Hrvatski jezik i srpska recepcija
Otvoreno pismo Predsjednici Vlade Republike Hrvatske
Draga gospođo Kosor!
Lijepo je bilo vidjeti na televiziji kako ste gosp. Cvetkoviću, srbijanskome predsjedniku vlade, osobno uručili prijevode raznih zakona i propisa Europske Unije na hrvatski jezik, iako na nekim portalima čitam da su Vas pojedini zajedljivci upravo zbog toga kritizirali. Čestitam Vam! Taj Vaš postupak će Srbima, moguće, olakšati izgradnju njihove vlastite pravne terminologije, tj. onoga pojmovlja koje danas dominira zakonodavstvom i politikom EU. Ipak vidim dva dugoročna problema koji rezultiraju iz Vašega postupka, niti jedan niste skrivili Vi osobno, ali bi se oba uskoro mogli naći u središtu unutarhrvatskih ali i nikad završenih hrvatsko-srpskih jezičnih sporenja.
Prvo, i nažalost, valjalo bi barem djelomice kritizirati hrvatski prijevod brojnih europskih zakona i uredbi na hrvatski jezik, dakle mnogo od onoga što ste predali Cvetkoviću. Osobno sam uspoređivao europske propise na njemačkome, engleskome i hrvatskome jeziku. Očito je da su „naši" prevoditelji, barem kod bitnih tekstova koje sam pregledao, u rukama imali samo engleski, a ne francuski i njemački izvornik. Tako se dogodidilo da je pokoji izraz iz hrvatske juridičke tradicije dobio posve novu semantiku, ili je posve izbačen, a preuzet je engleski calque i u hrvatskome tekstu. Isto tako rečenična sintaksa prečesto slijedi engleski poredak riječi. Neki malo bolji redaktor tih prijevoda mogao je sravniti i njemačke i francuske ekvivalente i vidjeti da mi u hrvatskome jeziku ponekad imamo daleko bolje tradicionalne izraze od novoprispjelih posuđenica. Nadam se da će barem Srbi svekoliko europsko pojmovlje sravniti sa svojom tradicijom, od Dušanova zakonika na ovamo, te tako izbjeći pokoju hrvatsku, zapravo englesku zamku. Vjerujem da ste ih na tu činjenicu upozorili. Inače bi Vam se moglo dogoditi da Vas, usprkos najboljoj namjeri, neki Srbi optuže da ste im podmetnuli „kukavičja jaja" u obliku onoga zlatnoga DVD-a koji ste poklonili gosp. Cvetkoviću. Ne znam doduše tko je izvršio zadnju redakturu tih hrvatskih prijevoda. Neki vele da je to bio Vaš suradnik gospodin I. Š. s Pravnoga fakulteta, što me ne bi iznenadilo. Konačno on je još 1990. na istome fakultetu branio svoju disertaciju „Pravo u samoupravnom socijalizmu", pa svakako poznaje i najistančanije pravne izraze. Znano je da je potom godinama boravio po raznim veleposlanstvima i donekle priučio engleski, ali ne i druge jezike.
Drugo, hrvatsko općinstvo bi i ovom zgodom valjalo upozoriti na činjenicu da Hrvati velikodušno i treći put u povijesti Srbima poklanjaju svoj rječnik (leksikon), ovaj put jedan čitav sloj juridičke pojmovne nadgradnje, koji danas dominira u EU. Ovo stoga da se ne bi dogodilo, kao često do sada, da nas neki Srbi optuže da smo im „ukrali jezik", iako je sitauacija posve obrnuta. Najprije je Vuk Karadžić prepisivao od riječi do riječi hrvatske rječnike (Mikalja, Della Bella, Stulli) i za šest mjeseci sastavio svoj, zapravo Kopitarov Srpski rječnik (1818.), dodajući tek neke turcizme. Ali kako su Srbi to razumjeli kao „katolički mućak" Karadžića nisu prihvatili, još manje njegov (Daničićev) „šokački" prijevod Novog zavjeta. Tek Miloš Obrenović (od 1868.), svakako najveći srpski prosvjetitelj, uvodi njegovu reformu ćirilice, ali i čitavu hrvatsku nomenklaturu u srpsko školstvo. Od tada mladi Srbi uče i „zemljopis" i „ćudoređe" i slične predmete, zapravo na ćirilicu kopiraju sve hrvatske školske priručnike, kao i čitav rječnik civilizacijske nadgradnje. Istina, onaj Karađorđević koji je 1903. Obrenoviću „seme zatro" opet je tražio Dušanov zakonik i slično pravno pojmovlje za novo srpsko zakonodavstvo. U SHS kraljevini, poznato Vam je, Boža Kunadak i slični sluge kralja „Ujedinitelja" pokušali su Karađorđevićevo pojmovlje nametnuti i svim Hrvatima, što ipak nije išlo. Ni pedeset godina samoupravljanja (kako li je taj izraz na engleski preveo Š.? Na njemački bi to zvučalo u jednoj riječi doista neprobavljivo: Selbstverwaltungsgesellschaftsordnung) nisu promijenile osjećaj nas običnih ljudi što je hrvatski izraz a što ne.
Dakle, bilo bi dobro da ste gosp. Cvetkoviću rekli da ga ne prisiljavate da preuzme hrvatsku terminologiju, nego eto tek to da mu velikodušno želite pomoći pri prijevodu. Isto tako neka on gleda svoju pravnu tradiciju, to je i hrvatski interes, da se nakon nekoliko godina ne bismo morali svađati tko je od koga što preuzeo. Ne samo to, ako Cvetković kopira hrvatski prijevod i preuzme kao svoj, moglo bi se, ne daj Bože, opet dogoditi da neki Englez u Europskom parlamentu ospori hrvatski jezik i poželi jedan zajednički jezik za „Zapadni Balkan" (B-C-S) u europskoj administraciji.
No kako sam veliki optimist glede budućnosti i ravnopravnosti hrvatskoga jezika, držim da ste, u ime svih Hrvata, ipak dobro djelo učinili pomažući braći Srbima da se približe „pravnim stečevinama Europske Unije". I to ne samo uljuđenim jezikom.
S poštovanjem
Zvonko Pandžić, Würzburg, Njemačka