Ideja za pokretanje časopisa u novim hrvatskim okolnostima, koji bi se bavio isključivo problemima sudstva, ostvarila se u ožujku 1997., izlaskom iz tiska prvog broja "Hrvatsko sudstvo u središtu". Od početka je uloga časopisa naglašavana sukladno Aristotelovoj maksimi o sucu kao "živoj pravdi" kojoj pribjegavaju svi oni koji se spore. Na toj ulozi suca i njegova takvog djelovanja, željelo se ostvariti ideju pravne države u njezinom unutarnjem uređenju i izvanjskom izgledu.

Oslobodivši se bivšeg jugokomunističkog totalitarnog sustava i njegova uništenja svih elementarnih ljudskih prava, pokretanjem unutarsudskog časopisa željelo se jače ukazati na potrebu razvijanja univerzalnih ljudskih prava i putem njihova razvoja doprinositi učvršćenju mlade hrvatske pravne države, ocrtavajući demokratske okvire državne vlasti kao temeljnog sadržaja pojma pravne države.

Prvi broj časopisa "Hrvatsko sudstvo" imao je samo 48 stranica. Međutim objavljeno je obilje materijala o mnogim problemima sudstva. Letimični pogled na sadržaj to nam potvrđuje: "Stanje u hrvatskom sudstvu", "Osvrt na stanje u funkcioniranje sudbene vlasti u Hrvatskoj", "Povijesni prikaz početka razvoja sudbene vlasti u Istri" (Rovinj-prvi sud u Istri), " Aktualni položaj sudbene vlasti u okviru trodiobe vlasti u Republici Hrvatskoj". Dat je i veliki prikaz raznih vijesti iz područja sudstva i oko sudstva: Ministarstvo pravosuđa - kapitalna ulaganja u zgrade 1996., plan kapitalnih ulaganja i izdataka za 1997., je li realno očekivati početak rada svih Županijskih sudova tijekom 1997. Dat je prikaz posjeta predsjednika Vrhovnog suda svim sudovima na Banovini te prikaz Trećeg strukovnog savjetovanja predsjednika Trgovačkih sudova.

Vrlo zanimljiva je bila i rubrika "Reagiranja". U toj rubrici, između ostaloga, objavljeno je i pismo predsjednika HHO-a Ivana Zvonimira Čička, upućeno sucu i šefu tada istražnog odjela na Županijskom sudu u Zagrebu Borisu Ivančicu, u kojem se razotkriva rad tog HHO-a unutar hrvatskog državnog sustava. Čičak, navodeći kako postoje informacije o pokretanju postupka protiv Tute Naletilića, kaže: "Osoba zadužena za kontrolu rada pravosudnih i policijskih institucija u RH, iz sastava ureda Helsinškog odbora u Zagrebu 26. veljače 1997. razgovarala je telefonom oko 15,30 sati s dežurnim istražnim sucem koji nas je obavijestio da samo Vi dajete informacije o istražnim radnjama nad g. Tutom Naletilićem. Stoga Vas molimo da nas obavijestite zbog kojeg krivičnog djela je pokrenut krivični postupak, da li je i zbog kojih razloga određen pritvor g. Naletilića, kojem istražnom sucu je predmet predan na postupanje kao i točnim informacijama gdje se gospodin Naletilić nalazi"!

Zanimljivo je pismo i traženje, kao i sama činjenica priznanja o postojanju osobe "zadužene za kontrolu rada pravosudnih i policijskih institucija", ako se zna da je zakonom uređena mjerodavnost državnih tijela kontrole rada sudova.

Uzimanje prava HHO-a da u nečiju korist postavlja "osobe zadužene za kontrolu rada pravosudnih institucija", vjerojatno je i razlogom divergentnih načina raspravljanja o radu sudova, njihovoj organizaciji i mjerodavnosti, osobito o povijesnom ponavljanju ukidanja sudova na nekim područjima, kako je to po Hrvatskoj radio i bivši jugokomunistički sustav ukidanjem oko 12 sudova sa strašnim posljedicama u razvoju tih mjesta i prostora.

U časopisu "Hrvatsko sudstvo" raspravljalo se otvoreno o stanju i sudstvu, davali su se kritički osvrti na dnevna zbivanja oko sudstva, tražilo se utemeljenje Konferencije hrvatskih sudaca u organizaciji Vrhovnog suda, po uzoru na praksu u svim demokratskim državama, isticala nužnost uvođenja informatike u rad sudova, zahtijevalo odstupanje od posljedica "velike reforme hrvatskog sudstva iz 1977. godine", kad su se mijenjale ovlasti sudova, uvodili „sudovi udruženog rada" uzimajući za podlogu reforme tvrdnju: ,,o opredjeljenju za samoupravni socijalistički sustav i da nam ne trebaju državni sudovi i da se mora razvijati samoupravno sudovanje" (Vidjeti "Naša zakonitost" br. 4/1979.). Zašto je od 2000.prestao izlaziti časopis "Hrvatsko sudstvo", nitko nije do danas rekao. Sigurno, da je časopis nastavio svoje redovito izlaženje i rad, (već do njegova prestanka izlaženja), više od sto sudaca suradnika, ne bi se danas tražilo stalno pomoć vanjskih savjetnika, prognozera, organizatora i tome slično, uglavnom negativnu kritičnost rada našeg sudstva.

Koliki su pravno-sudski poremećaji nastali od 2000., vrlo uvjerljivo je izraženo u Odluci Ustavnog suda U-I-1569/2004 (priključeno je toj Odluci 9 prijedloga), od 20. prosinca 2006., u stavku 2 i 3 točka 11 Odluke. Stajalište Ustavnog suda glasi: "Polazeći od činjenice da se od 2000. godine najveći broj ustavnih tužbi podnosi protiv drugostupanjskih presuda u građanskopravnim stvarima protiv kojih nije dopuštena revizija. Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba, a ne revizija, postala - protivno člancima 118. st 1. i 128 alineja 4. Ustava - pravno sredstvo za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, uključujući slučajeve u kojima su nadležni drugostupanjski sudovi zauzeli različita pravna stajališta u istim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama. Sukladno tome, u Republici Hrvatskoj postoji poremećaj ustavnih nadležnosti između ustavnog suda RH i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer zakonski okviri ne omogućavaju najvišem sudu u zemlji da osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana na cijelom području Republike Hrvatske".

Vjerojatno je dovoljno citirati samo ova dva stavka iz navedene opsežne Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, da bi se zaključilo o potrebi ponovnog pokretanja časopisa "Hrvatsko sudstvo" koji je bio utemeljen pred točno deset godina, ali od 2000. više ne izlazi. Zastoje to učinjeno? Bilo bi dobro ako bi netko dao istinski odgovor, jer ovako uvijek ostaju sumnje o nečijem nalogu koji nije imao veze sa značajem sudstva u jednoj državi.

Milan Vuković, dr. iur.
Hrvatsko slovo

{mxc}