János Czetz – mađarski vojskovođa armenskoga podrijetla
János Czetz, sin husarskoga časnika, rođen je 8. lipnja 1822. godine u Mađarskoj, u obitelji armenskoga podrijetla. János je bio zapovjednik Transilvanske vojske tijekom Mađarske revolucije 1848. – 1849., utemeljitelj prve Nacionalne vojne akademije Argentine, topograf.
Diplomirao je na prestižnoj Terezijanskoj akademiji. Od 1842. služio je kao poručnik u austrijskoj pješačkoj pukovniji. Od 1846. služio je u Bečkom kartografskom institutu Glavnoga stožera, a 1848. u vojnom ministarstvu Austrijskoga Carstva. Kao aktivni sudionik Revolucije 1848. – 1849. (Proljeća naroda), borio se u redovima pobunjeničke pješačke pukovnije kao poručnik od kolovoza 1848. Od 1. listopada služio je u osoblju Odbora za nacionalnu obranu.
Po nalogu mađarskoga državnika i revolucionara slovačkoga podrijetla Lajosa Kossutha (1812. – 1894.) imenovan je i služio kao načelnik stožera Józsefa Bäma, vrhovnoga zapovjednika Mađarske revolucije 1848. U svibnju 1849. imenovan je zapovjednikom Transilvanske vojske, s kojom se borio protiv austrougarske i carske ruske vojske. Dok je bio na toj dužnosti, proveo je niz mjera za reorganizaciju i poboljšanje mađarske vojske. Zadobio je ranu u nogu. Nakon poraza, u Mađarskoj je u odsutnosti osuđen na smrt (1849.). Skrivao se s prijateljima do proljeća 1850., a zatim je pobjegao u Njemačku, a iz Njemačke u Englesku. Od 1853. do 1855. živio je u Parizu. Preselio se u Italiju i borio u Garibaldijevoj vojsci. Poslije je živio u Španjolskoj i Portugalu, a 1861. s obitelji se preselio u Argentinu. Radio je kao instruktor u vojsci. Ondje je stvorio prvu modernu seriju karata službenih granica Argentine s Brazilom i Paragvajem. Na početku Paragvajskoga rata promaknut je u čin pukovnika. Godine 1866. projektirao je željezničku prugu između Santa Fea i Esperanze.
Od 1870. bio je jedan od glavnih organizatora i prvi ravnatelj Nacionalnoga vojnoga učilišta, prethodnika Nacionalne vojne akademije Argentine, koja je poslije postala jedna od najnaprednijih vojnih akademija izvan Europe. Zahvaljujući svojim organizacijskim i nastavnim vještinama te zajedničkim naporima s argentinskom vladom u obuci vojnoga osoblja, uspio je stvoriti jednu od najmodernijih vojski u Latinskoj Americi. Od 1875. godine bio je voditelj topografske službe za pokrajinu Entre Rios. Izrađivao je katastarske i topografske karte za cijelu pokrajinu, posebno za neistražena područja. Također je predavao na Nacionalnoj višoj školi Urugvaja.
Pokopan je 1894. godine na groblju Recoleta u Buenos Airesu, ali je 1969. njegov pepeo prenesen u novu kapelu Vojne akademije koju je utemeljio. U njegovu rodnom selu Gidofalva, na zidu seoske vijećnice postavljena je spomen-ploča u njegovu čast. U Argentini, ispred Nacionalne vojne akademije stoji njegov brončani kip u prirodnoj veličini, a u zgradi se nalazi i njegova bista. Objavio je „Traktat o trajnim i privremenim utvrdama“ i napisao knjigu „Vojni zemljopis Argentinske Republike“ (1885.).
Izvori i ilustracije
Priredio: Artur Bagdasarov
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
