Podsjetnik za Institutov pravopis

U rubrici mrežnoga i tiskanoga Institutova pravopisa 6.2. Pisanje imena nalazimo:„ <...> osobna i zemljopisna imena iz jezika koji se služe ćirilicom ... Černobil, Dnjepar, Dnjepropetrovsk, Harkov, Kijev, Lavov...“ Iza navedene rečenice slijedi objasnidba: „S obzirom na to da su i osobna i ostala imena iz ukrajinskoga u hrvatski često ušla prema ruskome izgovoru, istovrijedno je i njihovo pisanje prema transfonemizacijskim pravilima koja vrijede za prenošenje ukrajinske ćirilice O na hrvatsku latinicu: Čornobilj,  Kijiv, Ljviv, Dnjipro, Dnjipropetrovsk, Harkiv...“ (mrežno izdanje; tiskano izdanje: str. 71.).

U svibnju 2020. Povjerenstvo za standardizaciju geografskih imena prihvatilo je Preporuke za standardizaciju geografskih imena u Republici Hrvatskoj – pisanje i uporaba geografskih imena iz stranih jezika, gdje je u biti svojoj ponovljen stav Institutova pravopisa:

„izvorno geografsko ime iz jezika koji se služe ćirilicom (Moskva, Sankt-Peterburg, Ohrid, Soči, Sofija, Ural). S obzirom na to da su neka ustaljena ukrajinska geografska imena u hrvatski jezik ušla prema ruskome izgovoru (Černobil, Dnjepar, Dnjepropetrovsk, Harkov, Kijev, Lavov), istovrijedno je i njihovo pisanje prema pravilima koja vrijede za prenošenje ukrajinske ćirilice na hrvatsku latinicu (Čornobilj, Dnjipro, Dnjipropetrovsk, Harkiv, Kijiv, Ljviv), a za nova ukrajinska geografska imena i ona koja u hrvatskome jeziku nisu prilagođena prema ruskome izgovoru preporučuje se prilagodba prema ukrajinskome izgovoru (Černivci, Kerč, Zaporižja)“  (pisanje imena). 

Polazeći od pročitanoga, a također Institutova pravopisnoga rječnika, gdje su ta imena navedena, školarac kojemu je namijenjen Institutov pravopis može rabiti i jednu i drugu inačicu zemljopisnih ukrajinskih imena, tj. uz pomoć dvojnosti slovnih ostvaraja ukrajinskih imena: Černobil i Černobilj, Dnjepar i Dnjipro, Dnjepropetrovsk i Dnjipropetrovsk, Harkov i Harkiv, Kijev i Kijiv, Lavov i Ljviv ... (Pravopisni rječnik Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a, str. 188., 200., 231., 262., 277.). Pravopis, nažalost, ne odgovara, a što ćemo pak s preuzimanjem drugih slavenskih jezika, primjerice bjeloruskih imena ili i njih dalje treba poprimati preko „ruskoga jezika“?

Na službenoj mrežnoj stranici IHJJ-a od 1. ožujka 2022. preporučuje se da se ukrajinska imena navode prema ukrajinskom, a ne prema ruskom jeziku te su pozvane hrvatske medijske kuće da se u svojim izvješćima služe ukrajinskim zemljopisnim imenima:„U pisanju ukrajinskih imena mjesta služite se ukrajinskim jezikom“ (U pisanju ukrajinskih imena mjesta služite se ukrajinskim jezikom). U tom pozivu institutovci u priopćilu (mediju) preporučuju pisati i izgovarati uz pomoć ukrajinskih imena gradova i naselja: Kijiv (uz tradicionalni naziv Kijev), Ljviv, Harkiv, Dnjipro, Odesa, Doneck ...“. O istom je pisao i dopisnik Jutarnjega lista, novinar Inoslav Bešker u članku Zašto smo se opredijelili da ukrajinske urbane toponime pišemo kako ih pišu Ukrajinci? (Zašto smo se opredijelili da ukrajinske urbane toponime pišemo kako ih pišu sami Ukrajinci?). Uzgred budi rečeno da ime grada Lavov u hrvatski jezik nije ušlo „prema ruskome izgovoru“ jer je u ruskom L'vov, a ne Lavov. Grad je sagradio knez, kralj Danilo Romanovič (1201.-1264.) i nazvao ga je u čast sina Leva Daniloviča (1228.-1301.). Ako je Kijev tradicionalno ime za grad, tada barem i Lavov, koji ima u hrvatskom dugu povijest, isto tradicionalo ime za taj grad. Katkad se stvara dojam da pojedini institutovci promiču načela koja i intelektualce čine nepismenima, jer po njima svatko bi za jezični savjet trebao njih pitati namjesto da razmišlja svojom glavom. U mrežno izdanje Institutova pravopisa dodana je i tablica za transfonemizaciju ukrajinske ćirilice koja nalikuje Matičnu pravopisu iz 2007. (v. Hrvatski pravopis MH iz 2007., str. 302.-303.). Vrijedi podsjetiti da takve tablice s objasnidbama u tiskanom izdanju nema, a u obavijesti porabnicima (korisnicima) Institutova pravopisa možemo pročitati između ostaloga da se „nikakve izmjene neće provoditi do daljnjega te bez obavijesti na ovome mjestu“ (Impresum). Bez obzira na poziv, i danas hrvatske medijske kuće, uključujući HRT, rabe dvojne oblike ukrajinskih gradova i naselja.

Izlazi da danas imamo dva Institutova pravopisa s različitim pravilima pisanja pojedinih imena. Prema Institutovu pozivu hrvatski mediji moraju rabiti ukrajinska imena prema ukrajinskom izgovoru, a na dvojni način onaj tko rabi tiskano pa i mrežno izdanje Institutova pravopisa ili pak preporuke Povjerenstva za standardizaciju geografskih imena. Ne stvaramo li time pravopisnu zbrku u „jedinstvenom“  pravopisu?

                                                                         Artur Bagdasarov