Jedno 'Pismo iz Domovine' u 'Hrvatskoj Reviji' Vinka Nikolića

U 'Hrvatskoj Reviji' Vinka Nikolića postojala je rubrika „PISMA IZ DOMOVINE“. Pisma su gotovo sva bila anonimna, većina ih je potpisana pseudonimom, neka samo inicijalima, a neka su bez potpisa ili su potpisana pripadanjem mjestu odakle je pošiljatelj. Ovdje donosim jedno pismo koje je uputio Uredništvu jedan gimnazijalac iz Zadra pravoslavne vjere u veljači 1968. godine. Pismo koje je ovdje pretiskano dokument je vremena, te se ograđujem od svih stajališta iznesenih u njemu. Ono opisuje prilike u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj.

„Pismo iz Domovine^[1]

                                                                        Zadar, 28. veljače 1968.

Poštovani gospodine uredniče,

Jesam li Srbin ili pravoslavni Hrvat, to ni sam ne znam. Znam jedino da volim moju domovinu Hrvatsku, kao što su je voljeli i moji pradjedovi, koji su ovdje rođeni. Ima, na žalost, dosta pravoslavaca, koji su u zadnje vrijeme postali peta kolona Beograda. Oni su nesretni, jer nemaju domovine. Svoju ljubav poklanjaju Srbiji i vrijeđaju rodnu grudu, koja je stoljećima bila domovina ne samo Hrvata katolika nego i nas pravoslavaca. Srećom, takvi su u manjini, što trebaju znati svi Hrvati. To naglašavam, jer mnogi Hrvati nasjedaju intrigama Beograda te vrijeđaju poštene pravoslavce, čak radi pojedinih stvari, koje mi isto osuđujemo. Okrivljuje nas se, da hrvatski đaci u školama moraju učiti neke predmete iz srpskih knjiga, tiskanih u Beogradu. Ja se s takvim gledištem ne slažem, jer i sam radije učim iz knjiga na materinskom nego srpskom jeziku. Ne znam, je li tu po srijedi silom provođenje linije 'bratstva i jedinstva'^[2] na beogradski način, ili nezainteresiranost hrvatskog stručnog kadra, da za svoje učenike napišu odgovarajuće potrebne udžbenike. U jednom i drugom slučaju, ovaj problem traži hitno rješenje. Ovakvog 'bratstva i jedinstva' mi u Hrvatskoj ne trebamo. Pri ovoj ocjeni moramo biti i malo samokritični. Mislim da veći dio griješke leži na hrvatskim profesorima, toviše, što ne postoji nikakva zapreka za sposobne hrvatske stručnjake, da pišu svojim učenicima knjige na materinskom jeziku. Zašto oni dozvoljavaju, da mi moramo učiti krivotvorenu povijest Hrvatske iz srpsko – beogradskih knjiga? Hrvatski profesori bi se trebali pobrinuti da sami napišu ispravne udžbenike za svoje učenike, da odbace beogradske i naučno dokažu njihovu neispravnost. Samo na taj način će oni biti pravi i rodoljubni odgajatelji mlade generacije, i samo tako će najbolje služiti domovini Hrvatskoj, a u svom zvanju će postati veliki, jer velik se može postati upornim radom i borbom za istinu. Mislim da je nemar našeg pedagoškog osoblja veći razlog za širenje srpskih knjiga po hrvatskim školama, nego nasilje Beograda, koje neosporivo postoji, ali mu se treba oduprijeti zdravim metodama.

   Većina pravoslavaca stoji rame uz rame s braćom Hrvatima u nastojanju, da se ove nemile pojave otklone. Mi volimo našu domovinu Hrvatsku i naš zajednički hrvatski jezik.

   Molim 'Hrvatsku reviju' u svoje ime i ime tisuće pravoslavaca u Hrvatskoj, da uvjerava sve Hrvate u našu iskrenu ljubav i poštivanje svega onoga, što predstavlja svetinju našeg naroda u zajedničkoj nam  domovini Hrvatskoj.

   Unaprijed zahvaljujem 'Hrvatskoj reviji' i bratski pozdravljam

                                                                 GIMNAZIJALAC IZ ZADRA“

Može li se išta iz ovog pisma usporediti s današnjim prilikama u RH?

Najbolji primjer za to je Deklaracija o „Granicama srpske književnosti“, na koju je hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova uputilo prosvjednu notu Srbiji.^[3]

Tko je sve potpisao navedenu Deklaraciju?^[4]

Je li još tko u RH reagirao na tu Deklaraciju.^[5]

Što je posebno u toj Deklaraciji?^[6]

Koji bi se komentar mogao dati za tu Deklaraciju?^[7]

Što bi trebalo napraviti na ovakve pojave?^[8]

Koje su to još srpske laži, pored onih što se javno znaju?^[9]

 Marko Jareb, prof.

Autor fusnota 1, 2 i 3: Marko Jareb, prof.
Fusnote 4, 5, 6, 7, 8 i 9 priredio: Marko Jareb, prof.
Pismo priredio: Marko Jareb, prof.

^[1] 'Hrvatska Revija', XVIII., 2. lipanj 1968. Pismo je uputio Uredništvu 'Hrvatske Revije' jedan gimnazijalac, pravoslavac iz Zadra, 28. veljače 1968. godine.

