'Visoka moda' igra važnu ulogu u današnjim pokušajima 'reafirmacije' komunističkih lidera

Komunističko jugoslavenstvo u demokratskoj Hrvatskoj, koje se neko vrijeme skrivalo i prikrivalo, ponovno se vraća glorifikaciji svoje prošlosti. Ovih su dana posebno usmjereni na Tita i Savku D. Kučar. Već se i u ovdašnje medije pušta tvrdnja da "Josip Broz Tito i dalje žari i pali ovim prostorima." ('Ovi prostori', jedno od rezervnih imena za komunističku Jugoslaviju.). Iako je u svakom pogledu netočna, ta izjava pokazuje novi odnos prema hrvatskoj stvarnosti i upućuje na 'nove' smjerove u procesu 'modernizacije' i prilagodbe propaloga totalitarizma današnjem vremenu.

Nedavno je u Zagrebu objavljen opširan tekst koji već u naslovu govori kako je, navodno, velika revolucionarka, S. D. Kučar, svoje odlučno 'ne' rekla i Titu i Tuđmanu. Nekoliko dana nakon toga, na dvije-tri stranice, u novinama je objavljen tekst o 'velikom' Titu čija se 'slava' po svijetu može uspoređivati samo s onom Johna Lennona ili Winstona Churchilla. Prikazuju knjigu 'Tito povjerljivo i osobno'. Bit će zanimljivo upoznati i sadržaj te 'odmah rasprodane knjige'. Navodno je 'prva naklada rasprodana u samo dva tjedna', ali ne znamo je li otisnuto pedeset, pet stotina ili pet tisuća primjeraka. Imaju novac, volju i 'direktive'.

Savka u Karađorđevu i u ratu

Pred nama je novi pristup 'rehabilitaciji' Tita, Savke i njihovih suboraca. Što je više knjiga i medijske usmjerenosti prema njihovim 'veličinama' to je u njima manje respekta prema istini. Najprije o Savki: "Svima onima koji su i u danima rata i u danima mira željeli slušati razborite ocjene stanja nacije, bilo je iznimno zadovoljstvo slušati njezine koliko kritičke toliko instruktivne prijedloge kako cjelovito i koherentno unaprijediti život u Hrvatskoj. Nije koristila rat za osobno bogaćenje. Najrealnija Savka Dabčević-Kučar bila je političarka s vizijom, uvijek ispred svoga vremena i u Savka Dabčević Kučarsocijalističkoj i u kapitalističkoj Hrvatskoj, gledala preciznije, vidjela dalje". (Večernji list, 2. 12. 2023.) Dobro, ali možda je Savka imala i drukčiju ulogu u vremenu koje je prethodilo ratu. Rat za oslobođenje okupiranih dijelova Hrvatske dočekala je u svojoj udobnoj vili, a o njezinim vizijama ponešto se može doznati i iz knjige 'Sječa Hrvatske u Karađorđevu 1971., autorizirani zapisnik'.

Zadržat ćemo se samo uz novinske pokušaje glorifikacije 'lika i djela' Savke D. Kučar, koja je, navodno Titu i Tuđmanu rekla 'NE'. Novine se vrlo rijetko povlače s kioska, ali još uvijek postoji mogućnost povlačenja školskih udžbenika u kojima se krivotvori novija hrvatska povijest, ne samo u interpretacijama, nego se objavljuju i činjenične pogrješke. Toga je bilo i ovih dana. Novine pišu što ih je volja, a na čitateljima je prosudba o onome što se i zbog čega se piše. Uz osvrt na ono što pišu o Savki, pred nama je i sažet pogled na dopisivanje novih 'razloga' za slavljenje J. B. Tita.

