Postoji li kakva logika?

Već nekoliko godina ne mogu otvoriti mrežne stranice pojedinih službenih i neslužbenih hrvatskih javnih digitalnih glasila. Kad se to tiče nekih inozemnih političkih digitalnih izdanja, to je na neki način jasno, vjerojatno ih blokiraju zbog sankcija. To je donekle moguće pojmiti jer se tiče politike, njezine promidžbe. Nije jasno drugo: zašto zatvaramo domaće (ne)službene portale u području hrvatske kulture i znanosti i ne samo u tim područjima? Zar hrvatska kultura i znanost, pa i njezino promicanje u pojedinim zemljama, nekomu smetaju i kako to smetaju? Predstavljaju li hrvatska kultura i znanost na portalima neku tajnu ili možda neku metu sa strane druge zemlje pa ih treba zatvoriti? Postoji li logika kad, primjerice, jedan portal čitatelji imaju mogućnost pročitati, a drugi je za njih zatvoren? Postoji li neka službena okružnica koja zabranjuje administraciji i uredništvu nekih portala prilazak njezinim obavijestima i tekstovima ili to svaki portal čini na neki svoj način, prema vlastitomu nahođenju?

Primjerice, zašto Matica hrvatska za čitatelje pojedine zemlje zatvara svoj portal? U njezinim pravilima (čl. 7.) glasi da je svrha „Matice hrvatske promicanje narodnog i kulturnog identiteta u područjima umjetničkoga, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnoga života, te skrb za društveni razvitak”. Komu smeta ako o hrvatskoj narodnoj, kulturnoj, povijesnoj i znanstvenoj baštini stranci znaju više? Zašto ljudi koji nemaju odnos prema politici ne mogu pročitati što piše dvotjednik Vijenac, književni list za umjetnost, kulturu i znanost; Hrvatsku reviju, časopis za književnost, umjetnost i kulturu življenja ili književni i znanstveni časopis Kolo? S druge pak strane na portalu misao.hr MH-a mogu se pročitati ne samo na hrvatskom nego isti tekstovi i na drugim jezicima. Uzgred budi rečeno da su i danas u mnogim ruskim gradovima na ruskim pozornicama izvođene predstave poznatoga i vrlo popularnoga hrvatskoga književnika Mire Gavrana.

S jedne strane zatvaramo oči strancima za promicanje vlastite kulture, a s druge možemo ovo pročitati:

„Odluka o donošenju kurikula općeobrazovnih predmeta za srednje strukovne škole na razinama 4.1. i 4.2.

Prijedlog popisa književnih tekstova za cjelovito čitanje i za čitanje na ulomcima na razini 4.1

Svjetska književnost:

Čehov, Anton Pavlovič, Tri sestre

Dostojevski, Fjodor Mihajlovič, Zločin i kazna

Gogolj, Nikolaj Vasiljevič, Kabanica

Jesenjin, Sergej Aleksandrovič, izbor iz poezije

Ljermontov, Mihail Jurjevič, Junak našeg doba

Tolstoj, Lav Nikolajevič, Ana Karenjina

Turgenjev, Ivan Sergejevič, Očevi i djeca“

(https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_01_10_85.htmll).

Zašto službeni portal predsjednika RH-a možeš otvoriti i pročitati, a prilaz portalu predsjednika Vlade RH-a ili nekomu ministarstvu ne možeš, Večernji list da, a Jutarnji list ne? Službene mrežne stranice HAZU, znanstvenih i kulturnih ustanova, sveučilišta i sl. možeš otvoriti, a publikacije njihovih znanstvenika na središnjem portalu Hrčak, koji objavljuju znanstvene i stručne časopise, ne možeš ili čas otvaraju, čas zatvaraju i obratno. Možda postoje određena ograničenja prava pristupa pojedinim portalima, jer je u pitanju tih glasila zaštita osobnih podataka, nacionalne sigurnosti ili nekih drugih zaštićenih interesa. Oprostite tisuću puta, ali politika je politika, a kultura je kultura, znanost je znanost itd. Treba li zbrajati kruške i jabuke? Neka politika radi svoj posao, no zatvaranje vlastitih domena za obične porabnike nema logike i smisla. To više što su se ljudi već naučili otvoriti potrebne poveznice portala na drugi način. Zašto ih prisiljavati da idu u potragu ne izravno nego drugim, zaobilaznim putom? I na koncu krajeva, u skladu saZakonom o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15, 69/22), sve domaće i strane fizičke i pravne osobe vjerojatno imaju pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, na jednak način i pod jednakim uvjetima.

Kultura i znanost ujedinjuju različite narode, budući da je znanost sustav objektivnoga znanja, a kultura skup duhovnih i inih vrijednosti te oblika ljudske aktivnosti koji se prenose s naraštaja na naraštaj, stvarajući kako zajednički, tako vlastiti nacionalni svjetonazor. Kulturne razmjene i znanstvena dostignuća potiču međusobno razumijevanje, prevladavaju granice i grade mostove između različitih uljudaba. Kulturne, duhovne, povijesne i znanstvene vrijednosti omogućuje ljudima da se bolje razumiju, otkriju nove oblike izražavanja...

Artur Bagdasarov