Izdanje talijanskoga misionara Klementa Galana u sanktpeterburškom Muzeju religije
U ruskom je Državnom muzeju religije Sankt-Peterburga sačuvano jedinstveno izdanje talijanskoga misionara Klementa Galana (tal. Clemente Galano) „Conciliationis Ecclesiae Armenae cum Romana…“.
Dvosveščano je izdanje predstavljeno trima knjigama koje su stigle u odličnom stanju. Osnovni je tekst, armenska-latinska bilingva, oblikovan u dvama stupcima, poglavljima prethode gravirani inicijali – i armenskim, i latinskim.
Gravirane su vinjete i krajevi izrađeni većinom u biljnom ornamentu, premda ima i iznimaka.
Foto: Izvor
Klement Galano (1611. – 1666.) bio je katolički misionar, član reda teatinaca. Teatinci su katolički red koji je utemeljen 1524. godine. Utemeljili su ga Kajetan Tijenski i Giovanni Pietro Carafa sa sjedištem u Rimu. Red se borio protiv protestantizma, zalagao za obnovu svećenstva te se skrbio o bolesnicima i ranjenicima.
Naslovnica drugoga dijela prvoga sveska djela Klementa Galana „Sporazum rimske i armenske Crkve...“, Rim, 1658.
Godine 1636. Klement je poslan u Osmansko Carstvo kako bi poveo pregovore o sjedinjenju Armenske apostolske Crkve s Rimom. Pregovori s armenskim katolikosom nisu imali uspjeha, ali je Klement uspio u Carigradu organizirati misionarsku školu i godine 1645. objaviti „Gramatiku i logiku armenskoga jezika“. Nakon što je prognan iz Carigrada Klement se preselio u Rim.
„Gramatika i logika armenskoga jezika“
Godine 1664. katolički Red teatinaca, koji predvode Klement Galano i Alojz Marija Pidu, dolazi u Ljviv, u jedno od najvećih armenskih naselja u Galiciji, gdje organiziraju Papinski kolegij i školu na kojima armenski jezik počinju studirati sjedinjeni mladi kršćani, ne samo iz Poljske nego i iz Moldavije, s Krima, pa čak i iz Turske.
Papinski kolegij službeno je bio podvrgnut Kongregaciji za širenje vjere (lat. De propaganda fide) i zapravo je bio važan dio Armenske katoličke Crkve u Ljvivu. U Ljvivu postoji armenska katedrala Uznesenja Presvete Djevice Marije (1356. – 1363.), a prije su ondje još postojale tri crkve: sv. Jakova, sv. Križa i sv. Ane, te ženski benediktinski samostan koji je djelovao od 1691. god. Samostan je zatvoren godine 1946., a redovnice su pobjegle u Poljsku.
Artur Bagdasarov