Detalji

Objavljeno: 19. rujna 2010.

Gotovo mi je bilo drago kad pročitah da je njemačka policija pretražila stanove Renea Obermana, jednog od šefova Deutsche Telekoma, i osmorice njegovih menadžera, koji su sudjelovali u širenju njemačke telekomunikacijske kompanije na Istok. Sumnjiče ih da su pritom u milijunskim iznosima (eura, dakako) podmićivali državne družnosnike bivšega komunističkog bloka. Prva mi je misao bila: neka malo uhićuju i njihove, korupcija ipak ima najmanje dvije strane. Ali veselje je kratko trajalo. Samo do spoznaje o tome tko je pokrenuo istragu. Učinila je to američka regulatorna agencija. Službeno, zato što smatra da su tim korupcijskim činima prekršena pravila tržišne utakmice. Uistinu, zato što je procijenjeno daje preko DT-a Njemačka ostvarila prevelik (obavještajni) utjecaj, gotovo monopol nad državama bivšega socijalističkog bloka. Jer tko ima nadzor nad tvojim telekomunikacijama, taj te 'čita'.(V.Starešina,Lider)

Detalji

Objavljeno: 14. rujna 2010.

Opis povijesnog hrvatskog grba i zastave i teksta himne te uporaba i zaštita tih i drugih državnih znamenja uređuju se zakonom. Tako utvrđuje članak 11. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske, NN broj 85/2010. A Zakon o grbu i zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske, NN broj 55/1990., u članku 6.: Uporaba grba, zastave i himne Republike Hrvatske slobodna je u umjetničkom i glazbenom stvaralaštvu i u odgojno-nastavne svrhe, pod uvjetom da se time ne vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske. I još utvrđuje u članku 5.: Zabranjeno je javno isticati dotrajale, neuredne, poderane ili na dugi način oštećene grb ili zastavu Republike Hrvatske.(S.Šešelj,HS)

Detalji

Objavljeno: 08. rujna 2010.

Završne riječi na suđenju generalima Gotovini, Čermaku i Markaču u Haagu izazvale su dudekovsko čuđenje u lokalnom domovinskome mnijenju. Što nam to radi gospon haaški tužitelj? Nije li ga sram tvrditi da smo svi mi ratni zločinci? Ili barem svi oni koji nisu prihvatili i javno podržali nauk gospona tužitelja. To što gospon tužitelj tvrdi da su predsjednik države Tuđman i ministar obrane Šušak bili vođe zajedničkoga zločinačkog pothvata Oluje, istog onog koji mi ovdje lokalno slavimo kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, nama dudekima nije osobito važno. Ljudi su mrtvi, nisu 'v reštu', ne moramo im plaćati obranu novcem poreznih obveznika. A da se baš energično zatraži, mogli bismo ih osuditi sami, posthumno. Da sebe ekskulpiramo kod gospona tužitelja. Ali ako može, na proljeće, da ne kolidira s onim danima kad vijemo barjake po Kninu i kunemo se u veliku pobjedu koju nam nitko ne može oduzeti. I svakako bi trebalo izbjeći jesen, da ne kolidira s onim danima kad palimo svijeće u spomen zločina u Vukovaru, obilježavamo godišnjice napada na Dubrovnik, Osijek, Sisak, Karlovac, Zadar, Šibenik... To i kod dudeka razbudi sjećanja. Mogli bi posumnjati da možda sve to ipak nije bilo djelo odmetnutih srpskih naoružanih civila, kako kaže gospon tužitelj.(V.Starešina,Lider)

Detalji

Objavljeno: 06. rujna 2010.

Dužnost nam je obilježiti 7. rujna, što je 19. obljetnica značajnog datuma, 7. rujna 1991., poslije kojega se svi sukobi, nasilja, osobito oružana i ljudske žrtve, te rušenja imovine na teritoriju Hrvatske tijekom Domovinskog rata, uvrštavaju u režim međunarodnog sukoba. Taj datum nije označen u našem kalendaru kao što je označen Dan državnosti 25. lipnja, Dan Domovinske zahvalnosti 5. kolovoza i Dan neovisnosti 8. listopada. Međutim, 7. rujna je dan ugrađen u našu opstojnost, a razlog leži u tom što sadržaj događaja vezan uz taj datum, utječe na postupke u vođenju hrvatske politike danas i sada. Potvrdu toga nalazimo u činjenici da je međunarodno priznanje Hrvatske bio složen proces, rasčlanjen u tri faze.(I.Lisac)

Detalji

Objavljeno: 05. rujna 2010.

