I na kraju krajeva još jednom – odgovor

U drugoj je Jugoslaviji postojao zajednički srpskohrvatski/hrvatskosrpski pravopis iz 1960. godine, u biti svojoj upravo srpski s pojedinim ustupcima hrvatskomu jeziku radi tzv. ravnopravnosti te „bratstva i jedinstva“. Strana su imena različitih jezika iz SSSR-a u tom razdoblju stigla u srpski i hrvatski preko ruskoga jezika uz pomoć „zajedničkoga“ jezika. Primjerice, tadanji hrvatski politički dnevni list Vjesnik (1940. – 2012.), koji je imao u socijalističkoj Jugoslaviji poglavito veliko značenje, preuzimao je strana imena bivšega Sovjetskoga Saveza iz TANJUG-a preko TASS-a (Telegrafna agencija Sovjetskoga Saveza). U tadanjem Vjesniku vijesti iz TASS-a u TANJUG (često i preko srpskoga lista Politika) prevodili su ili „prilagođivali“ hrvatskomu jeziku, osim imena gradova i naselja. Nitko tada nije preuzimao sovjetska strana imena prema izvorniku tadanjih jezika. Vrijedi podsjetiti, između ostaloga, da je TASS stvoren već 1925. godine. Jugoslavenska je novinska agencija TANJUG uz posredovanje sovjetske državne agencije TASS prenosila u hrvatski jezik uz pomoć srpskoga mnoga slavenska pa i druga strana imena iz SSSR-a.

Socijalističko (komunističko) razdoblje bilo je predugo i imalo jak utjecaj na tadanje srpske i hrvatske tiskovine. Dobar je primjer za to ukrajinsko ime Čornobylj koje je preko ruskoga Černobylj (tijekom tadanje nuklearne havarije) ušlo u srpski, potom i u hrvatski kao Černobil (v. npr. Milan Nosić, Černobil ili Čornobylj).

Prof. Ivo Škarić pisao je u knjizi Hrvatski govorili! (Zagreb, 2006.) da je tada „beogradski idiom bio i podsvjesno ostao prestižan za najveći broj Hrvata niske i osrednje jezične kulture“ i da „… Srbi u pravilu nisu poznavali hrvatski izraz, a Hrvati su neizbježno poznavali i onaj srpski, jasno je da bi se samo hrvatski smjer savijao prema srpskome, a zanemarivo bi bilo obrnuto” (str. 13., 15.).

U pozivu Instituta medijskim kućama između ostaloga možemo naći i popis imena čelnih političara i njihovu službenu dužnost. Između navedenih imena nalazimo: „Oleksij Reznikov (G Oleksija Reznikova), potpredsjednik ukrajinske Vlade“ (poveznica).

Oleksij Reznikov od 4. studenoga 2021. godine ministar je obrane, a ne potpredsjednik ukrajinske Vlade, kako navodi Institut u pozivu hrvatskim priopćilima od 1. ožujka 2022. godine. Potpredsjednik je Vlade bio do 3. studenoga 2021. godine. Prije objavljivanja službenoga poziva moglo se barem pogledati Wikipediju (v. poveznicu), a ne preuzimati ono što su Institutu vjerojatno poslali izvana. Strana imena u hrvatskom jeziku nisu do kraja normativno usustavljena, poglavito ona iz jezika koji se služe ćirilicom.        

                                                       Artur Bagdasarov