Umjetnici ili urotnici
Opis povijesnog hrvatskog grba i zastave i teksta himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja uređuju se zakonom. Tako utvrđuje članak 11. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske, NN broj 85/2010. A Zakon o grbu i zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, NN broj 55/1990., u članku 6.: Uporaba grba, zastave i himne Republike Hrvatske slobodna je u umjetničkom i glazbenom stvaralaštvu i u odgojno-nastavne svrhe, pod uvjetom da se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske. I još utvrđuje u članku 5.: Zabranjeno je javno isticati dotrajale, neuredne, poderane ili na dugi način oštećene grb ili zastavu Republike Hrvatske. – i u članku 14.: U svečanim prilikama zastava Republike Hrvatske podiže se i spušta, ističe i skida odnosno prenosi uz uobičajene počasti (ustajanje i drugo). Dakle, Ustav se prema grbu, zastavi i himni odnosi, i traži od svih ljudi na svijetu, a posebice od Hrvata i građana Republike Hrvatske, da se odnose prema grbu, zastavi i himni kao državnom znamenju. A Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske... propisuje da – Uporaba grba, zastave i himne Republike Hrvatske slobodna je u umjetničkom i glazbenom stvaralaštvu... – ali – pod uvjetom da se ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske. Znači, da se prema grbu, zastavi i himni odnosimo kao prema znamenju! To potvrđuju i odredbe citiranih članaka 5. i 14., kao i za njih propisane kaznene odredbe.
A sada o slovenskom performeru Janezu Janši ili čovjeku koji nije izdržao živjeti sa svojim pravim imenom i prezimenom, ni u svom rodnom gradu, pa ni u vlastitoj državi. Stoga je nekoć taj Emil Hrvatin promijenio svoje hrvatsko ime i prezime u Janez Janša, rodni grad Rijeku za Ljubljanu, a Republiku Hrvatsku za Republiku Sloveniju. Očito da nije mogao izdržati u svojoj državi i da se nije mogao pomiriti s činjenicom o uspostavi hrvatske države, Republike Hrvatske. I koji na nju reagira balvanima ili pak rezanjem zastave, toga najvišeg simbola zemlje i države odnosno državnoga znamenja Republike Hrvatske. I dapače, on drsko poziva i ostale da se u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti priključe performansu Život u nastajanju, ovim riječima: Sram vas je vašega naroda. Uzmite škare i razrežite zastavu. Komade ostavite na podu. Iz toga poziva vidljiva je sva mržnja Emila Hrvatina naznačena u ovome tekstu, a koju tobože nisu (!) prepoznali ni voditelji Udruge Drugo more (!), Davor Mišković i Petra Corva, a ni riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, koji je bio nazočan ovome događaju, ali ga nije zaustavio.
Na ovu riječku protuhrvatsku svinjariju, koja se samoimenuje umjetnošću, reagirao je kaznenom prijavom Krešo Mustać, također riječki umjetnik i hrvatski branitelj, koji je doboko povrijeđen ovim činom, za koji veli – Od zastave je ostalo vrlo malo. Duboko sam povrijeđen samim činom. Po zakonu je to kazneni čin - direktno se blati država, branitelji i građani. Ako je ostvarenje obilježja kaznenog djela umjetnost, onda je i kaznena prijava također umjetničko djelo!
Istina, zastava Republike Hrvatske gotovo se i ne ističe u dane državnih blagdana, a da za to nikoga nije briga, niti itko zbog toga odgovara, a ni u medijima koji izlaze u Hrvatskoj na to nitko ne upozorava. A kamoli da se zastava, to državno znamenje, ističe u svakoj svečanijoj prigodi. Pogledajmo kako to čine Amerikanci, dostojanstveno, i naučimo štogod. Očito je da se u našem slučaju ne zna kada koji blagdan pada i da se tako blagdani uglavnom zaboravljaju. Da, znademo, tome je tako kada se u mijenjanje državih blagdana umiješa - povjesničar filma. A vidjet ćemo kako će biti sada s odnosom prema državnoj zastavi, kada su se umiješali umjetnici ili urotnici i umjetnik i hrvatski branitelj, koji je u slučaj umiješao, kaznenom prijavom, i sud.
Stjepan Šešelj
Hrvatsko slovo