na taj način poboljšati širenje suradnje, kao i ubrzanje hrvatsko-europskih integracijskih procesa. Političari su uvjeravali kako je to jedini pravi put, "bez alternative" i izlazak iz izolacije. Uvjeravali su nas, kako nema ni primisli o novom balkanskom udruživanju. A što je objavljeno ovih dana? Osvanula je vijest da se na granici između Slovenije i Hrvatske uskoro uvodi schengenski režim. Hrvatsku izjednačuju sa svim ostalima zemljama iz "regiona" (omiljeni izraz predsjednika RH) te će njeni građani najkasnije do 1. siječnja 2008. za ulazak u Sloveniju trebati putovnice. Kako su nas to najednom, uz svu poslušnost, pokornost i ustupke briselskim šefovima, ipak izolirali i ponovno izjednačili s Balkanom, dok su nas cijeli niz proteklih godina, uz silna obećanja, uvjeravali u suprotno?! Već u samom proslovu, na prvoj stranici knjige Vladari svijeta (V. n. Daruvar, 2006.), autor Mladen Lojkić odgovorio je i na ta pitanja, navodeći kako obični ljudi, intelektualci, gospodarstvenici, političari gotovo ništa ne razumiju, a žive u vremenu uporabe interneta, opće globalizacije, kvazidemokracije, monopola krupnog kapitala, u kojem "vladari svijeta" na istančan način u potpunosti vladaju državama, vladama, medijima i novcem. Čitatelj upoznaje povijesne činjenice i dobiva odgovore na pitanje: zašto Hrvatska sadašnjom politikom ne može nikad biti ispred, već samo u istoj razini s ostalima iz tog "regiona"?

Knjiga Vladari svijeta više je nego uspješan prvijenac katoličkog laika Mladena Lojkića. Autor se ne miri s općom sudbinom, već potaknut ulogom intelektualca u društvu promišlja, razčlanjuje i upozorava na činjenice. Pita se i pronalazi odgovore, zašto i od kud tolika nepravda i zlo usmjereno protiv Hrvatske. U sveopćoj društveno-medijskoj blokadi, kad je gotovo nemoguće čuti slobodnomisleći glas katoličkih laika, knjigom vlastitog izdanja pokušava se oduprijeti zlu i ukazati na istinu. Nudi sadašnjim i ostavlja trag budućim naraštajima, kako nismo bili nezainteresirani, ni slijepi, a ni glupi glede zbivanja koja utječu na hrvatsku narodnu sudbinu. No, silnice svjetske moći neprekidno su bile i još su uvijek usmjerene protiv Hrvatske, na žalost uz veliku pomoć uvijek nazočnih domaćih vazala. Neki će reči – još jedna knjiga o teoriji i znanstveno fantastičnoj uroti protiv Hrvatske. No, čitatelj suočen s činjenicama, treba sam prosuditi piše li autor nemoguću fantaziju, znanstvenu fantastiku ili hrvatsku stvarnost. U prilog okolnosti koje Lojkić razčlanjuje, govore mnoge povijesne činjenice, sve do najnovijih događaja iz naše svakodnevnice, koji se nisu dogodile slučajno.

