Sveti Davino Armenski
Luccu u talijanskoj Toskani nazivaju gradom sto crkava. Jedna je od najljepših crkava toga grada San Michele in Foro na trgu San Michele (Sveti Mihovil). Podignuta je u 8. st., a in Foro znači da se ondje prije nalazio starorimski forum. Crkvu kruni mramorni kip arkanđela Mihovila u okružju dvaju anđela. Pročelje joj je iz 13. st., bogato urešeno mnoštvom skulptura, reljefa i stubova.
Foto: uchitelj.livejournal.com
Glavni oltar rese drveno raspelo iz 12. st. i mramorni lijes iz 18. st., rad Giovannija Vambrea mlađega. U toj grobnici počiva tijelo svetoga Davina.
Foto: Wikipedija
Sveti Davino
Poznato je da sv. Davino bio podrijetlom Armenac. On je napustio domovinu radi hodočašća Svetomu grobu u Jeruzalemu, grobljima apostola Petra i Pavla te moćima sv. Jakova Starijega (arm. Surb Glkhadir), koje se čuvaju u španjolskom gradu Santiagu de Composteli. Uzgred budi rečeno da još u doba vladavine kralja Abgara njegova pobožna žena, kraljica Eline (Helena), gradi u Svetoj Zemlji mnoge kapelice na mjestu sadanjih armenskih samostana i crkava. Već u 7. st., prema popisu vardapeta Anastasa, Armenci su imali u Svetoj Zemlji sedamdeset samostana i crkava, a 638. god. utemeljuju Armenski patrijarhat. Sadanji Armenski patrijarhat nalazi se u povijesnom području Jeruzalema, u Armenskoj četvrti koja je u južnom dijelu zidina na biblijskoj gori Sion i zauzima jednu šestinu čitavoga teritorija Staroga grada. U doba prisutnosti križara u Jeruzalemu (12. st.) Armenska četvrt zvala se Ruga Armenorum. Patrijarhatu pripada katedrala dvojice svetih Jakova, crkva sv. Spasitelja (Kaifin dom) i crkveno groblje, crkva svetih Arkanđela (Anin dom); crkva sv. Torosa; tajništvo patrijarhata; rezidencija patrijarha i teološko sjemenište; knjižnica Galusta Gjuljbenkjana i muzej Mardikjana (v. OVDJE).
Davino je bio plemenit čovjek i prije putovanja u Svetu Zemlju razdao je svoju imovinu siromasima. Nakon hodočašća u Svetu Zemlju, Davino stiže u Rim, a zatim u Luccu. Stigavši u Luccu 1050. godine nastanio se u maloj bolnici blizu crkve San Michele in Foro, gdje je dvorio nemoćne bolesnike i siromahe. Poslije se teško razbolio i preminuo 3. lipnja 1050. godine. Pokopan je na crkvenom groblju San Michele in Foro. Već tijekom njegova hodočasničkoga života posvjedočena su čudesa i iscjeljenja. Slava o njemu širila se ne samo u Toskani nego i onuda gdje je hodočastio. Uskoro nakon Davinove smrti na njegovu grobu počela je rasti vinova loza – grožđe je na njoj bilo ne samo slatko nego je imalo i čudotvorna svojstva. Sve su se češće nad grobom događala iscjeljenja gluhonijemih, slijepih i umobolnih. Uskoro su ga proglasili svetcem, najvjerojatnije u razdoblju pape Aleksandra III. (pontifikat 1159. – 1181.).
Foto: med-in-art.livejournal.com
Nakon mnoštva iscjeljenja svetčevi su ostatci smješteni unutar crkve, u oltaru San Luka, prvo u terakotni lijes s relikvijama svetaca, zatim 1567. godine u drugi počasni dragocjeni lijes i najzad 3. rujna 1592. godine u glavni oltar.
Foto: Wikipedija
Svake godine 3. lipnja, na dan smrti sv. Davina, vjernici dolaze u crkvu kako bi iskazali poštovanje svetcu koji, prema narodnim tradicijama, liječi glavobolju. Na dan blagdana sv. Davina, prema vjerskomu obredu, svetčevi poštovatelji cjelivaju, a zatim odijevaju njegovu kapu, „kapu San Davino“.
Foto: nzzas.nzz.ch
Mumificirano tijelo sv. Davina nekoliko je puta proučavano tijekom stoljeća. Posljednje istraživanje provedeno je 2018. godine pod vodstvom poznatoga paleopatologa Sveučilišta u Pisi profesora Gina Fornaciarija. U rezultatu istraživanja otkriveno je da je to bio mladi čovjek srednjega stasa (1,72 metra) koji je na dan smrti imao 25–30 godina. Tijekom istraživanja pronađene su i dvije ozljede lubanje od udara oružjem (moguće – maljem po glavi). U lijesu je pronađeno osam djelića skupocjenih tkanina svile, lana i brokata.
U Italiji je objavljena knjiga San Davino pellegrina armeno (Armenski hodočasnik sv. Davino).
Pripremio: Artur Bagdasarov