Savkino 'da' Titu i 'ne' Tuđmanu

Postoji vrijeme i događaji koje, zbog utjecaja na buduća zbivanja, zajedničko pamćenje odvaja od ostalih. U tu kategoriju spada i jedan od raspleta u hrvatskoj povijesti koji je započeo koncem studenoga 1971. u Titovu lovištu, zvanom Karađorđevo. Tamo je Tito k sebi pozvao politički vrh SRH. Potpuna je neistina da se Savka Dapčević Kučar, tadašnja prvakinja Komunističke partije Hrvatske, suprotstavila Titovoj kritici politike 'Hrvatskoga proljeća i tzv. Masovnoga pokreta u Hrvatskoj i rekla mu 'ne'. Suprotno od toga ona je prihvatila sve Titove kritike i njegovu konačnu 'presudu' novom političkom buđenju Hrvata.

A da je Titu rekla 'ne' onda bi to, zapravo, značilo da je rekla 'da' za mnoge progonjene, među kojima je bio i Tuđman, koji je nakon Karađorđeva 1971. dva puta bio u tamnici, zbog hrvatskoga nacionalizma. Istina je da je Savka Tuđmanu rekla 'ne' kad ju je pozvao da za Hrvatsku zajedno nastupaju u vrijeme sloma komunizma. Nakon pokajanja u Karađorđevu, nastavila je mirno živjeti u svojoj vili, oslobođena i funkcija i bilo kakva progona. Nije ni smijenjena, nego je sama 'podnijela ostavku' na dužnosti koje je prije obnašala.

Tuđmanovo 'ne' velikosrpstvu

Savka D. Kučar i ostali svrgnuti članovi partijskoga vrha u SRH, dali su Titu riječ da ne će ubuduće javno istupati. On im je zauzvrat jamčio, da će zadržati sve privilegije koje su im pripadale kao visokim dužnosnicima državno-partijskoga milošević tuđmanvodstva i da ne će biti podvrgnuti nikakvim istragama, represijama ni progonima. Što je tomu prethodilo, što je morala reći osoba kojoj je do tada klicala 'maspokovska' Hrvatska?

Karađorđevo 1971. pokazalo je, tvrde njezini sljedbenici, koliko je Savka bila 'ispred svoga vremena', iako je njezino klečanje pred Titom odvelo tisuće Hrvata u tamnice, tisuće su obilježenih 'maspokovskom krivnjom' ostali bez posla, osiromašeni i prezreni među komunističkim vlastodršcima. Savkina i Titova Revolucija opet je gazila nedužne. Tuđman je dvadeset godina nakon toga rekao svoje veliko 'ne' Miloševićevu velikosrpskom jugoslavenstvu i uspio izvesti svoj narod iz tamnice. Rat je bio zadnje što bi izabrao, jer je bio nenaoružan i bez vojske, nasuprot moćnoj oružanoj sili, ali zov slobode i zavjeti predcima sve su nadjačali. Vrijeme između 1971. i 1991., vrijeme 'hrvatske šutnje' i ponižavanja Hrvata, bilo je vrijeme ubiranja plodova za Savkino 'da' i Titu i velikosrpskom pokoravanju Hrvatske.

Velikosrpska obmana

Danas se sve to želi zamagliti hrpama jugokomunističkih obmana i laži. (Kad pišemo o jugokomunističkim obmanama mislimo na velikosrpstvo koje se bilo ogrnulo plaštem komunizma i jugoslavenstva). Savka se prikazuje zvijezdom slobode i 'korektne političke misli', a Tuđman govornikom 'propagandističkoga jezika' koji se oslanjao na 'kratkoročni militaristički odgovor Miloševiću'. Njegov je 'kratkoročni odgovor' rezultirao Olujom i suverenom, demokratskom hrvatskom državom, članicom UN-a, EU-a, NATO saveza... Samo komunističko jugoslavenstvo može navoditi na uspoređivanje neusporedivih prinosa i okolnosti. Kad nema činjeničnih dokaza ostaje bogati repertoar 'revolucionarnoga' brbljanja.