Da naši novci nekamo drugdje tečeju, dragi moj porezni obvezniče, to ne može nitko pošten u Hrvatskoj poreći. Samo, zabavili su vas same sobom, pa o tome ni ne stignete razmišljati. Prisjetite se samo ratnih godina i broja prognanih Hrvata iz Herceg-Bosne. Također, i bosanskih i hercegovačkih muslimana, koje smo na isti način udomili. U Hrvatskoj tada boravi i do milijun prognanih osoba. I sve ih hrani domovinska i iseljena Hrvatska. Međunarodna zajednica ima drugoga posla. I gotovo nemamo prihoda od turizma. Hrvatskoj su domaće izdajice i JNA oduzeli njezino oružje za općenarodnu obranu, mora ga ponovno nabavljati sama, a svijet, Ujedinjeni narodi, međunarodna zajednica – uvodi embargo na uvoz oružja u Hrvatsku. Rat svesrpski protuhrvatski traje, trećina Hrvatske je okupirana, ranjenika je sve više... Hrvatska živi bez točkica, bez redova za kavu, toaletni papir, nema vožnje par-nepar, benzina ima i kruha ima. Ima i novaca! Dug države je neznatan.(S.Šešelj,HS)

Detalji

Objavljeno: 05. rujna 2010.

Nije prvi put da osjećam neku vrst zavisti prema odlučnosti s kojom naši susjedi u Bosni i Hercegovini traže - od institucija međunarodne zajednice i njihovih često višestruko problematičnih službenika - poštovanje činjenica i istine o agresiji i strašnim zločinima, uključujući i nesporni genocid, počinjen nad tamošnjim stanovništvom. Ljudi se junački bore za dostojanstvo svoje žrtve, za istinu o Srebrenici, a time i za svoju djecu i za njihovu budućnost. Oni žele da njihova stranica povijesti sja poštovanjem svijeta prema njihovim žrtvama. U Hrvatskoj je, čini se, situacija upravo obrnuta. Ovdje se upravo natječu nabacivanjem blata na heroje koji su izborili slobodu i samostalnost Hrvatske.(M.Mikuljan)

Detalji

Objavljeno: 22. srpnja 2010.

S obzirom da je na većini „domoljubnih“ hrvatskih portala posljednjih tjedana i mjeseci napisano mnogo članaka o tom događaju, vjerojatno svi znamo što se doista dogodilo u Srbu 27. srpnja 1941. godine, odnosno što taj događaj jedino i može simbolizirati te stoga u ovom članku o tome neće biti riječi. Međutim, što znači kada u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj, službeno nacionalnoj državi hrvatskoga naroda, jedan dio njezine službene vlasti (Hrvatski sabor) prihvati pokroviteljstvo nad obilježavanjem skupa, kojem je cilj veličati i slaviti spomenuti događaj?(T.Stockinger)

Detalji

Objavljeno: 19. lipnja 2010.

U javnosti se postavlja dosta pitanja u svezi sa žrtvama komunističkog režima, koje ne samo da su nepravedno osuđene, nego većini od njih sve do danas nije javno očitovan minimalni civilizacijski pijetet. Pitanje je aktualizirano činjenicom da se otkrivaju nova grobišta neznanih stradalnika nakon završetka Drugog svjetskog rata, a još nije nađen odgovor na pitanje kako te kosti na primjeren način pokopati i grobišta dolično obilježiti. Godine 1945., neposredno nakon završetka rata (9. svibnja), vrijeme je najvećih stradanja u povijesti hrvatskog naroda, kako nedavno reče sisački biskup Vlado Košić. Teško je shvatljiva ta gorka činjenica, tim više što se to masovno ubijanje dogodilo u vrijeme „mira", i da su zločinačkim rukama neki ratni pobjednici dostavljali nemoćne žrtve. Još i danas, da navedemo samo jedan od brojnih slučajeva, obnavljaju se spomenici jednoj akciji koja je počela u Srbu 27. srpnja 1941., a koja je do temelja uništila Boričevac i hrvatska naselja u Lapačkoj dolini; još i danas prognanici i potomci stradalnika iz tih krajeva nemoćno pružaju ruke na sve strane tražeći poštovanje prema žrtvi, a ne prema zločinu. Još je uvijek nekima shvatljivo ubijanje bez suda pripadnika „zločinačkog režima". „Nažalost, još ima onih koji izabiru, i to bez srama, stranu ubojica"- reče biskup Košić u spomenutoj propovijedi.(M.Bogović)