^[2] Ovako mi govori kolega s posla: „Bio sam u ljeto 1990. na Visu. To znam po tome što je tada bilo Svjetsko prvenstvo u nogometu u Italiji. U četvrtfinalu igrala je Jugoslavija protiv Argentine. U centru Visa stajao je natpis, „ŽIVILO ORUŽANO BRATSTVO SRPSKOGA I HRVATSKOGA NARODA“. Bilo je to napisano na privatnoj kući. Ne znam kada je to napisano. Već su bili provedeni višestranački izbori u RH na kojima je pobijedio HDZ s Tuđmanom na čelu. Vis je bilo veliko vojno uporište bivše JNA i njene mornarice na koji nisu smjeli dolaziti stranci. Kasnije se u Domovinskom ratu na Vis bila povukla cijela mornarica bivše JNA. Tamošnje stanovništvo je živjelo praktički u okupaciji. Jugo mornarica odlazi mirno s Visa u svibnju 1992. povlačeći se u Boku Kotorsku. Stanovnici Visa su bili spremni za feštu.“
U Domovinskom ratu u RH je sudjelovalo u postrojbama HV-a više od deset tisuća hrvatskih Srba. Može li se parola iz centra Visa odnositi na to oružano bratstvo? Je li netko bio toliko vidovit i predvidio kako će doći do tog oružanog bratstva u Domovinskom ratu? Može li RH i danas u miru konzumirati to bratstvo kao i u Domovinskom ratu?  

^[3]Usporedi: Hrvatska poslala notu Srbiji: ‘Izražavamo najoštriji prosvjed!‘

^[4]„Tu su deklaraciju potpisale sve katedre za srpski jezik i književnost u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, svi pedagoški fakulteti, Matica srpska, Odbor za standardizaciju srpskog jezika, Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, Institut za jezik i Institut za književnost.“ Usporedi: (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-poslala-notu-srbiji-izrazavamo-najostriji-prosvjed-15354051)

^[5]„Ranije ovoga tjedna Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Matica hrvatska zajedničkom su izjavom reagirale na novu Deklaraciju "Granice srpske književnosti" ističući da se u toj deklaraciji naslućuje imperijalistička podloga za širenje stvarnih granica srpske države jednoga dana u budućnosti.“ Usporedi: Hrvatska poslala notu Srbiji: ‘Izražavamo najoštriji prosvjed!‘

^[6]„Govoreći o granicama srpske književnosti u toj se deklaraciji opet poseže za dubrovačkom književnošću, s time da to sada čine na tankoćutniji način uvodeći termin "dvostruka pripadnost", poručili su HAZU i Matica hrvatska. Usporedi: Hrvatska poslala notu Srbiji: ‘Izražavamo najoštriji prosvjed!‘

^[7]„Škakljivo je to, to stanje uma pod okupacijom, … . (…) Što je s normalnim građanima koji slobodno žive pod okupacijskom vladom? Je li izdaja prilagoditi se nametnutom sistemu kako bi preživio, ili …?“ (Usp., Julienne Eden Bušić, 'Živa glava', strane 123. i 124.)

^[8]Domagoj Vidović: „Teško je reagirati na svaku objavu. U posljednjih desetak godina napisao sam barem stotinjak tekstova na ovu temu, a, hvala Bogu, i sve su važnije ustanove reagirale, od moje matične, preko Matice do HAZU-a. Ne smijemo tu biti sitničavi jer Srbi izbacuju po dvadesetak izjava godišnje, ali moramo stvoriti sustav u kojemu se zna kad, tko i na što reagira. Moramo se ujedno upitati zašto nas NEMA na terenu u Boki i po arhivima, zašto srpske ustanove istraživanja podupiru, a mi onamo odlazimo na svoju ruku. Moramo ujedno shvatiti da kuknjava ne donosi ništa, samo krvav rad, prozivati institucije možemo milijun godina, ali ako sami nešto ne učinimo zaludu nam trud.“ Usporedi: D. Dijanović: Velikosrpska akademska kamarila ponovno svojata dubrovačku književnost.

^[9]Vinko Ilić: „(…) Ne samo da kradu (i opet lažu) o Boškoviću, Tesli, Varićaku (pravoslavcu koji je prešao na grkokatoličanstvo, hrvatskom matematičaru), Blanuši (hrvatski matematičar, katolik rođen u Osijeku), Đ. Kurepi (za NDH profesor na zagrebačkom sveučilištu, prešao u Beograd 1965.), Milankoviću (pravoslavac rođen u Dalju, profesor u Beogradu) i drugim hrvatskim znanstvenicima, nego i o književnicima, kao Gunduliću, Držiću, Andriću (koji se je jedno vrijeme iz uhljebničkih razloga izjašnjavao kao Srbin i/ili Jugoslaven) i drugim umjetnicima. Inače o Boškoviću i njegovom radu pisali su mnogi inozemni i hrvatski znanstvenici: V. Varićak, Ž Marković, Ž. Dadić, i mnogi drugi, a i u časopisima za povijest znanosti kao što je "Prirodoslovlje" Matice hrvatske, u izdanjima HAZU itd. Osim u Zagrebu, Dubrovniku i drugim hrvatskim gradovima, postoje ulice i spomenici Ruđera Boškovića u Beču, Rimu, Parizu, Milanu i možda još ponegdje, i na svima piše da je bio hrvatski matematičar, fizičar, astronom i filozof. Dakle, srpske laži su već "prokljuvili" i svi Europljani. Usput, majka Ruđera Boškovića, Pave doživjela je 103 godine a Ruđerova sestra Anica 90 godina, obje su cijeli život provele u Dubrovniku, a Ruđer se s Anicom dopisivao do kraja života.“  Usporedi: M. M. Letica: Bošković je jasno očitovao svoju narodnosnu pripadnost.