'Politički analitičari i povjesničari smatraju da je svojom političkom biografijom trebala postati politički uspješnija od Franje Tuđmana..." (Večernji list, 2. 12. 2023.). Trebala postati! Zbilja? A nije postala. Ovdje bismo mogli nabrojiti bar pet 'povjesničara' i puno više 'analitičara' u Hrvatskoj koji misle da je 'trebala postati'. Ali, nekako nam se čini da im povijesni fakti i istina nisu važniji od jugoslavenstva, pa ih ne ćemo niti spominjati. To je, sigurno, 'mišljenje revolucije', ali i život je rekao svoje. "Reformizam hrvatskih proljećara širio se putem valova nacionalnog i društvenog emancipiranja, ne prelazeći zadane premise očuvanja SFRJ, JNA, Saveza komunista i Tita." (Isti izvor.)

Osvete Tuđmanu

Od 'zadanih premisa' nije ostalo ništa. Agresori su poraženi. Tuđman je postao ono što je trebao postati, Savka je na izborima 1992. dobila potporu 6% hrvatskih birača. Tuđman 57%. Što o tomu kažu 'povjesničari'? Tuđman, prvi tuđmanhrvatski predsjednik, izveo je Hrvate iz svijeta tiranije koja ih je gazila od 1918. Danas, tridesetak godina nakon Oluje, na godišnjicu njegove smrti (10.12.) dnevne su novine u Zagrebu, samo u rubrikama osmrtnica, objavile kratki, plaćeni HDZ-ov tekst sjećanja na prvoga hrvatskoga predsjednika. Sa Savkom i Titom stvari stoje drukčije. Njima su u tim istim novinama u Zagrebu osigurane duplerice.

Titovo je obrazloženje 'presude' 1971. bilo vrlo kratko: "Ja moram da kažem i kazat ću sutra da ja ne stojim iza vaše politike, jer niste opravdali povjerenje koje sam ja tražio od vas." (Sječa Hrvatske u Karađorđevu 1971., autorizirani zapisnik, str. 188). To je bilo dovoljno i za odlazak partijskoga vodstva i za tisuće uhićenih, osuđenih, izbačenih s posla zbog 'nacionalističkoga djelovanja' i 'neprijateljske propagande'. 'Ja ne stojim iza vaše politike.' Započelo je vrijeme represije i 'hrvatske šutnje' koje je potrajalo do pada Berlinskoga zida 1989. Prvi su slobodni, višestranački izbori održani u travnju i svibnju 1990. Hrvati su se uskoro odlučili za svoju slobodnu državu, u ratu su je obranili i oslobodili. Vodio ih je dr. F. Tuđman.

Od Rankovića do Karađorđeva

Nakon sloma Hrvatskoga proljeća, Tuđman je bio uhićen u siječnju 1972. i na političkom procesu osuđen na dvije godine zatvora, no poslije mu je kazna smanjena na devet mjeseci. U veljači 1981. ponovno je osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnoga djelovanja zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji i francuskom radiju, kao i intervjua objavljenog u emigrantskom listu Hrvatska država, u kojima je govorio o neravnopravnosti Hrvatske, hprprogonu disidentskih intelektualaca i preuveličavanju žrtava logora Jasenovac. U zatvoru u Lepoglavi bio je od siječnja 1982. do veljače 1983., kada je pušten radi liječenja; u svibnju 1984. vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine, zbog zdravstvenoga stanja, uvjetno pušten. (Hrv. encikl.).

Slomu hrvatski reformskih i demokratskih nada 1971. prethodio je još jedan ozbiljni obračun u Zagrebu između prohrvatskih i projugoslavenskih komunista. Zaključci X. sjednice CKSKH 1970., u kojima se odbacuje 'unitarizam', u Beogradu su odjeknuli 'kao bomba'. "To je u Srbiji apsolutno bilo primljeno kao ustaštvo, kao separacija, kao nešto što se ne smije prihvatiti". (L. Perović). Oslanjajući se na takvo raspoloženje Beograda i potporu Moskve i Washingtona održanju Jugoslavije, Titu je bilo lako u Karađorđevu 1971. reći 'ne' Savki D. Kučar i njezinu SKH. Nikakve prodemokratske reforme nisu imale šanse. Hrvati su, ušutkani i zaustavljeni. Pod 'novom' su vlašću komunista nastavili živjeti još dvadeset godina. Komunizam je u Europi formalno propao 1989., a u većini država u kojima su vladali komunisti uskoro je provedena i tzv. lustracija, demokratsko razgraničenje između komunizma i slobodnoga društva. U Hrvatskoj toga nije bilo.

