U Splitu su od 20. do 23. travnja održani Marulićevi dani gdje sam, u okviru znanstvenoga programa, govorio o novootkrivenim, odnosno novoatribuiranim rukopisima Marka Marulića (1450-1524). Kako su mediji već prije upozorili na nove rukopise to je zanimanje za iste bilo priličito. Sama diskusija na skupu je pokazala da će tema novih hrvatskih rukopisa Marka Marulića i nadalje ostati aktualnom, i to sve do kritičkoga objavljivanja istih, budući da svako proširenje „paradigme Marulić“ nužno dovodi u pitanje neke starije, po mom sudu neodržive teorije. Moje izlaganje i čitav, ne mali, dokazbeni postupak objavit će, po običaju, za sljedeće Marulićeve dane časopis Colloquia Maruliana (XVIII). Ovdje ću pak, udovoljavajući željama mnogih koji su me u posljednje vrijeme o ovome priupitivali, tek ukratko i za širu publiku razumljivim jezikom pojasniti o čemu je zapravo riječ, i zašto je tema Marulićevih hrvatskih rukopisa još uvijek vrlo aktualna.(Z. Pandžić)

 

 

Sukladno tezi o upitnosti međunarodne potpore državama na rubu kolapsa, koje ne mogu zajamčiti sigurnost svojim građanima, kao niti rad osnovnim javnim službama, od Republike Hrvatske očito se nastoji napraviti raskoljena zemlja, kako bi se stvorili uvjeti za njezino izjednačavanje s bivšim jugoslavenskim republikama, koje bi po ubrzanom tečaju trebale skupno ući u Europsku uniju. Zato se na unutarnjoj razini, protiv Hrvatske poveo informacijski rat, koji u oživljavanju terorističke propagande svojim metodama sve više podsjeća na Miloševićevo vrijeme, kad se tradicionalna pobuna pravoslavne manjine koristila protiv uspostave bilo kakve hrvatske državne neovisnosti. Kao što se u predvečerje velikosrpske agresije na Hrvatsku, pretiskom knjige „Magnum crimen“, pokušalo ozloglasiti Katoličku crkvu za navodna stradanja Srba u Hrvatskoj, te privući na Miloševićevu stranu, osim pravoslavne manjine, i nikad poražene pristaše Orjune, koja se u komunističkoj Jugoslaviji prekrivala velom unitarizma, tako je nedavno, nakon jasenovačke promocije svoje nove politike, skupina bivših staljinista pretiskala propagandističku knjigu o navodnim zločinima katoličkoga klera, koja je 1946. godine najprije poslužila kao optužnica na montiranom procesu zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu, a kasnije i kao opravdanja za sve zločine što su ih jugoslavenske komunističke snage činile nad crkvenim službenicima.

 

 

Engleski veleposlanik u Vatikanu, poslao je izvješće 11. svibnja 1945.g. svome ministru vanjskih poslova u Londonu, Anthony Edenu i savezničkom zapovjedništvu u Sredozemlju, gdje na trećoj stranici toga izvješća naglašava sljedeće: '' Odmah nakon okupacije, pojedinog grada i sela, partizani provode užasni teror komunističke partije. Provode ubijanje svih sumnjivih osoba ili koji bi bili sumnjivi. Ali namjera za ubijanje sumnjivih osoba, to je bio njihov izgovor za njihove političke ciljeve komunističke partije.'' U svome opširnom izvješću, veleposlanik opisuje partizansko-komunistički pokolj hrvatskih katoličkih svećenika u Dubrovniku, Makarskoj, Sinju, Trebinju, Ljubuškom, Čapljini, Mostaru i Širokom Brijegu, gdje na strani 9 toga izvješća, naglašava sljedeće:” Titovi komunisti odlučili su pobiti sve one koji nisu imali komunistički utjecaj u narodu i poslije okupacije odlučili su pobiti sve katoličke svećenike radi njihovog svećeničkog utjecaja u narodu, koji nisu odobravali program, komunističkih partizana''. Na kraju izvješća, veleposlanik upozorava, da su ta partizansko komunistička ubijanja izvršena prema unaprijed određenom naređenju, pobiti sve one osobe, koje komunistima smetaju u njihovom uspostavljanju komunističke diktature.(A. Kunek)