Autor razčlanjuje razloge uspjeha obiju predsjedničkih kampanja, bombaške napade u Zagrebu početkom 90-tih godina i ponovne napade s promjenom vlasti 2000., zatim uzroke i posljedice pojavljivanja nekoliko tisuća nevladinih udruga i uočava "vidovitost" uvijek istih dežurnih društvenih "ekologa", odabranih i podobnih moralista i humanista, naručenih razčlambi političkih analitičara, svih onih koji su plaćeni čistači kolektivne narodne memorije i svijesti. Lojkić ukazuje na zlo, koje se provlači kroz svjetsku povijest pomoću tajnih organizacija, od templara i iluminata, sve do masona i njihovih "bezazlenih" humanitarnih društava i klubova. Ukazuje, kako mnogi ljudi nisu ni svjesni utjecaja i moći hijerarhijskih redova, sve do vrha gdje se nalaze najmoćniji, oni koji se zovu "vladari svijeta". Autor nudi izvore i logične dokaze, pa ipak za čitatelja, koji se prvi put susreće s tom tematikom, opisano može izgledati pomalo šokantno i nevjerojatno. No, svakako i poticajno da pođe tragom drugih izvora te da osobnim logičkim razmišljanjem stigne do potpune istine. Oni pak, koji će se prepoznati u bilo kojoj razini opisane hijerarhije, autora će poricati, ismijavati i pokušati posve obezvrijediti, kao poslušnici u ostvarenju "viših" ciljeva. Kršćani, koji iskreno vjeruju u Boga i koji znaju da Sotona postoji i djeluje, znaju da se zlo širi i djeluje u ovom svijetu na razne načine i u raznim oblicima. Njima je jasno, da je zlo vezano uz politiku i ratove, poticano raznim oblicima grabeži tuđih nacionalnih vrijednosti. Lojkić, kao katolički laik upozorava, da je katolička crkva još uvijek najveća prepreka "vladarima svijeta" za konačnu uspostavu "novog svjetskog poredka" i zato je njihova borba usmjerena na slabljenje, posrnuće i ovladavanje Crkvom. Autor zaključuje, kako im najviše smetaju Bog i Vatikan, što se ne podudara s njihovom sinkretičnom religijom, kojom žele zavladati svijetom.

Motive za podrobnu razčlambu svekolikog društvenog utjecaja stanja u Hrvatskoj, Lojkić pronalazi od doba svoje najranije mladosti, tijekom vladavine nepravednog komunističkog sustava, u kojem je desetljećima trpio, radio i živio, do trenutka konačnog zadovoljstva uspostavom hrvatske države i zatim do najnovijih nasrtaja i sustavne erozije istine, uništenja hrvatskih gospodarskih vrijednosti i zatiranja prava na potpunu hrvatsku slobodu. Zadivljuje širina pogleda i obavještenosti ovog, do sad neotkrivenog autora, po zanimanju inžinjera, koji u mirovini razmišlja o uzrocima i posljedicama traumatizirane Hrvatske za dobrobit idućih hrvatskih naraštaja. Knjiga Vladari svijeta zadivljuje brojnošću detalja, podataka, činjenica i događaja, sustavnih od početka do kraja. Kazalo imena ukazuje na 900 spomenutih osoba u knjizi, dok bibliografija navodi 25 tiskanih i 80-ak internetskih izvora, kojima se autor služio. Autor je načinio nevjerojatno opsežan popis povijesnih, političkih i vjerskih podataka. To potvrđuje činjenicu, da u politici doista nedostaje jasnih i otvorenih katoličkih laika poput inžinjera, koji bi svojom stručnom logikom znatno doprinijeli zapažanju problema i inteligentno pristupili rješavanju suvremenih političkih i društvenih zadaća. Tehnička znanost sigurno nije prepreka razumijevanju društva i politike, dapače, uvjereni smo da bi inžinjerska odgovornost i brižljivost dala više vrijednijih učina u obrani hrvatskih nacionalnih interesa. Autor je na kraju pomalo sumnjičav glede naše budućnosti, no znade i osjeća, da je hrvatska snaga u našim katoličkim korjenima, u našoj vjeri u Boga. Jer narod i kraljevstvo, koje Ti ne bi služilo, izginut će, takovi narodi sasvim će se zatrti (Iz; 60, 12)! Zato katolici duhovnu snagu trebaju crpiti iz Biblije te se uz molitvu i s ispravnim odabirom prvenstvenih vrijednosti, trebaju više uključivati u društvo. Pri tom, iznad svega, potrebno je svjedočiti - istinu, vjeru i pouzdanje u Boga!

"Navik on živi ki zgine pošteno".
Na dan pogubljenja Zrinskog i Frankopana,
30. travnja 2007.

Damir Borovčak

{mxc}