Hrvatski 'šovinizam'

Sudbina hrvatskih 'proljećara' svakako je bila povezana i s odgovorom Savke D. Kučar, tada politički najmoćnije osobe u Hrvatskoj (odmah iza Tita i Bakarića) na kritike koje su se čule i u Karađorđevu. "Već sam rekla da smo primili svi jedinstveno kritiku druga Tita u pogledu naših slabosti i propusta u odnosu prema hrvatskom šovinizmu u proljećeprvom redu. Ja bih ovdje sada i govorila još nešto o tom hrvatskom šovinizmu i to u prvom redu zbog toga jer je ovdje konkretno došlo do takve jedne eskalacije od strane tog šovinizma; jer je on u Hrvatskoj, rekla bih, najvirulentniji ili osobito značajan, jer je hrvatski šovinizam, s obzirom na to što su Hrvati dominantni u Socijalističkoj Hrvatskoj, u svakom slučaju onaj nacionalizam s kojim se najprije moramo konfrontirati." (Sječa Hrvatske u Karađorđevu 1971. Savka D. Kučar, str. 316). Ni njezino 'ne' Titu ne bi promijenilo tijek raspleta, ali bi ostao ponos, nada i čast. Možda bi vođe imale nešto manje komfora, nakon povratka u Zagreb.

U dvije citirane, ne preduge rečenice, S. D. Kučar četiri puta spominje hrvatski 'šovinizam'. (Šovinizam, nesnošljivost prema pripadnicima drugih etničkih skupina ili nacija, uz istodobno favoriziranje i nekritičan odnos prema pripadnicima vlastite etničke skupine ili nacije). (Hrv.encikl.). Savka govori o hrvatskom 'šovinizmu' nakon dvadeset godina strašnoga progona svakoga hrvatstva (1945. - 1971.!), s Rankovićem i bez njega.

Golema Savkina dokumentacija 'u tom pogledu'

Savka D. Kučar: "Bilo je djelovanja određenih neprijateljskih elemenata kroz čisto legalne forme. Mislim kroz legalne institucije. Također, na pitanjima štampe, dijelom radija i televizije, sudova, državne uprave, mi moramo sada napraviti jedan rigorozniji i jasan program kako da takve pojave zaista u našem društvu onemogućimo u jednom razumnom roku, ali da hitno počnemo, konkretne akcije..." Nema druge "nego da dovedemo zbilja te neprijateljske elemente na čistac ... Ja imam ogromnu dokumentaciju u tom pogledu." (Isto, str. III.). Udba je znala što treba učiniti i s tom Savkinom dokumentacijom. Njezina se vlasnica nije morala odreći udobna života.

Chanel kostimi i talijanske cipele

"Misliti ekonomski u korist društva i naroda - mogao bi biti credo njezine političke ekonomije, koji je zastupala glasno i strasno, vehementno i odlučno, što je odudaralo od njezine melankolične intime. Studentice su je obožavala kao uzor i zbog besprijekorne frizure, Chanel kostima i talijanskih cipela. Mogla je istovremeno biti i javna intelektualka i titofantastična kuharica, uživati u operama jednako kao i u kolačima." (Večernji list, 2. 12. 2023.). Čini se kao da 'visoka moda' igra važnu ulogu u današnjim pokušajima 'reafirmacije' komunističkih lidera.

