Armenoapostolska crkva sv. Katarine u Sankt-Peterburgu

Prvi Armenci pojavili su se u Sankt-Peterburgu odmah nakon osnivanja grada. Godine 1710. stvorili su vlastitu općinu koju je predvodio Gukas (Luka) Širvanjan. Gukas Širvanjan dobio je u siječnju 1740. god. od ruske carice Ane Ivanovne (1683. – 1740.) dopuštenje na gradnju male armenske crkve. Nakon smrti ruske carice gradnja je zaustavljena. Nova je faza gradnje crkve počela u razdoblju ruske carice Katarine II. Velike (1729. – 1796.) uz pomoć grofa armenskoga podrijetla Ivana (Hovanesa) Lazareva (1735. – 1801.). Ivan Lazarev začetnik je ne samo armenoapostolske crkve sv. Katarine nego i ulice Nevski u Sankt-Peterburgu (v. Armenski rod Lazarevih u Rusiji).

Ivan Lazarev, 1790., slikar Johann Baptist von Lampi der Ältere

Radove je vodio autor projekta, poznati arhitekt Jurij Feljten (1735. – 1801.). Crkva je bila blagoslovljena 1772. godine. Gradnja je stajala 33 tisuće rubalja, a Ivan Lazarev sam je osigurao 30 tisuća. Tu je sagradio i svoj dom i nekoliko zgrada koje je poslije prodao armenskoj općini. Dana 18. veljača 1780. armenski nadbiskup Josip Argutinski i osam svećenika u nazočnosti kneza, državnika i miljenika carice Katarine II. Grigorija Potemkin-Tavričeskoga posvetili su crkvu mučenici sv. Katarini Aleksandrijskoj (282. – 307.).

Armenska apostolska crkva sv. Katarine u Sankt-Peterburgu

Crkva je postala središte armenske kulture u Sankt-Peterburgu, uz nju je otvorena tiskara i nacionalna armenska škola koja radi i danas u gradu. Ispred crkve sagrađena su vrata i poslije željezna rešetka. Godine 1865. ugrađena su crkvena zvona u zvonik. Slikar Ivan Ajvazovski (v. Svjetski ruski marinist Ivan Ajvazovski) darovao je 1887. crkvi svoju sliku „Krist na Galilejskom jezeru”, biblijsko mjesto koje je povezano s Kristovim čudima i opisano u Novom zavjetu. Zgrada je crkve tijekom vremena djelomice nekoliko puta obnovljena.

Foto:https://russo-travel.ru/landmark/sankt-peterburg/armyanskaya-tserkov-svyatoy-ekateriny/

Godine 1915. iz riznice Velike crkve Zimskoga dvorca premještene su moći apostola Tadeja i sv. Grgura Prosvjetitelja. U svibnju 1930. crkvu su zatvorili. Tijekom Drugoga svjetskoga rata ondje se nalazio stožer Protuzračne obrane, a nakon rata – radionica uresa kazališta glazbene komedije. Godine 1992. crkva je vraćena armenskoj općini. Ponovno je blagoslivljana 12. srpnja 2000. u nazočnosti armenskoga katolikosa Garegina II. i ruskoga patrijarha Aleksija II. (1929. – 2008.).

Foto: http://armenian-church.org/fotogalereya

Arhitektura

Temelj je arhitekturnoga rješenja zgrade crkve položio Jurij Feljten koji je prije projektirao sličnu prema vanjštini luteransku crkvu sv. Katarine II. na Vasiljevskom otoku u Sankt-Peterburgu. Crkva je krunjena kupolom na razmjernom bubnju. Na ulaznim vratima crkve anđeli drže križ.

Bareljef frontona armenske crkve urešen je višefigurnom likorisom (kompozicijom) „Katolikos Grgur Prosvjetitelj krsti kralja Trdata III.” (287. – 330.). Prema armenskoj povijesti godine 301. kršćanstvo je prihvatio kralj Trdat i iste ga godine proglasio državnom vjerom, dakle davno prije nego što je to na Zapadu učinio Konstantin Veliki.

Osnovno je počelo unutarnjega dekora crkve – 20 stupova koji su pokriveni umjetnim žutim mramorom i smješteni u kutovima u parovima glavnoga podkupolnoga prostora i ispred oltarne apside. Zidovi su crkve bijelomramorne boje, a pod je od prirodnoga mramora. Sav je perimetar prostora oblikovan urešenim krovnim vijencem. Majstor je u zidovima iskoristio različite oblike otvora: pravokutni i s lukovima u prvom redu i male okrugle prozore u drugom. Zgrada je crkve sagrađena u ruskom klasicizmu.

Foto: https://russo-travel.ru/landmark/sankt-peterburg/armyanskaya-tserkov-svyatoy-ekateriny/

Pripremio: Artur Bagdasarov