Armenski nadbiskup Gabrijel Ajvazovski

Gabrijel Ajvazovski (1812. – 1880.) armenski je svećenik, povjesničar, jezikoslovac i poliglot. Stariji je brat svjetski poznatoga slikara marinista Ivana Ajvazovskoga. Rođen je u Feodosiji u obitelji armenskoga trgovca Konstantina (arm. Gevorka) i Hripsime Gajvazjan. Njegovi su predci došli iz povijesne zapadne Armenije u 18. stoljeću u Galiciju, iz nje su se selili u dunavske kneževine (Moldavija, Vlahija). Iz dunavskih kneževina obitelj se preseljava u Feodosiju, tadanje Rusko Carstvo. Njegov otac Gevork nakon preseljenja počeo je pisati svoje prezime na poljski način – Gajwazowski. Obitelj je osiromašila nakon epidemije kuge 1812. godine (v. Svjetski ruski marinist – Ivan Ajvazovski).

Gabrijel je kršten u mjesnoj crkvi sv. Grgura. Naobrazbu je stekao u crkvenoj školi pri crkvi sv. Sarkisa. Kad mu je bilo trinaest godina, otac ga šalje u grad Karasubazar (sadanji grad ukr. Bilogirs’k, rus. Belogorsk na Krimu) za školovanje u o. Minasa Medicija. Godine 1826. otac Minas šalje ga u armenokatolički samostan mhitarističke kongregacije na Otoku sv. Lazara u Mletcima (Veneciji) radi stjecanja znanja.

Samostan mhitarističke kongregacije na Otoku sv. Lazara u Mletcima (Veneciji)

Godine 1830. zaređen je za svećenika, a 1834. dodijeljen mu je čin vardapeta (stupanj visokoga samostanskoga predstojnika, duhovni vjeroučitelj, nastavnik). Postao je magistar bogoslovlja i profesor orijentalistike. Od 1837. do 1847. tajnik je mhitarističke kongregacije. Godine 1843. utemeljio je prvi časopis kongregacije “Bazmavep”. Godine 1847. preselio se u Pariz gdje je imenovan za rektora liceja. Počeo je izdavati časopisa “Golub Masisa” (fr. La colombe du Massus; Masis na armenskom – planina Ararat). Poslije pod utjecajem brata slikara Ivana Ajvazovskoga prelazi u Armensku apostolsku crkvu. Godine 1858. na poziv ruske vlade vraća se u Feodosiju gdje je imenovan voditeljem Nahodževano-Bessarabske eparhije.

Ivan Ajvazovski, Portret Gabrijela Ajvazovskoga, 1883.

Po povratku u Feodosiju zajedno s bratom Ivanom putuje u Moskvu i Sankt-Peterburg. Uz pomoć bogatoga armenskoga tvorničara Arutjuna Halibjana gradi u Feodosiji armensko učilište, zatim ljekarnu i bolnicu. Pri učilištu otvara tiskaru gdje izdaje na armenskom, ruskom i francuskom jeziku časopis “Golub Masisa”. U duhovnom središtu Ečmiadzinu posvećen je 1886. god. za biskupa, a nakon nekoliko godina i za nadbiskupa. Imenovan je rektorom Ečmiadzinske duhovne akademije. Od 1879. god. živio je i radio u Tbilisiju (Gruzija). Preminuo je 20. travnja 1880. god. u Tbilisiju, njegov grob se nalazi u gradskoj crkvi sv. Gevorga. Autor je dvadesetak knjiga, među kojima se ističu: ”Pregled ruske povijesti (na armenskom jeziku, Venecija, 1836.); Povijest osmanlijske države (na armenskom jeziku, sv. 1. - 2., Venecija, 1841.); Veliki leksikon armenskoga jezika (u suautorstvu s redovnikom Somaljanom i Ageljanom, sv. 1. - 2., Venecija, 1836. - 1837.); Osvrti o podrijetlu novoruskih Armenaca // ZOOID, sv. 6., Odessa, 1867., str. 550. - 555.); Gramatika ruskoga jezika; Prijevod na armenski jezik basni Krylova; Pregled o duhu i smjeru mhitarističke kongregacije, Pariz, 1857.

Priredio: Artur Bagdasarov