Teški udarac
S obzirom da je na većini „domoljubnih“ hrvatskih portala posljednjih tjedana i mjeseci napisano mnogo članaka o tom događaju, vjerojatno svi znamo što se doista dogodilo u Srbu 27. srpnja 1941. godine, odnosno što taj događaj jedino i može simbolizirati te stoga u ovom članku o tome neće biti riječi.
Međutim, što znači kada u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj, službeno nacionalnoj državi hrvatskoga naroda, jedan dio njezine službene vlasti (Hrvatski sabor) prihvati pokroviteljstvo nad obilježavanjem skupa, kojem je cilj veličati i slaviti spomenuti događaj?
Nadalje, što znači kada u vremenima izuzetno teške gospodarsko-socijalne krize u Hrvatskoj, krize zbog kojih su nastale tisuće novih teških socijalnih slučajeva (i nastat će ih još tisuće i tisuće), kad dakle drugi dio službene hrvatske vlasti (Vlada RH) pored te i takve krize iz Državnog proračuna izdvoji više od 2.000.000,00 (dva milijuna) kuna za obnovu starog, a u stvarnosti podizanju novog velebnog spomenika početku genocida nad vlastitim narodom (dok najveći spomenik Domovinskom ratu nigdje u Hrvatskoj ne doseže niti pola veličine toga žalosnog obilježja u Srbu)?
Nadalje, što znači kada se treći dio službene hrvatske vlasti (predsjednik RH) s ponosom sprema nazočiti rečenoj velikosrpskoj proslavi?
Nadalje, što znači činjenica da će toj istoj proslavi nazočiti i gotovo cijela oporba?
To znači slijedeće. Predstojeći događaj u Srbu, koji će se dogoditi dana 27. srpnja (utorak) 2010. godine biti će teški udarac u lice hrvatskom narodu, nakon kojega se hrvatski narod možda nikada više neće uspraviti i (kao jedini narod u povijesti čovječanstva) u miru će priznati kapitulaciju od svojih neprijatelja, koje je uz ogromne žrtve pobijedio u ratu za svoju slobodu.
Tomislav Stockinger