 

 

Javljam se pedesetak dana kasnije! Naime, 7. veljače ove godine u Salonu Matice hrvatske održano je predavanje pod gornjim naslovom. Predavao je dr. Mate Kapović, asistent na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kao član MH dobih poziv za predavanje i - obradovah se! Konačno i lingvisti govoreo «pravogovoru» hrvatskome! Pa prošlo je 45 godina (ne ponovilo se!), te još 18 i mlada država postade punoljetna, ali još ne zna govoriti. Pravopisa koliko hoćeš, a hrvatska policija „izdaje uvjerenja o prebivalištu, ministarstva i druge institucije također raznorazna uvjerenja! Sa svojih 75 godina smatram da je „izdavanje uvjerenja“ nečastan posao, ali u Hrvatskoj su takvi zakoni. I napuni se dvorana MH. Mladi doktor (27 godina mu je) priča da svatko ima pravo govoriti kako hoće (čini se i što hoće) a prisiljavati nekoga da govori hrvatski - to je fašizam! Standard je netko izmislio, ali treba, i ne treba! Klasični filolozi i stari profesori unose smutnju. Jedan predavačev prijatelj i danas je pun trauma i kompleksa, jer mora govoriti hrvatski - i to je fašizam! U raspravi pitanje što o tome misli profesorica Nives Opačić? Odgovor je : „Zavisi od pristupa!“ Na pitanje treba li Standard, odgovor je :“Treba, ali u normalnim granicama!“ Pomislih, pa i granice netko izmišlja - zar ne? Mladi plješću, stariji se snebivaju!

 

 

Američka politika, koja rijeku Drinu očito shvaća kao svojevrsnu granicu prema ruskom interesnom području, progovorila je nedavno u Sarajevu, preko veleposlanika Englisha Američko rješenje, zbog zauzetosti nekih europskih sila na ovom području, moglo bi biti kratkoga daha ili tek preludij u novi, i još krvaviji sukob, koji je očito jedini u stanju uspostaviti razgraničenje među zaraćenim narodima ili njihovu novu uniju Nedavnu izjavu američkoga veleposlanika u BiH Charlesa Englisha, kad je s govornice jednoga fakulteta poručio srpskim političarima da ne će biti puta za neovisnost Republike Srpske, bošnjačkim vođama kako ne trebaju dopustiti da prošlost upravlja njihovim političkim planovima, te hrvatskim političarima da moraju prihvatiti činjenicu kako ne će biti dalje etničke podjele, valja gledati u svjetlu okolnosti koje su nastale u međunarodnim odnosima, nakon priznanja kosovske dr|avnosti. Naime, ovaj je čin, bez obzira na to kako na nj gledala dotad uglavnom jednoglasna zapadna javnost, izazvao određenu pomutnju u međunarodnim odnosima. Tako je nastalo neslaganje u Vijeću sigurnosti UN-a, gdje svjetske sile s pravom veta nikako ne mogu ujednačiti svoja stajališta.( M. Kovačević)

 

 

