Treba li objektivna recenzija rada?

Recenzija (lat. recensio 'ispitivanje'; 'prosudba') analitički je, kritički i evaluacijski žanr koji se sastoji od raščlambe (analize) i vrjednovanja umjetničkoga djela, znanstvenoga rada, knjige, filma... Svrha i osnovna zadaća recenzije jest pružanje objektivne procjene, raščlambe i značajke znanstvenoga, umjetničkoga ili tehničkoga djela, informiranje čitatelja te formiranje profesionalnoga mnijenja o radu. Recenzija sadržava obrazloženu raščlambu prednosti i nedostataka, određujući važnost djela. Ona uključuje relevantnost teme, preporuke, opći zaključak o kakvoći, informira struku o novom radu, ističe njegovu vrijednost i mane te pomaže čitateljima formirati pozitivno ili negativno mnijenje o radu. Recenzija je kao pojam isprva nastao u starom Rimu, gdje su cenzori provodili reviziju djelovanja (aktivnosti) državnih ili vladinih dužnosnika i javnih ustanova.

Recenziranje, uz objavljivanje članaka, dio je znanstvene aktivnosti od starine. Primjerice, znanstveni časopis Philosophical Transactions of the Royal Society (izlazi od 6. ožujka 1665.) bio je jedan od prvih koji je uveo recenziranje u znanstvenoistraživačke prakse, no neki dokazi datiraju pojavu recenziranja u arapskom svijetu u 9. stoljeće. Danas je recenziranje sastavni i vitalni dio znanstvenoga procesa. Posebna je vrsta recenzije znanstvena recenzija. Za razvoj znanosti važno je da istraživačke metode i otkrića testiraju, potvrđuju i ovjeravaju druge stručnjake. Radi objektivnosti i neovisnosti, rabi se postupak slijepe recenzije, kad autori ne poznaju recenzente, a recenzenti – autora.

Recenzije pišu recenzenti (ocjenjivači) – stručnjaci u određenom području, kritičari ili profesionalni promatrači. Ovisno o području, ti recenzenti mogu biti akademici, doktori (za disertacije/monografije/članke), kritičari (za filmove/knjige) ili iskusni profesionalci koji daju objektivnu procjenu djela. Obično broj recenzenata nitko ne regulira. Recenzent treba biti dostatno kvalificiran za ocjenjivanje rukopisa. Prema općeprihvaćenim smjernicama, recenzent mora odbiti razmatranje rukopisa koji predstavlja sukob interesa zbog suparničkoga, suradničkoga ili drugoga odnosa s autorom/autorima ili ustanovom povezanom s rukopisom, o čemu mora obavijestiti urednika.

Sukob interesa može predstavljati rad na istom mjestu; suautorstvo s autorom u posljednjih 3-5 godina; suradnja na projektima; bliski osobni ili obiteljski odnosi; bivši mentor/student...

Međutim, na veliku žalost zbiva se katkad da recenzenti pišu recenzije na različite publikacije, radeći istodobno zajedno s autorima tih publikacija u istoj ustanovi. Poznato je da recenzent mora biti profesionalac u području struke o kojoj piše recenziju, poželjno je također da dobro poznaje ne samo tematiku i sadržaj recenzirane publikacije nego i odgovarajuću literaturu, da je sposoban primijeniti opća znanstvena načela na predstavljeni problem. Drugim riječima, biti kompetentan i upućen u to što piše u svojoj recenziji. Kadgod u recenziranju odabir recenzenata može savjesno padati na ljude koji nisu u potpunosti upućeni u određenu tematiku i temu rada, nemaju ni jednoga rada u tom području, ali su u javnosti ili znanosti vrlo popularni, imaju visoki akademski stupanj ili titulu, pripadaju određenoj stranci. Akademik npr. može biti, nažalost, recenzent bilo kojega rada. Zbiva se da čak u znanstvenom vrtlogu autori i recenzenti u istom odboru ili vijeću sami sebe nagrađuju, određuju „svojega“ recenzenta.

Objektivna recenzija jest kvalificirana, neovisna procjena projekta, znanstvenoga rada ili djela koja pomaže u određivanju njegove kakvoće, važnosti i usklađenosti s utvrđenim zahtjevima. Ako recenzija nije osnovana na jasnim kriterijima, činjenicama, nego na sukobu interesa, osobnim emocijama, zavisti ili skrivenim namjerama recenzenta, onda ona gubi svoju vrijednost i povjerenje. Najgore je što nema dostatne domaće kritike, a to znači da se svašta može prodati pod imenom recenzija, pretvarajući katkad sve to u neku farsu. I na kraju valja reći da objektivna i nepristrana recenzija pruža iskrenu, obrazloženu procjenu proizvoda, istraživanja ili kreativnoga rada na temelju činjenica, a ne osobnih preferencija recenzenta.

Artur Bagdasarov