Savka je slijedila Tita

Autor knjige 'Tito povjerljivo i osobno' svoga junaka naziva 'planetarno obožavanim državnikom'. Ima, naravno, i dosta ljudi koji će posvjedočiti o drukčijim ocjenama. Tita drže 'planetarno prezrenim zločincem'. Spor postoji oko toga je li on među deset najokrutnijih ili nije, jer se kod mnogih procjena broja žrtava različitih diktatorskih režima prilično razlikuju, ovisno o izvoru. Zbog toga je različit i poredak najvećih zločinaca u svjetskoj povijesti. Neki uvrštavaju Tita među deset najgorih, a neki ne.

'Izvjesna krivnja za izvjesna strijeljanja'

Tito pred vođama komunista iz Hrvatske: "Ja sam pročitao o kretanju klasnoga neprijatelja koji sada popisuje one koji su bili 'egzekutori' za vrijeme rata, tj. one koji nose izvjesnu 'krivnju' za izvjesna streljanja, itd. Prave se spiskovi koji su to sve ljudi. To radi klasni neprijatelj, jer se nada da će uskoro doći na vrh, na vlast pa će onda da vješa. ... Dakle, protiv takvih koji to rade ja mislim da treba preduzeti administrativne mjere, ne dozvoliti im to. ... U ratu se ne gleda šta će sutra netko kazati, nego u ratu se ratuje i uništava tko koga može." ( Sječa Hrvatske, str. 191). Titovi su ljudi s oružjem nastupali protiv domaćih protivnika i onda kad je rat formalno bio završio.

Čovjeka koga se sumnjiči za 'izvjesna strijeljanja', ili, preciznije za mnoga osvetnička ubojstva i civila i nenaoružane vojske ovako opisuju: "Bijelo odijelo, akcijski junak, heroj i pobjednik, zvijezda, ikona stila, to je bilo ono neodoljivo u njemu. Čak ga je i Goran Bregović oponašao, kao što je Tito oponašao Churchilla." (Večernji list, 9. 12. 2023.). Ovdje ćemo uz 'ikonu stila' dodat i bilješku o stilu Savke D. Kučar, dame i komunistkinje, koja mu je navodno rekla 'ne'. I uz njezino ime, odjedanput, iz povijesne tame iskače 'Chanel kostim'.

'Taj je sve pobio protivnike'

U tekstu se iznosi kako je nevažno to što je Tito bio bešćutni prevarant i zločinac kad je uspijevao sve to staviti u stranu i sve do smrti ostati na vrhu velikosrpske Jugoslavije. "Likvidirao je i Hebranga, Petka Miletića je spremio je u Sibir, mnoge je ustaše, domobrane, četnike, suradnike, a onda nakon rata i bogataše, buržuje, otpravio je na onaj komunizamsvijet. Protjerao je skoro sve Talijane i Nijemce. Od 1945. do 1948. bio je vrlo surov, Staljin je Poljacima kazao: "Trebate se ugledati na Tita, taj je sve protivnike pobio." (Večernji list, 9. 12. 2023.) . Sve to nije dovoljno da bi dovelo u sumnju lik 'planetarno obožavanoga državnika'. Tita ne vraćaju u stvarnost njegova vremena, nego pokušavaju kreirati novi lik koji bi današnjim generacijama na 'ovim prostorima' zamijenio lik komunističkoga diktatora, likom simpatičnoga pustolova i prevaranta. Obojica se zovu J. B. Tito.

Iako u promidžbenom tekstu u novinama piše da je "završio kao planetarno obožavani državnik" danas ga prikazuju kao estradnu zvijezdu, važnu zbog količine zlata na rukama ili oko vrata, brzini mijenjanja odijela i kravata u jednom danu, bojanju kose i vlasništvu fotoaparata koji je stalno nosio kako bi 'sebe snimao' i kreirao lik koji će jednom biti poznatiji od Johna Lennona ili Che Guevare. Novinarka pita autora zašto je odlučio napisati 'Titovu psihologiziranu biografiju stavljajući naglasak na njegovu osobnost'. "Zato što sam uvjeren da je psihologija, a ne politika ili obavještajni rad, tajna njegova uspjeha i njegove vitalnosti."

