Treba li jeziku loptanje?

Osobno mnijenje

Na portalu prevoditelj-teksta.com piše: „Izraze pogrješka ili grješka trebalo bi izbjegavati jer se ne uklapaju u današnji hrvatski jezični sustav, a pojavili su se početkom 90-ih iz političkih razloga. U današnjoj korpusnoj lingvistici za takve izraze nema nikakvog opravdanja (nitko ih ne koristi)” (https://www.prevoditelj-teksta.com/pogreska-ili-greska/). Koliko mi je poznato iz knjige Stjepana Babića Temelji Hrvatskomu pravopisu (Zagreb, 2005., str. 19. – 24.) i onoga što sam pročitao, hrvatski pisci i jezikoslovci od druge polovice 19. stoljeća i dalje pisali su likove tipa: grješnik, pogrješka, krjepak i sl. (I. Broz, I. Dobravec Plevnik, S. Ivšić, V. Jagić, T. Maretić, A. G. Matoš, A. Šenoa i mnogi drugi). Zar je tu riječ o početku 90-ih godina 20. stoljeća i svi koji u svojem pismu rabe riječi iza pokrivenoga r s je čine to isključivo iz političkih razloga? I prije su pojedini hrvatski književnici i jezikoslovci iza pokrivenoga r pisali pogrješka i grješka (rjeđe) kao i pogreška i greška (češće). Navest ću nekoliko primjera:

– „defekt (lat. defectus), nedostatak, pogrješka, mana...“ (Mrežno izdanje Hrvatske enciklopedije, https://www.enciklopedija.hr/clanak/defekt)

– „Sva su ta shvaćanja pogrješna“ (D. Brozović, Prvo lice jedine, Zagreb, 2005., str. 110.)

– „Al’ nemoj se čudit’, ako ove noći mnogi se Tebe jedva i sjete: u bjelini snježnoj opazit ćeš stope grješne i svete“ (Rajmund Kupareo, S Božićem po snijegu, Kalendar Gospine krunice 1941., Zagreb, 1940., str. 47.; Rajmund Kupareo, Nad kolievkom srdca, Zagreb, 1945., str. 14.; Rajmund Kupareo, Blagoslov zvijezda, Buenos Aires, 1961., str. 14.; Rajmund Kupareo, Svjetloznak, Zagreb, 1994., str. 16.).

– „… a dobre ždrjebice i nagradio“ (Hrvoje Hitrec, Što Bog dade i sreća junačka, Zagreb, 2010., str. 21.)

– „greška = grješka, krepak = krjepak, strelica = strjelica, ždrebica = ždrjebica“ (Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 2015., str. 363., 617., 1477., 1778.).

Nažalost, možemo sresti i mješavinu inačica u jednoj rečenici, što nije dopustivo: „Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja obavlja poslove vanjskoga vrjednovanja u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske i poslove provođenja ispita temeljenih na nacionalnim standardima“ (https://www.ncvvo.hr/o-nama/). Ne treba nastavljati.

Treba li politizirati ili ideologizirati hrvatski jezik i na takav način nehotice ili hotimice pokazivati tko je „svoj”, a tko je „tuđi” u društvenom životu uz pomoć jezika? Spaja li to ili razdvaja jezičnu zajednicu? Ne treba izbjegavati normu koju rabi dio jezične zajednice bez obzira na to što je dio te zajednice u manjini. Treba samo poštovati autorov stil i njegovu pravopisnu samosvojnost i osebujnost. Taj zahtjev postoji ili mora postojati u bilo kojem demokratskom, kulturnom i zdravom društvu, inače se vraćamo jezičnomu nasilju prema jeziku i ljudima. Ne treba zaboravljati da normativne pravopisne inačice ili istovrijednice nitko još nije ukinuo. Ako učenik u ogledu na pismenom ispitu iz hrvatskoga jezika na maturi napiše pogrješka namjesto pogreška ili ne će namjesto neće, znači li to da griješi? Ako griješi, pitamo se zašto. Samo zato što rabi drugu normativnu inačicu, koju dopušta isti Institutov pravopis, ili drugi pravopis?

