Katolička crkva svetih Šimuna i Helene u Minsku

Katolička crkva svetih Šimuna i Helene (bjel. Касцёл святога Сымона і святой Алены – Kascjol svjatoga Symona i svjatoj Aleny) jedna je od najpoznatijih katoličkih crkava u glavnom gradu Bjelorusije, Minsku. Arhitekti su V. Markoni i G. Pojazderski. Crkva administrativno pripada jugoistočnomu dekanatu Minsko-mogiljovske nadbiskupije i nalazi se na Trgu neovisnosti. U narodu je nazvana Crvena crkva zbog izgradnje od crvene opeke. Izgrađena je u stilu neoromanike ili neogotike s obilježjima secesije. Utemeljitelj je hrama minski plemić, njezin darovatelj Edvard Antoni Leanard Vajnilovič (polj. Edward Antoni Leonard Wojniłłowicz). Crkva je posvećena u spomen na pokojnu Vajnilovičevu djecu, Šimuna (Simona) i Helenu (Elenu), koji su prerano preminuli.

Trg neovisnosti i katolička crkva svetih Šimuna i Helene u Minsku

Uzgred budi rečeno da prema podatcima Katoličke crkve u Republici Bjelorusiji živi 1.402.605 katoličkih vjernika (15 % stanovništva zemlje), koji su ujedinjeni u 500 rimokatoličkih župa i jednu latinskoga obreda te 4 biskupije. Postoji 6 teoloških obrazovnih ustanova, 11 misija i 9 samostana djeluje katolička izdavačka kuća „Pro Christo“. Zanimljivo je da su u Bjelorusiji služila i radila dvojica hrvatskih nadbiskupa, mons. Martin Vidović i mons. Ante Jozić, koji je od 2024. godine apostolski nuncij u Armeniji i Gruziji.

Darovatelj i osnivač crkve

Edvard Vajnilovič (13. listopada 1847., Velika Sljapjanka, blizu Minska, Rusko Carstvo – 16. lipnja 1928., Bydgoszcz, Republika Poljska) bio je bjeloruski i poljski politički i javni djelatnik s kraja 19. – početka 20. stoljeća. S odličnim uspjehom završio je Slutsku gimnaziju (1861.). Godine 1865. upisao se u sanktpeterburški carski tehnološki institut, koji je završio 1869. Godine 1872. postao je student Poljoprivredne akademije u Pruszkowu (Poljska). Obavio je praksu u tvornicama u Njemačkoj i Belgiji, a poslije je radio kao inženjer-tehnolog u tvornici Putilov u Sankt-Peterburgu.

Edvard i njegova mati Gana (Hanna, Ana)

Nakon očeve smrti preselio se u Saviči, gdje se bavio organiziranjem poljoprivrednoga rada na temelju najnovijih dostignuća u tom području. Godine 1883. imenovan je počasnim sudcem mira Slutskoga okruga, a 1888. izabran je za potpredsjednika Minskoga društva za poljoprivredu. Tri puta je izabran u rusku Državnu dumu (ruski parlament). Godine 1906. bio je član Državnoga vijeća Rusije iz Minske gubernije.

Godine 1882. oženio se Oljom Uzlovskom. Par je imao dvoje djece: Elenu (1884. – 1903.) i Simona (1885. – 1897.). Njihova prerana smrt bila je velika tragedija za obitelj Vajnilovič. U spomen na svoju djecu Edvard je odlučio vlastitim novcem sagraditi crkvu u tadanjem pregrađu Minska, katoličku crkvu svetih Šimuna i Helene.

Edvard Vajnilovič

Godine 1917. radio je u zemskim organizacijama zajedno s dionicima bjeloruskoga pokreta A. Smolicem i R. Skirmuntom, podržavao je stvaranje Bjeloruske Narodne Republike. U svibnju 1919. godine u Varšavi je osnovao „Poljsko-bjelorusko društvo za kulturnu i političku suradnju u Bjelorusiji“. U to je vrijeme bio pristaša neovisne Bjelorusije u uniji s Poljskom i protivio se podjeli Bjelorusije od strane Poljaka i boljševika.