'Gipka inteligencija' čovjeka 'bez retrovizora'

Kako mudar i sadržajan odgovor! Psihologija se obično definira kao 'znanost koja se bavi psihičkim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju'. Za Titova 'postignuća' zaslužna je činjenica što je on bio Tito, a ne, recimo, Jovanka, ili Peđa. Vjerojatno je autor knjige mislio na Titovu psihu, osobnost, posebnost i jedinstvenost koja obilježava svako ljudsko biće, a ne na znanost (psihologiju) koja proučava ljudsku psihu.

Pisac nove knjige o Titu iznosi kako je Veliki Vođa za sebe tvrdio da 'nikad nikome' nije vjerovao. Piše da u 'nekim drugim situacijama opet vidimo jednu gipku inteligenciju'. Svjedok koji je čuo to o nevjerovanju čudi se da 'drug Tito, komunist i humanist, nikome ne vjeruje'. Autor knjige sve to tumači Titovom 'gipkom inteligencijom'. Iznosi da je Tito velika tajna, čovjek koji je 'proizveden bez retrovizora' – 'on se nije osvrtao unazad, nema resentimenta, oživljavanja traume'. Navodi i ove primjere. Jedna mu žena umire, on za 'mjesec-dva' nalazi drugu (H. Haas), koja završava u zatvoru (trudna), a Tito je već s Davorjankom, koja isto umire, pa 'piše telegram Herti, vrati se, a ona, ponosna, neće'. Takav je, kaže, i u politici, 1938. kažnjava sve koji su protiv Staljina, a 1948. kažnjava sve koji su za Staljina. Eto, tako danas opisuju 'planetarno obožavanoga državnika'.

Zmija - prvi lovački trofej

Kad je ostao bez Staljina, javlja se Amerikancima i oni mu daju '100 milijardi dolara bespovratne pomoći...' Sve to pisac knjige naziva posljedicom Titove 'elastičnosti'. I to ubraja u tajne 'njegova uspjeha'. A i pored toga je, navodno, kod ljudi 'proizvodio osjećaj lojalnosti i ljubavi'. "Tito i pred rat stalno nosi sa sobom fotoaparat i radi selfije - te iste tito lovgodine (1940., op.a) na nekom je štaglju u Sloveniji pisao partijski referat", ali je osjetio da mu se približava zmija pa ju je ubio "a onda ju je slikao - to mu je valjda bio prvi lovački trofej u njegovu životu". Ali tu nije kraj priče: ta je fotografija objavljena i u Titovim 'Sabranim djelima'. Kakva 'elastičnost', hrabrost i umijeće - štapom ubiti zmiju, fotografirati je i staviti u 'Sabrana djela'!?

A zašto je stalno nosio fotoaparat? Autor knjige 'Tito povjerljivo i osobno' misli da je to 'dokaz silovitog narcizma i velike vjere u povijesnost vlastite osobe'.Nabraja mnoge 'dokaze' njegove uspješnosti, koji baš i nemaju veze sa stalnim nošenjem fotoaparata, ali pokazuje bravarov stil: godine 1941. društvu u Masarykovoj u Zagrebu donosi za Novu godinu bocu 'Dom Perignona'; bježao je od policije 'čak i skokovima s prvoga kata, to bi i danas bio odličan štof za naslovnicu'; 'prislušne uređaje postavio je u Beli dvor odmah nakon useljenja'; bojao se 'da će ga Srbi ubiti'; on je 'neprestano glumac, glavna uloga u njegovu komadu, glavna uloga i režiser u našim životima'; on je 'još kao radnik u Kraljevici imao zlatni sat, u Pragu je pred Drugi svjetski rat pokazivao zlatno pero'. Zlato, vrhunski šampanjac, svladana zmija, skakanje kroz prozor...!