U tiskanom izdanju Školskoga rječnika hrvatskoga jezika iz 2012. godine Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (danas – Institut za hrvatski jezik) i Školske knjige susrećemo riječi pogrješka, strjelica, uvrjeda, vrjednovatelj i sl. (str. 512., 742., 847., 876.). U mrežnom pak izdanju istoga Školskoga rječnika IHJJ-a iz 2019. piše pogreška, strelica, uvreda, vrednovatelj, a u pravopisnom rječniku tiskanoga i mrežnoga izdanja Hrvatskoga pravopisa iz 2013. stoji pogreška <pogrješka>, strelica <strjelica>, uvreda (nema – uvrjeda), vrednovatelj <vrjednovatelj> (str. 360., 426., 457., 466.), tj. ti se oblici mogu pisati i na jedan („preporučeni“) i na drugi („dopušteni“) način. Norma i njezina pravila ne bi trebali stalno skakati kao lopta tamo-amo, potrebna je stabilnost. Ako je Institutov pravopis odabrao 'preporučeno-dopušteni' kompromis, onda mora biti dosljedan u svojem rješenju i izdanjima.  

U Proslovu mrežnoga izdanja Školskoga rječnika hrvatskoga jezika iz 2019. čitamo: „Mrežno izdanje Školskoga rječnika hrvatskoga jezika usklađeno je s Hrvatskim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavljenim 2013. godine. <…> Sinonimi i antonimi koji nisu normativno preporučljivi (koji se u rječniku obrađuju tako da uz njih stoji uputnica v.) donose se u zagradama“ (Školski rječnik, 2019., https://rjecnik.hr/o-rjecniku.php). Ako je mrežno izdanje Školskoga rječnika zaista usklađeno s Hrvatskim pravopisom iz 2013., onda bi trebalo biti: pogreška <pogrješka>, strelica <strjelica>, vrednovatelj <vrjednovatelj> jer u Institutovoj normativnoj pravopisnoj hijerarhiji i jedna i druga inačica pripadaju normi hrvatskoga standardnoga (književnoga) jezika, s razlikom što je jedna preporučena (pogreška, strelica, uvreda, vrednovatelj), a druga dopuštena (pogrješka, strjelica, uvrjeda, vrjednovatelj). Između objavljivanja Školskoga rječnika IHJJ iz 2012. i Hrvatskoga pravopisa istoga izdavača iz 2013. protekla je godina dana (v. Jezik, god. 68., br. 1., 2021., str. 38.). Zanimljivo je da u pravopisnom rječniku IHJJ ima samo: bregovit, bregovitost, drenčić, drenić, krepak, krepkost, uvreda i sl., a nema dopuštenih inačica u zagradama (< >): brjegovit, brjegovitost, drjenčić, drjenić, krjepak, krjepkost, uvrjeda i sl. (str. 178., 205., 212., 457.), koji postoje u 2 izd. Babić-Moguševa  pravopisa  iz 2011. Međutim, u istom pravopisnom rječniku stoji: pogreška <pogrješka>, strelica <strjelica>, vrednovanje <vrjednovanje> i sl. (str. 361., 426., 466.). U mrežnom izdanju Hrvatske školske gramatike IHJ čitamo: „Iza pokrivenoga r (glasa r kojemu prethodi suglasnik) treba izgovarati i pisati e, a ne je u tvorenicama od riječi brijeg (bregovit, brežuljak), krijepiti (krepak, krepost), strijela (strelica, streljivo), vrijediti (vredniji, vrednovanje) itd. Treba izgovarati i pisati pogrešan, pogreška, pogrešno (a ne pogrješan, pogrješka, pogrješno).” (http://gramatika.hr/pravilo/zamjena-i-je-e-i/15/#pravilo). A što ćemo tada s dopuštenim inačicama u pravopisnom rječniku Institutova pravopisa: krjepost, pogrješan, pogrješka, pogrješno, strjelica, vrjedniji, vrjednovanje? (Hrvatski pravopis, str. 272., 360, 426., 466.).  Valjda bi morala postojati neka jasnost i dosljednost u porabi preporučenih i dopuštenih inačica. Na osnovi čega jednu normu brišemo, a drugu ozakonjujemo (kodificiramo) ili pokušavamo ozakoniti ako smo već sami odabrali rješenje po načelu normativne hijerarhije Institutova pravopisa? Preporučena norma ne poništava dopuštenu u standardnom (književnom) jeziku. 

U zapisniku Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 20. travnja 2006. o problemu pokrivenoga r piše; „Kao temeljno rješenje nudi se pravilo da se iza svakoga pokrivenog r, ako se javlja alternacija s ijekavskim izgovorom, može uzimati je, i da se to nikomu ne smije ispravljati. Da se, nadalje, i u tom položaju može uzimati e, pa se ni to nikomu ne smije ispravljati“ (Jezik, god. 60., br. 2.-4., 2013., str. 88.).

