Journal of Croatian Studies kao protuteža službenoj jugoslavenskoj propagandi 

Memorijalni muzej Holokausta u SAD-u (USHMM) danas na svojim stranicama navodi da je utvrđivanje točnog broja žrtava u Jasenovcu otežano zbog "ideoloških agendi poslijeratne historiografije", što je stav koji je JCS (Journal of Croatian Studies) promicao još od 1960-ih.

Učinak časopisa Journal of Croatian Studies (JCS) na svjetsku percepciju Jasenovca najbolje se može opisati kao dugotrajan proces znanstvene korekcije, a ne kao trenutačni preokret.

JCS je bio jedan od rijetkih izvora na engleskom jeziku koji je sustavno objavljivao istraživanja (poput onih Vladimira Žerjavića) koja su znanstveno opovrgavala brojku od 700.000 žrtava. Time su pružili protutežu službenoj jugoslavenskoj propagandi koja je desetljećima bila jedini izvor za zapadne povjesničare.

Povjesničari poput Jamesa J. Sadkovicha (američki povjesničar hrvatskog podrijetla) i Normana Cigara (američki povjesničar i analitičar ) koristili su radove iz JCS-a kako bi zapadnoj javnosti objasnili da su brojke o žrtvama Jasenovca (poput 700.000) bile politički konstrukt, a ne demografska činjenica.

U svom radu The Ustaše and the Demonization of the Croats (JCS vol. 39, 1998.), Cigar je detaljno opisao kako su se stvarni zločini ustaškog režima koristili kao temelj za teoriju o "genocidnoj prirodi" cijelog naroda, što je postalo sredstvo političke borbe protiv hrvatskog osamostaljenja.

On je među prvim stranim stručnjacima koji su uvažili demografske izračune hrvatskih autora, ističući da se znanstvenom metodom (usporedbom popisa stanovništva i žrtava) dolazi do znatno manjih, ali i dalje strašnih brojki u odnosu na ideološki konstruiranih 700.000.

Profesor Matko Marušić smatra da su istraživanja Vladimira Žerjavića o Jasenovcu danas "pase" (zastarjela), prvenstveno zato što se oslanjaju na demografske procjene i statističke modele iz 1980-ih, dok on zagovara prelazak na forenzičke dokaze i provjeru poimeničnih popisa.

Marušić ističe da je Žerjavić bio ključan u svoje vrijeme jer je prvi znanstveno srušio komunistički mit o 700.000 žrtava, ali smatra da njegove brojke (oko 80.000) i dalje nisu rezultat izravnih dokaza već demografskih izračuna koji mogu biti netočni.

On se poziva na radove modernih istraživača (poput Nikole Banića i M. Koića) koji koriste računalnu analizu kako bi dokazali da je službeni popis žrtava u Jasenovcu pun duplikata, osoba stradalih na drugim mjestima ili čak onih koji su preživjeli rat.

Također tvrdi da se istina o Jasenovcu ne može dobiti pukim zbrajanjem i oduzimanjem stanovništva, već isključivo iskapanjima i forenzičkim istraživanjima grobnica, što Žerjavićeva istraživanja nisu obuhvaćala.

Smatra da se u međuvremenu pojavilo previše novih arhivskih dokumenata i dokaza o poratnom logoru (1945. – 1948.) koje Žerjavić u svom radu nije uzimao u obzir.

Članak Nikole Banića i Nevena Elezovića pod naslovom TVOR: A New Method for Detecting Irregularities in Data with an Application to the Jasenovac Concentration Camp Victim List objavljen je početkom 2021. godine u uglednom znanstvenom časopisu IEEE Access.

Evo detalja i kontroverzi o tom članku:

Autori su predstavili algoritam Total Variation Outlier Recognizer (TVOR) za otkrivanje nepravilnosti u velikim skupovima podataka. Primijenili su ga na službeni poimenični popis žrtava JUSP-a Jasenovac.

Analizom su utvrdili postojanje "šiljaka" na određenim godinama rođenja (posebno onima koje završavaju na 0, 2 i 5), što su protumačili kao dokaz da je popis žrtava statistički neprirodan i fabriciran.

Portal Faktograf.hr (prvi neprofitni medij u Hrvatskoj – od 2023. godine glavna urednica mu je Sanja Despot, a prije nje glavni urednik mu je bio Petar Vidov ) i dio povjesničara oštro su kritizirali rad, tvrdeći da autori nisu uzeli u obzir povijesni kontekst - činjenicu da su u poratnim popisima (poput onog iz 1964.) godine rođenja žrtava često upisivane aproksimativno (npr. "rođen oko 1900."), što prirodno stvara takve statističke "šiljke".

Članak je izazvao reakciju uredništva časopisa IEEE Access. Iako su postojali zahtjevi za njegovim povlačenjem, prema dostupnim informacijama iz siječnja 2022., Vijeće za etiku izdavača odbilo je povući članak, ali je izrazilo zabrinutost zbog načina na koji su podatci interpretirani u medijima.

