Ponešto o Baziliju I. Makedoncu
Armenija je bila rodno mjesto mnogih velikih bizantskih careva i vojskovođa. U određenim razdobljima, Armenci u Bizantu činili su najveću etničku manjinu, zauzimajući istaknuto mjesto u vladajućoj klasi carstva. Najpoznatija je bizantska dinastija armenskoga podrijetla bila makedonska (armenska) dinastija (867. – 1056.) koju je predvodio njezin osnivač Bazilije I. Makedonac. Zanimljivo je, u početku budi rečeno, da su prema Hrvatskoj enciklopediji „prilikom opsade Barija bizantskoj [su] floti pomagali – Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani i Dubrovčani, sa svima iz gradova Dalmacije. Bizantsko je Carstvo u to doba ostvarilo znatan utjecaj nad južnoslavenskim narodima: velika akcija pokrštavanja, pokrenuta iz Bizanta za Bazilijeve vladavine, i među Hrvatima je, čini se, imala uspjeha, o čemu svjedoči glagoljica kao pismo i pučki jezik u liturgiji, a utemeljena je također i bizantska tema Dalmacija« (v. ovdje).
Bizantsko Carstvo za vrijeme makedonske dinastije, 1025.
Bazilije I. Makedonac
Prema Bazilijevu unuku, bizantskomu caru i kroničaru Konstantinu VII. Porfirogenetu (905. – 959.), koji je napisao djelo Život Bazilija I., Bazilije I. (arm. Barceg) bio je Armenac iz dinastije Aršakida, koji je rođen je oko 811 blizu Adrijanopola (danas Turska), u seljačkoj obitelji siromašnih armenskih useljenika i uzdigao se od štalara do cara, osnovavši jednu od najutjecajnijih dinastija Bizanta. Njegova obitelj bila je među zarobljenicima koje je bugarski kan Krum (803. – 814.) odveo na svoje posjede. Bazilije je djetinjstvo proveo u bugarskom ropstvu, ali se njegova obitelj poslije uspjela vratiti u Bizant. Oko 855. godine Bazilije je stigao u Carigrad, gdje je stupio u službu izvjesnoga Teofila, rođaka cara Mihaila III. Tijekom putovanja na Peloponez, Bazilije je bio počašćen naklonošću izvjesne bogate i plemenite gospođe Danelis (Danilide), koja mu je osigurala daljnji napredak. Zahvaljujući svojoj ljepoti, tjelesnoj snazi i okretnosti, Bazilija je primijetio car Mihail III. (840./842. – 867.) i napravio je uspješnu karijeru.
Dijete Bazilije u naručju kana Omurtaga (815. – 831.), koji oslobađa bizantske zarobljenike.
Sitnoslika iz Kronike Ivana Skilice, 11. stoljeće (Martrit. gr. 2. Fol. 82)
Kao rezultat Bazilijevih spletki, carev ujak Barda (816. – 866.), koji je u svojim rukama držao sve državne poslove, ubijen je u travnju 866. Ubrzo je Mihael III. posvojio svoga miljenika i proglasio ga svojim sucarem, okrunivši ga u katedrali svete Sofije (26. svibnja 866.). Sljedeće godine Bazilije je ubio Mihaela III. i postao jedini car (23. rujna 867.). Bazilijev životopisac opravdava to podmuklo ubojstvo činjenicom da je Mihael III., koji je zlorabio vino i doveo državu u žalosno stanje, prijetio Baziliju i pokušao ga ubiti (v. ovdje).
Car Mihail III. imenuje Bazilijа Makedonca za suvladara
U vanjskoj politici napori Bazilijа I. bili su usmjereni na jačanje postojećih granica. Sklopljeni su mirovni sporazumi s Bugarima i Rusima. Uspostavljene su bliske veze s Armenijom. Vojne operacije na Istoku (873. – 882.) nisu obilježene većim uspjesima, osim pobjede nad Pavlićima. Na zapadu se borba protiv Arapa vodila uspješnije. Uz pomoć franačkoga cara Luja II. oslobođen je grad Bari (871.). Arapsko zauzimanje Sirakuze (878.) nije se moglo spriječiti, ali je potom izvojevano niz pobjeda na moru i kopnu u južnoj Italiji i Siciliji (879. – 886.). Obnovljen je bizantski nadzor nad istočnom obalom Jadrana.
O upravljanju carstvom, oko 950. Bazilije I. prima izaslanstva Hrvata i Srba
Unutarnja politika tijekom Bazilijevе vladavine obilježena je oživljavanjem zakonodavne aktivnosti. Pokrenuta je potpuna revizija i „pročišćavanje“ zakona. Kao početnu fazu, povjerenstvo na čelu s patrijarhom Fotijem (857. – 867. i 877. – 886.) (njegova je obitelj po majčinoj liniji armenskoga podrijetla) pripremila je, oko 886. godine, zakonodavnu zbirku nazvanu „Isagoge“ (od grčkoga Εἰσαγωγή – uvod) od 40 naslova, koja je prvi put u bizantskom pravu pokušala uspostaviti jasno razgraničenje ovlasti cara i patrijarha. Do konca Bazilijeve vladavine, većina rada na revidiranom korpusu zakona, „Baziliku“, bila je završena.
Bazilije, sin Konstantin i druga žena i carica Eudokija Ingerina
Bazilije I. bio je dvaput oženjen. Nakon što je časno poslao svoju prvu ženu Mariju kući, na inzistiranje Mihaela III. oženio se lijepom Eudokijom Ingerinom, bivšom carevom miljenicom (oko 865.). Njegovi najstariji sinovi proglašeni su sucarevima: Konstantin 869., Lav VI. 870. i Aleksandar 879.; najmlađi, Stjepan, primio je sveti red (Carigradski patrijarh od 886.). Nakon 19 godina samostalne vladavine, Bazilije I. preminuo je 886. godine od želudčanih tegoba uzrokovanih nesrećom u lovu.
Priredio: Artur Bagdasarov