Ivan Lazarev i njegov rod
Armenski rod Lazarevih (rus. Lazarev, izg. Lazárjev, arm. Jegizarjan) potječe od poduzetnika Emanuela (Manuka) Lazarjanca koji je došao iz Armenije u Isfahan (Iran) 1605. god. i njegova sina Lazara (Eleazara). Njegov potomak Lazar Nazarovič (1700. - 1782.), barun Svetoga Rimskoga Carstva, još je 1720-ih godina počeo voditi zajedno s D. Zemskim trgovinu u Rusiji. Godine 1735. god. je utemeljio tvornicu svile u Frjanovu, blizu Moskve. Godine 1747. preseljava se s obitelji u Rusiju. Katerina II. Velika (vladala od 1762. - 1796.) je proizvela Lazareva 1774. god. u nasljedno plemstvo. Imao je nekoliko sinova.
Grb roda Lazarevih
Ivan Lazarev, 1790., slikar Johann Baptist von Lampi der Ältere
Njegov sin, grof Ivan (arm. (H)ovanes) Lazarev (1735. - 1801.) bio je jedan od najbogatijih ljudi katarinskoga carskoga razdoblja, te dvorski draguljar od 1764. god. Posjedovao je nekoliko tvornica u Permskoj guberniji, bio je vlasnik dvorca Ropšin i imanja Frjanovo u Moskovskoj oblasti. Ivan Lazarev je začetnik gradnje ulice Nevskoga u Sankt-Peterburgu Armenske crkve sv. Katarine (1771.-1780.).
Armenska apostolska crkva sv. Katarine u Sankt-Peterburgu
Oporučio je dio svoje imovine za gradnju učilišta za siromašnu armensku djecu, buduće Lazarevsko veleučilište istočnih jezika gdje je sada smješteno veleposlanstvo Republike Armenije u Rusiji.
Lazarevsko veleučilište istočnih jezika u Moskvi, slika 1838.
Lazarev je zajedno s braćom utemelitelj armenske crkve Svetoga Križa (arm. Surb Hač, 1779. - 1781.) u Moskvi. Crkvu su srušili 1930. god., a umjesto nje sagradili su školu. Godine 1780. imenovan je savjetnikom u Državnoj banci. Za vrijeme rusko-turskoga rata 1787. - 1791. god. Lazarev je bio politički savjetnik zapovjednika ruske vojske general-feldmaršala, kneza Grigorija Potemkina (1739. - 1791.). Sudionik je istočne ruske politike. Ivan Lazarev je podupirao preseljavanje u Rusiju desetaka tusuća Armenaca. U zadnjim je godinama svojega života pomagao mnogim armenskim udrugama i samostanima na jugu Rusije. Preminuo je 20. listopada (prema drugim podatcima - 21. listopada) 1801. god. Jedini sin iz braka s Katarinom Mirzahanovom (1750. - 1819.), imenom Artemije (arm. Arutjun) (1768. - 1791.), bio je premijer-bojnik, pobočnik u kneza G. Potemkina i preminuo je 12. siječnja 1791. god.
Pripremio: Artur Bagdasarov