ISIL, migranti i politička događanja u Hrvatskoj

Pohod islamskih migranata s Bliskoga istoka na Europu i njihovo "nenadzirano" usmjeravanje dovodi u pitanje opstanak Europske unije kakvu smo poznavali, a u dogledno vrijeme mogli bismo svjedočiti i krahu europskoga sigurnosnog sustava, koji ne može uopće pojmiti bombaše samoubojice, a kamo li ponuditi učinkovito i odgovarajuće rješenje protiv takvoga načina borbe.

Nedavni teroristički napadaj na skupinu mirnih prosvjednika u turskoj prijestolnici Ankari pokazuje kako od isilovskoga načina borbe više nisu zaštićeni ni obični građani koji žele izraziti tek nezadovoljstvo politikom svojih vlada. Upravo zato će pojedine europske države, a ne bruxelleski komesari, biti prisiljene u novonastalim okolnostima same rješavati pitanja vlastite nacionalne sigurnosti.

Na širem europskom planu to bi moglo ići na ruku britanskom prijedlogu za preustrojem sadašnje EU, koju njemačko-francuska osovina sve više pretvara u jednu vrstu superdržave. Osim toga britanska vlada na čelu s Davidom Cameronom smatra kako bi EU trebala biti multivalutno društvo, što bi u stvarnosti značilo da euro više ne bi bio jedinstvena i službena valuta Unije. Britanci smatraju i kako bi nacionalni parlamenti trebali imati ovlasti koje će im omogućiti odbacivanje svake direktive iz Bruxellesa, koja bi išla na izmjene postojećih zakona. Pozivaju i na preustroj sadašnjega nepravednoga europskog ustrojstva, u novo, koje bi trebalo zaštiti devet država izvan eurozone od prevlasti 19 država u kojima je euro valuta.

U slučaju pak hrvatske državne politike bliskoistočni migranti su poslužili socijalističkoj vladi Zorana Milanovića da zasad spriječi približavanje Hrvatske uspravnici Baltik-Jadran, čime ovaj političar neojugoslavenske orijentacije očituje spremnost, bez obzira na prividnu svađu s Vučićevom Srbijom, da svim sredstvima Hrvatsku još dublje ukopa u balkansko blato.

Na stranačkoj razini Milanović je svoju stranku pretvorio u svojevrsni priljepak Pupovčeva SDSS-a, pa SDP više funkcionira kao forum manjina pod snažnim utjecajem velikosrpske politike. Sada se tomu ne treba posebno iščuđavati jer je srpska politika pod znatnim utjecajem Moskve, a i sam predsjednik hrvatskoga SDP-a u više je navrata otvoreno očitovao svoje simpatije i sklonost Putinovoj intervenciji u Siriji i ruskoj potpori režimu Bašara al Asada.

Višednevni prosvjedi srpske manjine u Crnoj Gori, kojima MigrantiU slučaju pak hrvatske državne politike bliskoistočni migranti su poslužili socijalističkoj vladi Zorana Milanovića da zasad spriječi približavanje Hrvatske uspravnici Baltik-Jadran, čime ovaj političar neojugoslavenske orijentacije očituje spremnost, bez obzira na prividnu svađu s Vučićevom Srbijom, da svim sredstvima Hrvatsku još dublje ukopa u balkansko blato.ova skupina pod plaštem demokratskih promjena pokušava srušiti aktualnu vlast te tako spriječiti ulazak Crne Gore u NATO savez pokazuju zašto zapravo služi institucionalizacija srpskih manjina u susjednim državama poput BiH, Kosova, ali i Hrvatske.

Provedba SANU II

U punom je zamahu očito provedba Memoranduma II. SANU, a u Hrvatskoj ga zbog nedovoljnoga broja manjinskih Srba očito protežira SDP-ova politika.

U pozadini Milanovićevih političkih poruka "Mi ili oni!" te "No pasaran!" skrivaju se prijetnje hrvatskom ustavnopravnom poretku, a sve učestaliji napadaji razjarenih milanovićevaca na Ustavni sud to samo potvrđuju.

Iz širega spektra sličnih poruka ipak treba izdvojiti miješanje ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića u ustavne ovlasti predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović i njezine vanjskopolitičke djelatnosti. Iz poruke šefa policije predsjednici države, između ostaloga, nije bilo teško odčitati i moguću prijetnju uhićenjem zbog posjeta susjednoj Madžarskoj. Milanovićev stručnjak za Ustav Peđa Grbin, koji inače prezire Ustavni sud, ovih je dana također poručio hrvatskoj predsjednici da se slučajno ne bi usudila dati mandat za sastavljanje vlade pobjedničkoj stranci na izborima za Hrvatski državni sabor.

U tom slučaju SDP će, sudeći po Grbinovim prijetnjama, poput crnogorske oporbe, a zapravo srpske manjine i uz potporu iz Moskve, izići na ulice i nasilnim putem pokušat zadržati vlast. Sirijska pak kriza i sve snažniji migrantski pohod na Europu prekrili bi, kao i u Crnoj Gori, nemile događaje u Hrvatskoj.

Premda je Bosna i Hercegovina zasad ostala izvan domašaja migrantskih valova, danas je i slijepcima razvidno kako događaji na Bliskom istoku, a posebice u Turskoj, utječu na političke odnose u negdašnjem osmanskom vilajetu na Balkanu, a onda i na položaj hercegbosanskih Hrvata.

Erdoganov neoosmanizam nije polučio bitnije političke rezultate u bliskoistočnom ratu, a kako tvrdi glasoviti turski književnik Orhan Pamuk, šurovanje s ISIL-om te rat protiv Kurda u jugoistočnom dijelu zemlje pa i izvan Turske, prenijeli su rat s nesagledivim posljedicama u samu tursku prijestolnicu - u Ankaru. Žrtve terorističkog napadaja bijahu mirni kurdski prosvjednici, a bombaška i samoubilačka teroristička metoda, to sad svi priznaju, otkriva kako se radi o isilovskom načinu ratovanja.

Izetbegovićeva pak žurna sućut turskom predsjedniku potvrđuje poistovjećivanje bošnjačkoga člana Predsjedništva BiH s Erdoganovom politikom, a nažalost ne i s kurdskim žrtvama nesmiljenoga terorističkog napadaja.

Žrtvom pak bošnjačkoga preslikavanja neoosmanske politike u BiH, a to pokazuje Izetbegović, mogli bi u možebitnom slučaju jačanja Turske, ponajprije postati hercegbosanski Hrvati, koji se političkim putem pokušavaju izboriti za teritorijalnu i institucionalnu autonomiju, kako bi uopće mogli opstati u Bosni i Hercegovini.

Možebitno širenje i primjena isilovske taktike u BiH stvorili bi kaos sličan onomu u Siriji, koji je omogućio Putinovu vojnu intervenciju i novo pozicioniranje Rusije na Bliskom istoku.

Širenjem pak migrantskoga vala i njegovim razlijevanjem po BiH dugoročno bi, zbog nerazborite Milanovićeve migrantske politike, bila ugrožena i sama Republika Hrvatska jer bi se sukobi vodili u neposrednom zaleđu njezine jadranske obale.

Hrvatsko slovo