Stjepan Barhudarov – ruski jezikoslovac

Stjepan G. Barhudarov je ruski jezikoslovac, strukovnjak za gramatiku i leksik ruskoga jezika, profesor (1932.), doktor filoloških znanosti, dopisni član Akademije znanosti SSSR-a (1946.). Rodio se 7. ožujka 1894. god. u Bakuu, u armenskoj obitelji. Godine 1918. završio je fakultet slavenske filologije Petrogradskoga sveučilišta. Od 1918. do 1922. radio je kao nastavnik ruskoga jezika u srednjim školama u Pjatigorsku, Bakuu i Petrogradu. Od 1926. je docent, a od 1932. je profesor katedre za ruski jezik Lenjingradskoga državnoga sveučilišta. (LDS). Od 1938. do 1946. odgovorni je urednik časopisa „Ruski jezik u školi” i časopisa „Ruski jezik u nacionalnoj školi”, također i od 1957. do 1960., i od 1964. do 1972. Od 1939. do 1940. dekan je filološkoga fakulteta Lenjingradskoga državnoga sveučilišta. Od 1950. do 1953. predstojnik je katedre za ruski jezik Lenjingradskoga pedagoškoga instituta M. N. Pokrovskoga. Od 1960. do 1970. predstojnik je rječničkoga odjela Instituta za ruski jezik Akademije znanosti SSSR-a. Bio je predsjednik kolegija akademijina „Rječnika suvremenoga ruskoga književnoga jezika”. Od 1975. do 1979. predvodio je pripremu „Rječnika staroruskoga jezika”. Dobitnik je nekoliko državnih nagrada. Preminuo je 3. listopada 1983. god. u Moskvi.

S. Barhudarov

Stariji sin Leonid (1923. - 1985.) poznati je strukovnjak za ruski i engleski jezik i književnost, a također i teoriju prevođenja, autor je brojnih udžbenika i publikacija. Mlađi sin Aleksej (1927. - 2001.) je orijentalist.

Autor ili suator je školskih udžbenika, knjiga te urednik nekoliko rječnika ruskoga jezika: Ruski jezik: udžbenik, V., 1. - 2. (1929.); Gramatika ruskoga jezika: udžbenik za srednju školu, u suautorstvu s E. I. Dosyčevoj (1938.); Čitanka za povijest ruskoga jezika (dio 1., 1938., dio 2., 1944. i 1948., u suautorstvu s S. P. Obnorskim); Rječnik suvremenoga ruskoga književnoga jezika (sv. 1. - 17., 1948. - 1965.) (urednik); Pravopisni rječnik ruskoga jezika: oko 104.000 riječi, ur. S. G. Barhudarov, S. I. Ožegov i A. B. Šapiro (1967.); Rječnik ruskoga jezika XI. - XVII. st., gl. ur. S. G. Barhudarov (1. - 6.), F. P. Filin (7. - 10.) i dr.

Izvor

Pripremio: Artur Bagdasarov