Objavio sam blizu 90 svezaka iz povijesti hrvatskog naroda u Hercegbosni, odnosno Bosni i Hercegovini. Sad je na redu prijevod knjige fra Petra Bakule "I Martirii della missione francesca osservatne in Ercegovina, 1862." (Mučeništva u Hercegovini do 1862. godine). Možda Vam je poznato da je fra Petar Bakula (1816.-1873.) bio u svoje vrijeme višestruki preporoditelj Hercegovine. Vršio je u svoje vrijeme gotovo sve svećeničke služe i bio dušobrižnik u gotovo cijeloj ondašnjoj Hercegovini. Vodio je gradnju Biskupske rezidencije i crkve Sv. Petra i Pavla u Mostaru, sagradio je s narodom crkvu Sv. Stjepana u Gorici. Na poseban način bio je prosvjetitelj. Odgajao je mladež u školama i pisao knjige. Sa svojih 38 napisanih a 19 objavljenih knjiga najplodniji je hercegovački i franjevački pisac 19. stoljeća. Pisao je na hrvatskom, talijanskom i latinskom jeziku. Prije 12 godina započeo sam objavljivati Izabrana djela fra Petra Bakule u deset (10) svezaka i objavio četiri knjige. Posljednjih godina sam uspio prevesti i znanstveno prirediti (predgovor, proslov, bilješke i pogovor) jedne od ponajboljih Bakulinih knjiga, Patnje u Hercegovini iz 1862. godine.(A. Nikić)

 

 

Dok se još uvijek znatan broj protjeranih Hrvata iz središnje Bosne ne može vratiti u svoje domove, a nadglasavanjem hrvatskih predstavnika u federalnoj vladi legalizira otvorena pljačka, uskraćivanje prava na hrvatsku federalnu jedinicu jednako je potpori etničkom čišćenju, kako bi se od Federacije stvorio čisti muslimanski vjerski entitet. Predsjednik udruge "Croatia Libertas" Leo Pločkinić, prije javnoga nastupa na jednoj tv postaji, na svom je rukavu istaknuo žutu vrpcu kao znak politike apartheida, koju muslimanske vlasti provode nad hrvatskim narodom. Privatni posjet bosanskom pašaluku bivšega diplomata Richarda Holbrooka, inače tvorca buldožer diplomacije, kojom su Sjedinjene Države, uz pomoć hrvatskih vojničkih pobjeda, riješile pitanje balkanskih ratova, iskorišten je kao višeslojna vanjskopolitička poruka za američke predsjedničke izbore. Tako je bivši bagerist nekadašnje državne tajnice Madeline Albright, javno se založivši za nejedankopravnost cijeloga jednog naroda u multinacionalnoj državi, poručio milijunskoj hrvatskoj iseljeničkoj zajednici u SAD-u, da na slijedećim predsjedničkim izborima, umjesto demokratskom kandidatu, svoje glasove dadnu republikancu.( M. Kovačević)

 

 

Predstavnik SAB-a Hrvatske Ivan Fumić izjavljuje prigodom ovogodišnje komemoracije u Jasenovcu, da je Katolička crkva „posljednji bastion ustaštva“, a predsjednik Mesić tom istom prigodom proziva „gadove“ koji bi htjeli umanjiti zločine Jasenovca ,poziva kardinala Bozanića da dođe u Jasenovac, i hvali hrvatske „antifašiste“ kao osloboditelje zemlje (Slobodna Dalmacija od 21.4.2008.). Čitajući ovakve izjave „bivših“ gorljivih komunista pitamo se, je li moguće da ovim pokušavaju prekriti teške zločine koje je komunizam, ta najkrvavija ideologija u povijesti čovječanstva sa preko 100 milijuna ubijenih u svijetu, počinio u II. svjetskome ratu i nakon njega? Je li moguće da su zaboravili genocid Titovih komunista nad hrvatskim narodom na Bleiburgu, Kočevskom rogu, Macelju, Teznome i na stotinama drugih postaja hrvatskoga Križnoga puta? Misle li ti „bivši“ komunisti, da hrvatski narod pati od gubitka pamćenja? Ne čudi nas citirana izjava Mesića kad sa prisjetimo, da je to čovjek kojega francuski list „Le Monde“ citira da je na početku svoga mandata izjavio, da je UDBA bila sestra bolničarka prema diktaturi Franje Tuđmana, i koji je nedavno dao izjavu, da je na Bleiburgu ubijeno samo nekoliko ljudi.(B. Lukšić)