Uzgred budi rečeno da se na pojedinim portalima katkad brkaju značenja riječi grješka/greška i pogrješka/pogreška. Primjerice, na portalu za studente i srednjoškolce u Hrvatskoj srednja.hr možemo vidjeti: „Upitali smo ga postoji li u Hrvatskoj neka riječ koja je bila tiskarska greška...“ i u istom tekstu: „Nije mi poznato da smo ikad prihvatili kakvu tiskarsku pogrešku...“; „Greška koja se često ponavlja kada je u pitanju pisanje početnog slova...“ (https://www.srednja.hr/novosti/malo-se-bolje-zagledajte-u-novcanicu-od-200-kuna-mozete-li-uociti-gresku-na-njoj/;https://www.srednja.hr/svastara/rjesavamo-jezicnu-nedoumicu-ako-ste-upisali-fer-jeste-li-ferovac-ili-ferovac/). Riječi se grješka i pogrješka značenjski razlikuju. Primjerice, grješka može biti tvornička, robna ili u koracima, a pogrješka – jezična, govorna, gramatička, pravopisna, pa i tiskarska. Osim toga, pogrješka je glagolska imenica od glagola pogriješiti, a grješka od glagola griješiti. Glagol pogriješiti ima svršeni vid, a griješiti nesvršeni. Uopće, školski portal ovisno o njegovu autoru rabi različita pravopisna rješenja: „Posljednjih šest zadataka na A razini mature iz Matematike, koji su zadaci...”; „Izašla rješenja mature...”; „...zajedničku valutu s većim dijelom Europske Unije” (https://www.srednja.hr/novosti/malo-se-bolje-zagledajte-u-novcanicu-od-200-kuna-mozete-li-uociti-gresku-na-njoj/; https://www.srednja.hr/matura/izasla-rjesenja-mature-iz-filozofije-i-njemackog-jezika-pogledajte-kako-ste-prosli/; https://www.srednja.hr/svastara/novcane-kazne-za-gramaticke-greske-nas-istaknuti-jezikoslovac-otkrio-sto-misli-o-tome/). Međutim, u pravopisnom rječniku Institutova pravopisa koji je MZOS odobrio za porabu u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske stoji primjerice: „Europska unija, izaći > izići, zadatak mn. N zadatci <zadaci>) (str. 249., 216., 468.). S jedne strane u članku Idem na prijamni ili prijemni ispit? prednost se daje svezi riječi prijamni ispit, oslanjajući se na jezični savjet Instituta za hrvatski jezik: „Dakle, prijamni ispit ima prednost“ (https://www.srednja.hr/svastara/idem-na-prijamni-ili-prijemni-ispit-evo-sto-je-ispravnije-reci/), a s druge pak strane rabe u tekstovima i svezu – prijemni ispit:„Osmaši u Zagrebu <...> ovih dana polažu prijemne ispite (https://www.srednja.hr/novosti/sutra-je-vecina-prijemnih-za-srednje-skole-u-zagrebu-rijesite-zadatke-s-proslogodisnjeg/). Prema Jezičnomu savjetniku IHJ „riječ prijem ne pripada hrvatskomu standardnom jeziku” (http://jezicni-savjetnik.hr/).

Na kraju valja reći da su današnji pokušaji da se ozakoni (kodificira) jedna od inačica pojedinih normativnih pravila neostvarivi za opću porabu jer nije još postignuto suglasje o njihovu konačnom normativnom statusu. Dio jezične zajednice i dalje piše na svoj način, prema jednoj od ustaljenih norma standardnoga (književnoga) hrvatskoga jezika. Iza pokrivenoga r u alternaciji s ijekavskim izgovorom može se pisati i izgovarati gdje je potrebno i je i e, jer norma standardnoga (književnoga) hrvatskoga jezika dopušta i jednu i drugu mogućnost uz dosljednu porabu jedne odabrane inačice u tekstu. Dok postoje normativne dvostrukosti ili dvojnosti, neka porabnik (korisnik) samostalno za sebe odabire normativnu inačicu i dosljedno ju rabi u svojem tekstu. Pravo odabira jedne ili druge inačice pripada samo porabniku. Lektor nema prava ispravljati autora ako norma dopušta njegovu porabu. Međusobno poštovanje jednih prema drugima pridonosi stabilnosti i uravnoteženosti u razvitku hrvatske etnolingvokulturne zajednice.

Artur Bagdasarov

Školske novine, br. 25-26, 9. rujna 2025., str. 30. – 31.