Čovjek bez emocija okićen zlatom

Kasnije je 'sve njegovo moralo biti zlatno, najbolje'; još 'kao vrlo mlad kupovao je odijela, manikirao nokte, pazio da je uvijek uredan. Bio je 'kompulzivno elegantan' (kompulzivnost, neodoljiva potreba za stalnim ponavljanjem određenih radnji radi smanjenja tjeskobe, op.a). "To je 'vita activa'. I to se pokazalo strahovito važnim u njegovoj političkoj karijeri. Ne zaboravimo da je bio prvi državnik koji je nazočio izboru za miss." Jovo Kapičić je, navodno, tvrdio da Tito nije imao emocija', ali autor knjige koja se prikazuje, misli da je to pretjerivanje – "on je zapravo bio vjenčan za Partiju i ona je bila jedina ljubav koja je potrajala cijeloga njegova života." Sve to piše u promidžbenom tekstu za novu knjigu o Titu. Što znači tvrdnja da je to što je činio bilo posljedicom 'vjenčanja za Partiju'? Kome je prisegao na trajnu vjernost? Staljinu, Partiji (Savezu komunista), Kominterni?

'Prvi Savez komunista (Bund der Kommunisten) osnovali su u Londonu 1847. K. Marx i F. Engels kao međunarodnu revolucionarnu organizaciju. Manifest komunističke partije (1848), politički program SK, odredio je djelovanje organizacije u smjeru ukidanja građanskoga poretka i uspostavljanja vladavine proletarijata koja će dokinuti klasnu borbu i uspostaviti besklasno društvo. Manifest je bio legitimacijska osnova budućim komunističkim organizacijama u svijetu koje su se u svojem djelovanju pozivale na taj program.' (Hrv.encikl.).

Titov 'vjenčani list'

U 'vjenčanom listu' je moralo pisati kako će ukinuti građanski poredak i uspostaviti vladavinu proletarijata, kako će zaustaviti ('dokinuti') klasnu borbu i uspostaviti besklasno društvo, trajni mir i slogu. Moralo je pisati nešto i o načinu stjecanja znanja o svim tim fenomenima. Postoji, možda, i neko drukčije tumačenje? Trebalo bi vidjeti kako ga komunizamosvjetljuju komunističke diktature i progoni, od Sibira i Kine do Lepoglave i Gologa otoka, od Staljina, Mao Ce-tunga, Pol Pota do Josipa Broza Tita. Tito je 1950. istodobno bio na šest najvažnijih položaja u Jugoslaviji. Bio je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, generalni sekretar Partije, predsjednik vlade, ministar obrane, predsjednik Saveza boraca i predsjednik Narodne fronte (kasnije Socijalistički savez radnoga naroda). Vladavina proletarijata.

Došao je i konac studenoga 1971. Tito je pozvao u Karađorđevo, u utorak 30. studenoga 1971., politički vrh tadašnje SR Hrvatske. Optuženi su za 'nacionalizam'. Savka, Tripalo i Pirker bili su obilježeni vođama 'masovnoga pokreta'. Znalo se kako Beograd prima novo 'buđenje Hrvata', pa su napravljene detaljne pripreme da se tome stane na kraj. Kako je spomenuto, već im je X. sjednica CKSKH (1970.) bila znakom da je 'ustaštvo' opet probuđeno. Onda je nastupilo blizu dvadeset godina 'šutnje', 'hrvatske šutnje' (1972 . - 1990.). Nedavno je i Kolona sjećanja u Vukovaru nazvana 'kolonom mraka'. Ovdašnje novine pišu da "Josip Broz Tito i dalje žari i pali ovim prostorima." To baš i nije istina. Prije bi to mogao biti novi pokušaj 'titoiziranja' velikosrpskoga jugoslavenstva.

Ivan Bekavac

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pet, 14-06-2024, 14:53:46

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.