Ovaj rad je postao temelj na koji se poziva i profesor Matko Marušić kada tvrdi da je službeni popis žrtava nevjerodostojan i da su starije metode (poput Žerjavićevih) zastarjele u usporedbi s modernom digitalnom analizom podataka.

Jere Jareb je u inozemstvu bio cijenjen zbog svoje pedantnosti i arhivskog rada, a ne zbog ideoloških proglasa. U časopisu Journal of Croatian Studies (godišnjaku Hrvatske akademije u Americi), Jere Jareb (često potpisan kao Jerome Jareb) objavio je velik broj radova, djelujući istovremeno kao autor i dugogodišnji urednik. Njegov doprinos ovom časopisu obuhvaća izvorne znanstvene članke, priređenu arhivsku građu i brojne recenzije. Jareb je desetljećima (zajedno s Karlom Mirthom) uređivao gotovo sve brojeve časopisa, od ranih 1960-ih pa sve do 1990-ih godina, što uključuje i brojeve VII-VIII (1966/67), XI-XII (1970/71), XX (1979) te brojne druge. Njegovi članci u ovom časopisu primarno su na engleskom jeziku i fokusirani su na hrvatsku političku povijest, odnose sa susjednim narodima i povijest hrvatskog iseljeništva u SAD-u.

Strani povjesničari, poput onih koji su pisali za The Journal of Modern History ili American Historical Review, prepoznali su Jareba kao ključnog izvora za britansku i američku građu o Hrvatskoj. Njegove zbirke dokumenata o kraju NDH i Bleiburgu smatraju se nezaobilaznima za razumijevanje britanske politike prema Balkanu 1945. godine.

Recenzenti su često isticali da Jareb, iako je djelovao u emigraciji, zadržava hladan, gotovo kroničarski ton. Primjerice, njegovi radovi o "Zlatu i novcu NDH" recenzirani su kao rijedak primjer sustavnog istraživanja financijske povijesti jednog ratnog režima, što je u inozemstvu bilo vrlo dobro primljeno jer je odudaralo od uobičajenih političkih pamfleta.

Povjesničari poput Jamesa J. Sadkovicha redovito su se pozivali na Jarebova istraživanja "Jadranskog pitanja" (disertacija na Columbia University), naglašavajući da je Jareb prvi na engleskom jeziku sustavno obradio američku diplomatsku ulogu u formiranju granica nakon 1918..

Norman Cigar je pružio modernu, stratešku analizu povijesnih manipulacija, dok je Jere Jareb osigurao čvrstu bazu dokumenata na kojoj se ta analiza mogla graditi. Zajedno su značajno doprinijeli da se u zapadnoj historiografiji o Hrvatskoj počne govoriti jezikom činjenica, a ne propagande.

I prof. Matko Marušić je objavljivao u časopisu Journal of Croatian Studies (JCS). Njegov najznačajniji doprinos tom časopisu, objavljen zajedno s Anom Marušić, odnosi se na ulogu znanosti i medicinskog izdavaštva u promicanju Hrvatske u svijetu.

Članak pod naslovom The creation of the Croatian Medical Journal and Croatia's reputation abroad objavljen je u dvobroju 36-37 (za godine 1995. – 1996., izdan 1998.).

U radu autori opisuju proces utemeljenja časopisa Croatian Medical Journal (CMJ) 1991. godine, u jeku Domovinskog rata. Fokus je na tome kako je CMJ postao sredstvo za širenje istine o ratnim stradanjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kroz rigoroznu znanstvenu metodologiju, čime su pridobili povjerenje međunarodne medicinske i znanstvene zajednice.

Marušić u članku objašnjava strategiju kojom je jedan mali časopis s "periferije" uspio ući u najprestižnije svjetske baze podataka (poput Current Contentsa), čime je podigao ugled cijele države u znanstvenim krugovima.

Osim ovog izvornog znanstvenog rada, u JCS-u su se pojavljivale i recenzije njegovih knjiga, poput zbornika "Croatia: Past, Present and Future Perspectives" (urednik Matko Marušić), koji nudi multidisciplinarni pogled na hrvatsku povijest i društvo.

Marušićev angažman u JCS-u odražava njegovu širu misiju - korištenje znanosti kao alata domoljublja i međunarodne afirmacije Hrvatske, što je vidljivo i u njegovim kasnijim javnim istupima o Jasenovcu i povijesnim temama.

Moj stari kumpar iz djetinjstva mi priča da su mu se djed i ujak nalazili na jasenovačkom popisu te da je to javio Igoru Vukiću i baš u to vrijeme su ih makli s popisa, ali da mu je on javio da se oni još uvijek nalaze na popisu u memorijalni muzej Holokausta u SAD-u.

Marko Jareb, prof.