Nakon Listopadskoga prevrata (Oktobarske revolucije) preselio se u poljski grad Bydgoszcz. Ondje je sagradio veliku kuću za siročad, napuštenu i beskućničku djecu te ju održavao do kraja života. Preminuo je u Bydgoszczu 16. lipnja 1928. i pokopan je na lokalnom groblju. Godine 2006., uz dopuštenje crkvenih vlasti i ministarstava vanjskih poslova Bjelorusije i Poljske, posmrtni ostatci Edvarda Vajniloviča prevezeni su iz Bydgoszcza u Minsk. Dana 11. lipnja 2006. održan je njihov svečani pokop u crkvi svetih Šimuna i Helene na Trgu neovisnosti u Minsku.

Povijest crkve

Izgradnja crkve započeta je 1905., a završena 1910. godine. Godine 1923. gotovo sve su crkvene vrijednosti oduzete, a crkva je konačno zatvorena 1932. Isprva je u njoj bilo smješteno Državno poljsko kazalište BSSR-a, a zatim je pretvorena u filmski studio. Tijekom sovjetskoga doba zgrada je obnovljena: na lijevom pročelju pojavile su se dogradnje; tri apside su spojene u jednu. Sve su slike u unutarnjosti prebojane, ali unatoč tomu, hram je proglašen arhitektonskim spomenikom od nacionalne važnosti. Sedamdesetih godina 20. stoljeća izrađeni su novi vitraji koji utjelovljuju alegorije pet umjetnosti, čiji je autor bjeloruski monumentalni umjetnik Gavriil Vaščenko, kao i bakreni viseći svijećnjaci.

Godine 1990. zgrada je vraćena Katoličkoj crkvi. Tijekom tadanjih restauratorskih radova koji su odmah započeli, očišćene su slike na svodovima i u prezbiteriju. Godine 1996. u blizini crkve postavljen je kip arkanđela Mihaela (kipar – I. Golubev), koji probada zmiju. Arkanđel Mihael smatra se zaštitnikom Bjelorusije. Kip je postavljen u svezi s početkom rada rimokatoličke sinode u Minsku. Godine 2000. postavljen je spomenik „Zvono Nagasakija“, preslika je japanskoga zvona „Anđeo“. Nagasaki je bio jedan od dvaju japanskih gradova, uz Hirošimu, koji su uništeni američkim atomskim bombardiranjem na kraju Drugoga svjetskoga rata. Svake nedjelje u 12 sati zvona triju gradova zvone istodobno, kao podsjetnik na žrtve atoma i na život kao veliki Božji dar...

Arhitektura

Crkva svetih Šimuna i Helene peterobrodna je bazilika s trima tornjevima, asimetrične volumetrijsko-prostorne kompozicije s moćnim transeptom, čiji su krajevi oblikovani na isti način kao i glavno pročelje – s velikom rozetom ispod trokutastoga zabata.

U početku je crkva imala tri apside na kraju svakoga broda, ali nakon obnove u sovjetskom razdoblju spojene su u jednu središnju polucilindričnu apsidu. Jezgru arhitektonske kompozicije čini 50-metarski pravokutni četverokatni toranj u jugoistočnom dijelu.

Visina je bogoslužne dvorane 14,83 m, zvonika 50 m, dvaju malih tornjeva 36 m, a širina glavnoga pročelja 45 m.

Skulpture je izradio kipar Sigmund Otto, koji je također stvorio propovjedaonicu, ograde i brončane detalje. Slike na svodovima i zidovima te vitraje izradio je umjetnik Franciszek Bruzdowicz.

Dana 26. rujna 2022. godine u crkvi je izbio požar. Trenutačno je u tijeku obnova.

Priredio: Artur Bagdasarov

Foto: Kostel svyatyh Simeona i Eleny, Church of Saints Simon and Helena, Wikipedia